Legal Theory in Socialist Yugoslavia: In Memoriam Eugen Pusić (1916 – 2010)

Abstract

Rad, nastao 1988. kao prinos nikada objavljenom priručniku o društvenim znanostima, vjerojatno je najbolji spomen na Pusićeva temeljna istraživanja prava, jer ih prikazuje u kontekstu teorije prava u Jugoslaviji. Istodobno, rad je još uvijek jedini obuhvatni pregled teorije prava u socijalističkoj Jugoslaviji. Ta je teorija zanimljiva kao stalna transformacija marksističko-lenjinističke ortodoksije, koja je u kasnim danima Jugoslavije svojim metodama i interesima odgovarala matici pravne teorije na Zapadu, no ostala je zaokupljena, u skladu s marksističkim naslijeđem, društvenim kontekstom prava. Pusić je dao najznačajniji doprinos izučavanju jugoslavenskoga socijalističkog prava. Njegova analiza socijalnih funkcija prava započinje nalazom da je pravo izvorno bilo metoda regulacije koja pojednostavnjuje socijalne probleme priznavanjem isključivih, no prenosivih prava manjini. Uključivanje prije ignoriranih interesa u vršenje političke vlasti (demokracija), u raspoređivanje ekonomskih dobara(društveno vlasništvo) i upravljanje porodičnim poslovima (jednakost spolova) umanjilo je tenziju koja je nužna za funkcioniranje društvenog sistema. Zagovornik postupnosti, Pusić je sugerirao da rješenja treba tražiti u nastajućoj mreži samoupravljanja kao i u adaptaciji pravnih institucija.The paper, written in 1988 as a contribution to a reader on social sciences in Yugoslavia that was never published, is probably the best remembrance of Pusić’s basic research of law because it puts the research in the context of the then theory of law. Furthermore, it is still the only comprehensive overview of legal theory in socialist Yugoslavia. This theory is interesting as a permanent transformation of Marxist-Leninist orthodoxy, whose methods and interests in the final years of the Yugoslav state corresponded to the matrix of legal theory in the West, yet remained engrossed with the social context of the law, in accordance with Marxist tradition. Pusić made the most important contribution to the study of the Yugoslav socialist law. His analysis of social functions of law began with the claim that the law had initially been a method of regulation that simplified social problems by acknowledging exclusive but transferable minority rights. The inclusion of previously ignored interests into the execution of political power (democracy), into distribution of economic resources (social ownership), and into regulation of family relations (gender equality), reduced the tensions necessary for the functioning of any social system. Advocating gradual changes, Pusić suggested that solutions should be sought in the network of self-management and in the adaptation of legal institutions