Boris Omazić

Nevena Jerak

Croatian

Jerak, Nevena

Omazić, Boris

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZI 167ni stupanj kohezije unutar društva. Problem je bila autoritarna narav tog nacionalizma. Smiri-vanjem stanja, te uspostavljanjem određene si-gurnosti unutar zemlje i u regiji, dolazi, prema autorici, do ponovnog oživljavanja liberalnog nacionalizma koji je inkluzivan, demokratski i otvoren prema drugima, te zagovara poveziva-nje s drugima umjesto izolacije.Ostaje ipak pitanje narušenih odnosa izme-đu susjednih zemalja što ovu regiju čini trusnim područjem. Radi sprečavanja budućih sukoba Knut Erik Solem predlaže skandinavski mo-del suradnje među zemljama regije predlažući osnivanje “Vijeća Jugoistočne Europe” sa svr-hom razvijanja demokratizacije, ekonomskog oporavka, zajedničke borbe protiv korupcije, lobiranja prema EU, nadilaženja nacionaliza-ma kao i sredstvo za mirno rješavanje proble-ma. Osnivanje jednoga takvog tijela temeljenog na demokratskim načelima, ponajprije ovisi o spremnosti za izgradnju sigurnijeg okruženja te izgradnju međusobnog povjerenja.Na kraju, Knut Vesterdal je sumirao glav-ne zaključke zbornika gledajući optimistično na izgradnju liberalne demokracije u Hrvatskoj.Tranzicija je, što je vidljivo iz ovoga zbor-nika, složen proces koji ne završava uključiva-njem u euroatlantske integracije kako to vide neke političke opcije. Proces je to koji duboko zahvaća u vrijednosne i svjetonazorske temelje društva mijenjajući ih u smjeru liberalno-demo-kratskih vrijednosti. Upravo se taj vrijednosni segment društva najteže mijenja i može zadati najviše “glavobolja” u provođenju reformi. Ovaj zbornik upućuje na sve te probleme i na neke njihove izvore, ali i na dva sustava koji imaju najveću ulogu u promjeni društvenih vrijedno-sti, a to su mediji i obrazovanje. Pozitivno je i to što dio suradnika na ovome zborniku ne pripa-da društvu koje promatraju omogućujući insi-derima uvid u poglede koji “stranci” imaju o hr-vatskom društvu. Uza sve poteškoće i probleme na koje zbornik upozorava, ipak je opći pogled na potencijal hrvatskoga društva u ostvarivanju temeljnih postavki liberalne demokracije po-zitivan i optimističan s naglaskom na potrebi odlučnije uloge medija i obrazovanja u prihva-ćanju liberalno-demokratskih vrijednosti.Mario BajkušaLjetna škola u Beogradu, SrbijaDržava – Religija – ModernostÉtat – Confession – Modernité23. – 30. rujna 2007. godineU organizaciji Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i L’Ecole des Hautes Etudes en Science Sociales (EHESS) – Viso-ka škola društvenih znanosti iz Pariza, uz pot-poru Programa za međunarodna istraživanja (Francuska ambasada u Srbiji) održana je prva Ljetna škola Država – Religija – Modernost u razdoblju od 23. do 30. rujna 2007. godine u Beogradu, Srbija.Ljetna je škola ponudila metodologiju i teorijski okvir u kojem se mogu promatrati promjene u strukturi religijskog života, uputiti na različite modalitete izražavanja gore spome-nutih tendencija u konkretnim društvima, dr-žavama i religijama i konačno podignuti svijest o značenju i složenosti problematike religije u novim političkim uvjetima. Sveučilišni preda-vači iz Srbije, Grčke, BiH, Hrvatske i Francu-ske održali su izlaganja ex cathedra, te bi nakon svakog predavanja slijedila često i dvosatna ra-sprava. Naime sudionici iz različitih zemalja, od Francuske, Belgije, Hrvatske, BiH, Srbije, Grčke i Bugarske, različitih profesija, znan-stvenih opusa i svjetonazora obogatili su Ljet-nu školu, koju je Amael Cattaruzza s dobrom voljom i kvalitetno koordinirao. Znanstvena konverzacija bila je specifična i žustra, na što je svakako utjecala i različitost profesionalnih interesa i zanimanja sudionika. Pokrivena su područja teologije, sociologije, filozofije, eko-nomije, religiologije, politologije itd. Spomenu-te različitosti, kako kulturološke i jezične, tako i profesionalne, uopće se nisu pokazale kao prepreka i poteškoća u razumijevanju, dapače one su dale dodatni biljeg interdisciplinarnosti i na najbolji način promicale toleranciju što je i bio jedan od pedagoških ciljeva Škole.Đuro Šušnjić s Beogradskog univerziteta otvorio je Školu s temom “Religija i toleranci-ja”, razmatrajući vjerski dijalog i toleranciju na četiri analitičke ravni: dijalog između vjernika iste vjere, dijalog između pripadnika različitih kršćanskih vjera, dijalog između vjernika ra-OSVRTI I PRIKAZI168zličitih vjera i dijalog između vjernika i onih koji ne vjeruju (ili s onima koji su neodlučni odnosno ravnodušni prema vjeri). Usporedimo li svjetske religije, vidjet ćemo da u njihovim učenjima prevladavaju stavovi razumijevanja, snošljivosti i ljubavi. Ako je tako, a jest, otkud mržnja, sporovi i ratovi? Očito je da te pojave ne dolaze iz religije, nego iz religijske ideologije (klerikalizma, nacionalizma, fundamentalizma ...) kad se vjera postavi u službu ograničenih interesa. Shodno tomu, tvrdi Šušnjić, ideolog jedne vjere ne može govoriti u ime vjere jer bi to bila vjera protumačena s obzirom na interes pojedinca ili vjerske zajednice. Apstraktno, značenje poruke (dogme) uvijek je isto, samo je razumijevanje poruke od pojedinih vjernika ili vjerskih zajednica po pravilu različito. Šušnjić je osobito naglasio značenje dijaloga vjernika i onih koji ne vjeruju, a kao misao vodilju u izla-ganju istaknuo je da koliko je razum nepouz-dan, toliko je vjera nesigurna, te da mu samo onaj koji živi obje istine izgleda potpun čovjek i time sumnja ne bi bila poricanje vjere, nego njezin neodvojiv dio.Anastassios Anastassiadis (Ecole Fran-caise d’Athénes – Atenska francuska škola) govorio je o grčkoj pravoslavnoj religiji i mo-dernosti. Grčko se pravoslavlje predstavlja kao moderno. No, postoji tradicija. Anastassiadis postavlja pitanje koji aspekt tradicije primije-niti, s obzirom na to da se religija prilagođava vremenu.Jelena Đorđević s Fakulteta političkih nauka u Beogradu obradila je temu “Kultura i religijske alternative” u postmodernom i globa-liziranom svijetu. Svojim je predavanjem poku-šala odgovoriti na pitanje je li New Age nevid-ljiva religija, nužna promjena, moda ili hereza. Pojam nevidljive religije objasnila je uz pomoć djela Thomasa Luckmanna, koji je pojam sko-vao još šezdesetih godina i prvotno se odnosio na proces individualizacije, subjektivizacije re-ligijskog iskustva u modernim svijetu u kome su tradicionalne kršćanske institucije izgubile autoritet, a religijska vjerovanja kredibilitet. Istaknuto je da svakako i proces globalne ko-munikacije umnogome pridonosi spajanju naj-različitijih religijskih tradicija, što suvremenu nevidljivu religioznost obilježava kao sinkreti-stičku. Fenomen novih vjerskih pokreta poka-zuje kako religioznost u svijetu ne slabi nego jača i stvara nove načine vjerovanja i razmišlja-nja o Bogu. Postoje brojna objašnjenja pojave nove religioznosti, ali glavni razlog treba traži-ti u čovjekovoj potrebi za sveobuhvatnim smi-slom svoje egzistencije. Nova religioznost je i pokazatelj da je čovjek u svojoj biti religiozno biće. Ona sadržava brojne negativne elemente, kao što su imanentizam, panteizam, gubitak osobnosti, subjektivizam, gnosticizam, ezo-terizam, fideizam, magija itd. No ona također svjedoči i o nezadovoljstvu čovjeka svijetom u kojem živi i o njegovoj težnji za posve drugom stvarnošću i životom. Kao posljedica čovjekove osamljenosti, rastrganosti i otuđenosti u tehni-ciziranom svijetu svjedoči o njegovoj težnji za iskustvenom blizinom Bogu i svim bićima, kao i želji za cjelovitim i skladnim svijetom.Ankica Marinović-Bobinac s Instituta društvenih istraživanja u Zagrebu predstavila je nekoliko istraživanja spomenutog Instituta, osvrnuvši se na utjecaj Katoličke crkve u Hr-vatskoj, s obzirom na naglašenost kulturno-povijesnog svjedočanstva u Hrvatskoj, te na odnos Crkve i države.Nakon što je Mickael Wilmart (EHESS) govorio o pitanju vjere u komunističkoj Albani-ji i jednom od najrepresivnijih režima Europe, pod vodstvom Envera Hoxhe, gdje je religija čak bila i zabranjena, izlagala je Ziljka Špiljak (Univerzitet u Sarajevu) na temu: “Žene, religi-ja i politika”.