Križić Roban, Sandra

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

narne matrice povijesti umjetnosti, odnosnokritike umjetnosti. Pojam paradigme postaoje veoma popularan meu socio-historiËari-ma umjetnosti koji su ga preuzeli iz djelaThomasa Khuna Structure of ScientificRevolutions, da bi artikulirali krizu napodruËju povijesti umjetnosti koja jepoËetkom sedamdesetih godina rezultiralaprevratom  vrijednosti i konvencija same dis-cipline. Paradigma definira zajedniËke cilje-ve znanstvene zajednice, predmet  istraæi-vanja i tumaËenja, postupke i granice.Promjena paradigme pojavljuje se onda kaddominantni naËin istraæivanja i tumaËenjanije u moguÊnosti na zadovoljavajuÊi naËinobjasniti fenomen koji je predmetom analizeodreene znanosti ili discipline. U sluËajuprouËavanja povijesti umjetnosti devet-naestog i dvadesetog stoljeÊa, dominantna jeparadigma poistovjeÊena s modernistiËkompovijeπÊu umjetnosti, a ta je ne samo manj-kava, veÊ je moguÊe dokazati i njezino ideo-loπko djelovanje kojemu je cilj ograniËiti onoo Ëemu se moæe ili ne moæe raspravljati, aodnosi se na stvaralaπtvo i na recepcijuumjetnosti. U biti, modernistiËka povijestumjetnosti, kao i ostali ustaljeni povijesno-umjetniËki pristupi, koristi nedvojbene te-meljne postavke o kreativnosti i naddruπtve-nim kvalitetama estetiËkog podruËja. Moder-nistiËka misao prema definiciji funkcionirana temelju triju osnovnih naËela: speci-fiËnosti estetiËkog iskustva, samodovoljnostivizualnoga i teleoloπke evolucije umjetnostineovisne od ma koje druπtvene uzroËnosti ilipritiska. U tekstovima Linde Nochlin Zaπtonema velikih umjetnica? i Griselde POLLOCKModernitet i prostori æenskosti, objavljenimau knjizi FeministiËka likovna kritika i teorijalikovnih umjetnosti ovisnost umjetniËke pro-dukcije Ëije su autorice æene upravo oduπtvenim uzroËnostima i pritiscima elabori-rana je u povijesnom kontekstu. U ovoj je antologiji objavljen i prvihrvatski prijevod kljuËnog teksta LaureMulvey Vizualni uæitak i narativni film iz1976. koji je svojedobno otvorio put nesamo kritici tehnologija vizualne reprezen-tacije æene u funkciji retoriËke figure unutarpatrijarhalnog diskursa, veÊ i kritici  okulo-centrizma (koji jest pandan falocentrizmu)kao preduvjetu uspostave pozicija  moÊi, πtoÊe kasnije postati jednim od opÊih mjestatakozvane postmoderne kritike. Tekstovi objavljeni u knjizi FeministiËkalikovna kritika i teorija likovne umjetnostirazmatrajuÊi umjetniËku produkciju Ëije suautorice æene u njezinom druπtveno-povijes-nom kontekstu jasno artikuliraju Ëinjenicuda je pitanje "s kojih se pozicija, kako, i skojim ciljem proizvode kriteriji koji uspos-tavljaju hijerarhiju vrijednosti" vaænije odonoga "ima li (ili nema) velikih umjetnica".Osim toga, jasno je da osim "iskljuËivanjaumjetnica iz povijesti umjetnosti” postoji iiskljuËivanje æena kao gledateljica. Dekla-rativno se obraÊajuÊi univerzalnom adresatu,struktura vizualnih poruka koje u sebi sadræereprezentacije æena nerijetko iskljuËuje æenekao publiku, buduÊi da im se obraÊa kaomuπkarcima. FeministiËka likovna kritika prije svegajest dekonstrukcija diskursa koji uspostavlja-ju pozicije moÊi s kojih se proizvode znaËen-ja i definiraju druπtveni identiteti, a meunjima i rodni identitet æena. ZahvaljujuÊi,meu ostalim teorijskim pristupima, feminis-tiËkim intervencijama u povijest umjetnosti,odnosno feministiËkoj kritici umjetnosti,danas su nam "dostupne" postmoderne pozi-cije s kojih je moguÊe legitimno tvrditi da je"stvarnost fikcija proizvedena i odræavanajedino uz pomoÊ svoje kulturalnereprezentacije" 3 .Leonida KovaË1 Katy Deepwell, Challenging the indifference to differ-ence: the paradoxes of feminist art criticism, 1999.,neobjavljeno predavanje2 Griselda Pollock, Vision & Difference: Femininity,Feminism and the Histories of Art, Routledge, Londonand New York, 1988.3 Craig Owens, Representation, Appropriation andPower, u: Beyond Recognition: Representation, Powerand Culture, 1992.oslobaa li brzinauistinu? paul virilioBrzina oslobaanjaBiblioteka Psefizma, Naklada Druπtva arhitekata,graevinara i geodeta, Karlovac, 1999.Paul Virilio (roen 1932.), po edukacijiumjetnik, filozof i urbanist, duæe je oddvadeset godina proËelnik Posebne πkole zaarhitekturu u Parizu, na kojoj i danas preda-je. Jednako dugo svoj rad posveÊuje istraæi-vanju fenomena brzine, odnosno oslobaa-nja koje ona donosi, o posljedicama Ëegagovori njegova knjiga Brzina oslobaanjanedavno objavljena u biblioteci PsefizmaNaklade Druπtva arhitekata, graevinara igeodeta iz Karlovca. Prema autorovu miπljenju, razvoj tehno-logije komunikacija izaziva prekid kakozajedniËkog, tako i pojedinaËnog odnosaprema konkretnom prostoru, vremenu i kre-tanju u njima. Tu pojavu Virilio naziva svo-jevrsnim poopÊenim udesom, posljedicekojega su dalekoseænije no πto se to na prvipogled Ëini. Naime, suvremeno doba karak-terizira odmak od tradicionalnog sagledava-nja prostora u kojem vrijede zakoni perspek-tive, znanstvenost kojih je opravdalo,  izmeu102recenzijettostalog, i slikarstvo renesanse. Brzina oslo-baanja, kojoj je izmeu ostalog i posveÊenaova knjiga, doseæe se skokom u otvoreniprostor tamo gore, u kojem ne vlada zakonsile teæe, veÊ je vrijeme preuzelo na sebeteæinu svojstvenu materijalu u kojem sedjeluje. Ako je vrijeme postalo materijom,postavlja se pitanje πto je onda prostor? Sobzirom na to da ga viπe ne sagledavamokao geografsku, odnosno geometrijsku Ëin-jenicu, Virilio nas upuÊuje da je prostorkozmiËki odreen i mjerljiv svjetlosnim go-dinama u kojima ne vladaju zakoni dobadana ili razdoblja godine na koje smouobiËajeno navikli.Potpunost znaËenja prostora i vremenaprema Virilijevom tumaËenju dopunjena jesvjetloπÊu koja osvjetljava i prostor i vrijeme,no njeno znaËenje nije iskljuËivo sadræano usaznanju o tradicionalnom obasjavanjustvari i pojava, veÊ u moguÊnosti uoËavanjatrajanja i proteænosti svijeta. Zanimljiva jeautorova teza potkrijepljena sudbonosnimupozorenjima vezanim uz razvitak tehnologi-ja, posebno tele-tehnologija. Tele-premjeπ-tanje gledatelja usredotoËenih na zbivanjaunutar ekrana pretpostavljaju prema Viriliuvremensku, a ne prostornu djelatnost, Ëime jeukinut razmak kojeg su postupno gradilepovijest i geografija. Autor upozorava na opas-nost raanja dubokog osjeÊaja zatoËenosti uokruæenju liπenom horizonta i optiËke kom-paktnosti, piπuÊi kako smo sve bliæi trenutkukada Êe prevladati gubitak naπeg osobnog svi-jeta, kojeg zbog tele-ograniËenosti viπe neÊe-mo moÊi spoznavati na dosadaπnje naËine.Autoputevi informacija koji omoguÊavajurazmjenu informacija velikom brzinom te nji-hovo koriπtenje na najrazliËitijim stranamasvijeta istodobno, prema njegovu miπljenjusve viπe podsjeÊaju na elektroniËka samo-posluæivanja, dok je svrha protoka informa-cija (unatoË poznatoj Ëinjenici da je Internetstvoren prvenstveno kao pomoÊ pri vojnimistraæivanjima), optereÊena totalitarnoπÊureklamnog sustava. U takvome sustavu di-menzija stvarnog vremena postala je kri-tiËnom toËkom, s obzirom na to da se viπene radi o naπem konkretnom prisustvu ustvarnom vremenu, veÊ o tele-prisustvuuvjetovanom transferom tehnologije. ©ire gledano, ovaj proces zahvaÊa i kon-tekst urbanizacije, koji se iz stvarnog prosto-ra u kojem æivimo suæava na urbanizacijunaπeg vlastitog tijela optereÊenog termi-nalom. Prema Viriliu, taj je postupak inaËezdravog, no interaktivno preoptereÊenog Ëov-jeka pretvorio u invalida, doduπe, tehnoloπkigledano, odliËno opremljenog.PolazeÊi od tvrdnje da brzina nije poja-va, veÊ odnos meu pojavama, autor govorio njenoj vaænosti ne toliko sa stajaliπta kre-tanja, koliko naglaπavajuÊi njenu pomoÊ prisagledavanju, uoËavanju, kao i djelovanju srazdaljine. No u toj Ëinjenici krije se jednaod opasnosti razvitka. Naime, djelatnostklasiËnog tele-gledatelja kao i tele-komu-nikacijskog-djelatnika nije prostorna, veÊ jevremenska, ponajprije zbog Ëinjenice da jeon upravo posredstvom tehnologije (svedeneprimarno na daljinski upravljaË i raËunalo)postao osuen na nekretanje. U svomedobrovoljno ograniËenom polju kretanja Ëov-jek danaπnjice je pokrete sveo na njih neko-liko, postajuÊi na taj naËin pripadnikomnove vrste pokretnih hendikepiranih ljudi,stanovnika tele-topiËnih megagradova kojise pruæaju u beskonaËnu daljinu, briπuÊiuobiËajene pojmove poput granica i srediπta. Tele-premjeπtanje, koje pretpostavljavremensku, a ne viπe prostornu djelatnost,ukida uobiËajeni razmak kojeg su tijekomvremena izgradile povijest i geografija.Brzina, koja je od 19. stoljeÊa nadalje bilapotrebna ljudima da bi mogli πto bræe, lakπei cjelovitije spoznavati svijet, u proπlom jestoljeÊu razvojem prometa izazvala mutacijuurbanog prostora. U danaπnjem smo razdob-lju svjedoci komutacije, odnosno zamjenemjesta pojedinih elemenata unutar urbanogokruæenja, u kojem je sama slika odnijelaprevlast nad predmetom kojega je slika.Pribliæavanje neËega πto nam je daleko raz-mjerno je udaljavanju onoga πto se nalazipokraj nas (na primjer prijatelja, roaka), paPaul Virilio u tome uoËava paradoks povezanuz kretanje: progres koji je svojedobno nastaomotorizacijom i informacijom prvo je izazvaoopÊu pokretljivost naroda, koji su potompovuËeni u egzodus rada, pa zabave, da binaposljetku dosegli razinu nepokretnostitijela novostvorenih graana - terminala, pre-opremeljenih interaktivnim protezama.Koja je Ëovjekova korist pri dobitkuËitavoga svijeta, ako pritom izgubi duπu?UpozoravajuÊi na dramatiËnost svakod-nevice o kojoj veÊina ne razmiπlja u nave-denim odnosima, odnosno opasnostimaistih, Virilio opisuje druπtvo live coverage-a(izvjeπtavanja uæivo s kakvim se svakod-nevno susreÊemo na malim ekranima), Ëijacivilizacija zaborava poËiva unutar kva-dratiËnog horizonta ekrana, odnosno prozoraaviona. Doduπe, i jedan i drugi nam omogu-Êavaju brzinu kretanja, no pritom zapostav-ljaju opasnost koja nastaje liπavanjem uoËa-vanja stvarnih odnosa u prostoru. Uznemi-renost koja se osjeÊa pri Ëitanju ove izuzetneknjige postavlja pred nas zahtjev za preispi-tivanjem odnosa nastalih pretjeranim razvo-jem tehnologija, pretvorivπi nas u virtualnejedinke kojima moæe uslijediti potpunigubitak vlastitog svijeta.OsjeÊaj cjelovitosti svijeta je zahvaljujuÊitehnologijama, bolje reËeno njihovom pret-jeranom koriπtenju, doveo do praga onogaπto je Paul Valéry navjeπtao piπuÊi o“poËetku vremena zavrπenog svijeta”. Viriliotu zlu slutnju pretvara u upozorenje o“poËetku svijeta zavrπenog vremena” u ko-jem Êe prevladati relativizacija pojmovaintervala prostora i vremena volumetrije.Apsolutizam brzine svjetlosti u kojoj Êe svebiti dosezivo iziskivat Êe novu perspektivu -tzv. ubrzanu perspektivu koja Êe dovesti donovih arhitektonskih i urbanih teorija. Pi-tanje je hoÊemo li s njima biti zadovoljni, sobzirom na to da Êemo grad i njegovu uda-ljenost od iduÊeg urbanog srediπta spozna-vati iskljuËivo putem intervala prikladnihtele-komunikacijskom razdoblju.Sandra KriæiÊ Roban103

Oslobađa li brzina uistinu?

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia