Opći građanski zakonik – “prva” europska kodifikacija privatnoga prava

Abstract

Firstly, the author discusses the position of the 1812 ABGB (Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch) among other early codifications, and the legal-theoretical groundings of its time that defined it as a part of of the “Verfassung” (constitution), being also termed a “Grundgesetz” (basic law) or “Fundamentalgesetz” (fundamental law). The second point of author’s interest is that, as immediately after the enactment of the ABGB official translations were published, each nationality in the Habsburg Empire could have held the ABGB for a law of its own, making it a contribution not only to the Austrian private law but also to that of all the nationalities, which was also a result of regulatory techniques that gave the ABGB a measure of territorial and chronological elasticity.U prvomu dijelu rada autor razmatra značenje austrijskoga Općega građanskoga zakonika (OGZ) iz 1812. godine u odnosu na druge rane kodifikacije te s obzirom na pravnoteorijske zasade njegova doba zbog kojih je bio određivan kao dio ustava (“Verfassung”), kao osnovni ili kao temeljni zakon (Grundgesetz, Fundamentalgesetz). Nastavak rada polazi od činjenice brojnih službenih prijevoda OGZ-a što su se pojavile ubrzo po njegovu stupanju na snagu, zbog čega su svi narodi Habsburške Monarhije Opći građanski zakon mogli doživljavati kao vlastiti, zasebni zakon. Slijedom toga, OGZ nije samo značajan prinos austrijskom privatnom pravu već i pravima svih naroda Monarhije, što je također bilo omogućeno nomotehničkim pristupima koji su mu davali određeni stupanj elastičnosti u pogledu prostornih i vremenskih odrednica

    Similar works