“Slabi nikada ne mogu oprostiti. Oprošte-nje je odlika snažnih.” (Gandhi). S tim je habi-tusom Ivan Cvitković, s Univerziteta u Saraje-vu, započeo i završio izlaganje o ulozi vjerskih zajednica u procesu nacionalnog pomirenja u BiH. Ne život jedni pokraj drugih, nego život s drugima, autorov je stav. Područje Bosne i Hercegovine područje je s visoko deklarativ-nom religioznošću. Upravo je religija dala pe-čat različitim identitetima u BiH. Proces pomi-renja potiče i omogućuje pravni i stvarni status jednakopravnosti sve tri zajednice na području BiH. Cvitković je još istaknuo put tolerancije, vladavine prava, dijalog, stvaranje zajednice jednakih bez potiskivanja razlika, kao jedini put pomirenja i istinskog suživota u BiH.Rita Hermon-Belot (EHESS) na temu “Sloboda vjeroispovijedi i pluralizam. Religij-ska tolerancija: slučaj Francuske” govorila je iz OSVRTI I PRIKAZI 169povijesne perspektive o francuskom modelu i o problemu svjetovnosti (laiciteta) u Francuskoj.Pitanja vjeroispovijedi, islam i laicizam od otomanskog carstva do kemalističke Turske postavlja Hamit Bozarslan (EHESS) i ističe da do Mladoturske revolucije u Turskoj vlada socijalni darvinizam i ideja “zaražene ćeli-je” – čišćenje od manjina, radi napretka. Na-kon revolucije traži se odgovor kako stvoriti jednu naciju, u čemu Otomansko carstvo nije uspjelo. Poslije armenskog genocida govori se o “novom društvu” koje je etnički čisto. Ipak, reforme se nastavljaju, slijedi Revolucija šešira, uvodi se latinsko pismo. 1923. godine osniva se Republika Turska, a vjerske zajednice bivaju stalno ugnjetavane. Svjetovnost je prihvaćena 1931., a kemalizam nije mogao zaživjeti. Do-bar turski građanin “mora” biti Turčin i Sunit, inače je nepoželjan. Turska je ekstreman slučaj, no nije jedina, uočljiv primjer za to su i Paki-stan i Izrael. Zadnjih desetak godina u Turskoj postoji struja koja promiče tezu o povijesti kao zavjeri i potrebu ujedinjenja sa zemljama cen-tralne Azije. Iz povijesne perspektive o ulozi pravo-slavlja u postsovjetskoj Rusiji govorila je Jutta Scharrer (EHESS), ustvrdivši da je pravoslavlje tijekom povijesti postajalo jedna vrsta cementa za izgradnju ruskog identiteta. Crkva je služila kao pribježište za traženje identiteta i izravno je utjecala na političke prilike u zemlji. Pravo-slavlje služi postsovjetskom patriotizmu i ra-zvija diskurs temeljen na većinskom identitetu. Diskurs identiteta pravoslavlja u Rusiji nema teološki definiran sustav, a još manje ekumen-ski, nego mu je svrha predstaviti ideju Pravo-slavne crkve u odnosu prema Zapadu.S temom “Vjera i modernitet u Srbiji (1975 – 2005)” Boško Bojović (EHESS) zaklju-čio je Ljetnu školu. Bojović se najprije osvrnuo na razloge zaostajanja Srbije za zemljama biv-še Jugoslavije, a to su rat, embargo i odvajanje Crne Gore i pitanje Kosova. Nadalje, 94% Srba deklariraju se kao pripadnici neke religije. Bi-lježi se porast vjernika u odnosu na razdoblje prije rata, gotovo dvostruki, dijelom i zbog pa-da komunizma. Religioznost se obnavlja osobi-to u ruralnim sredinama. Na Zapadu ljudi više vjeruju, ali ne pristupaju vjerskim institucija-ma, a u Srbiji je obratno, smatra Bojović. Vjer-ske institucije doživljene su kao autoritet kojem se vjeruje. Pravoslavlje u Srbiji nije samo vjera, ono obuhvaća i tradiciju, običaje, jednu kultu-ru. Dakle, pravoslavac je Srbin, odnosno svaki Srbin je pravoslavac, što s religijskog gledišta nije logično. To je vidljivo i u Sjevernoj Irskoj i u Libanonu, navodi Bojović.O Ljetnoj školi zaključno možemo ista-knuti konzistentnost tema, informativnost ve-ćine izlaganja, konceptualna razjašnjenja – npr. laicizam, sekularizacija, modernost – pojmovi su koji se ne mogu promatrati izvan određenog i svaki put drukčijeg konteksta. Države koje su analizirane pokazuju brojne zajedničke karak-teristike − nominalna je religioznost velika u odnosu na praktičnu religioznost. Konkretno u jugoistočnom dijelu Europe vjera je način naci-onalne identifikacije, što odnos Crkve i Države čini još kompleksnijim. Modernost je definira-na kao suprotnost tradicionalizmu, držeći da tradicionalizam u ovom konekstu nije tradicija, nego sadržajno zadržavanje na prošlosti, pa je tako modernost okrenutost k budućnosti. Vri-jednost ljudskog života možda je danas najja-snija, treba njegovati i dopustiti žensku stranu čovječanstva, zaključci su prve Ljetne škole u Beogradu.Nevena JerakBoris Omazić

Ljetna škola u Beogradu, Srbija: Država – Religija – Modernost; État – Confession – Modernité

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia