Milan Glavaš

Croatian

Glavaš, Milan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

96 97Glasnik zaπtite bilja 6/2004Altensteig-Meinz.PrpiÊ, B., 1979: Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske. U: Ð. Rauš (ur.), Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Savez društava ekologa Jugoslavije, str. 899 - 924, Zagreb.PrpiÊ, B., 1972: Neke znaËajke prašume »orkova uvala. Šumarski list 96 (9 - 10): 325 - 333, Zagreb.Saniga, M., M., J. P. Schütz, 2002: Dependance of dead wood course within development cycle of selected virgin forests in Slovakia. Journal of Forest Science 12: 513 - 528.Saniga, M., J. P. Schütz, 2001: Dynamics of change in dead wood share in selected beech virgin forests in Slovakia within their development cycle. Journal of Forest Science 12: 557 - 565.Saniga, M., 1999: Štruktura, produkËne a regeneraËne procesy Badinskeho pralesa. Journal of Forest Science 3: 121 - 130.Schütz, J. P., 1969: Etude des phenomenes de la croissance en hauteur et en diametre du sapin (Abies alba Mill.) et de l’epicea (Picea abies Karst.) dans deux peuplements jardines et une firet vierge. Disertacija, ETH Zürich, Büchler Buchdruck, 114 str.Milan Glavaš1struËni radPITOMI KESTEN I NJEGOVA BOLEST(Castanea sativa Mill.)UvodRodu Castanea pripada drveÊe visoko do 35 m, grmovi, a ponekad i kržljavi grmiÊi visoki do 30 cm. Kestena ima 11-12 vrsta rasprostranjenih u Sredozemlju, na Kavkazu, Himalaji, istoËnoj Aziji i Sj. Americi (Menicki, 1980).Kesteni se oplouju više entomofilno nego anemofilno. U vrijeme cvatnje posjeÊuju ih mnogovrsni i brojni kukci meu kojima su najvažnije pËele. One u kestenovim šumama sakupe mnogo meda i polena.Maksimalno plodonošenje kestena nastalog iz sjemena nastupa u starosti od 60 godina, a puni je urod obiËno svakih  2-5 godina, što ovisi o uvjetima obitavanja. Kesten Ëesto dostiže velike dimenzije i duboku starost, do 1000 i više godina.U zapadnoj Europi postoji do 500 sorata kestena od kojih su mnoge  uvezene prije 2000 godina iz Male Azije. Sorte se razlikuju po veliËini plodova, masi, sadržaju šeÊera, kemijskom sastavu i drugim znaËajkama. Meu njima se istiËu maroni Ëiji su plodovi veoma ukusni i gotovo duplo veÊi od onih koji rastu u unutrašnjosti. InaËe su maroni zahtjevniji  na tlo, a drvo im je kvalitetnije nego u obiËnog kestena. Plodovi 1 Prof. dr. sc. Milan Glavaš, Zavod za uzgajanje šuma, Šumarski fakultet SveuËilišta u ZagrebuC. parasitica - otvoreni rakE-mail: rasadnik-ukrasnog-bilja@vk.thnet.hr • www.rasadnik-jovanovac.hrUZGOJ UKRASNOG BILJA, SADNJA I ODRŽAVANJE VRTOVA, PARKOVA I ZELENIH POVRŠINA98 99Glasnik zaπtite bilja 6/2004najboljih sorta marona dostižu promjer do  4 cm.  Pitomi kesten godinama pobuuje zanimanje javnosti, znanstvenika i struËnjaka. U našoj zemlji on kao šumsko drvo zauzima posebno mjesto. Ranije je bio važan za proizvodnju kvalitetnog tehniËkog drva, drva za poljodjelstvo i kuÊanstvo, u kemijskoj industriji za proizvodnju tanina i nadasve ploda za prehranu ljudi i stoke. Upravo zbog ukusnih plodova ne gubi popularnost, a njegove su šume svake jeseni najposjeÊenije. Tijekom povijesti na pitomi kesten Ëovjek je najviše utjecao i izmijenio sliku nekadašnjih kestenovih šuma. K tomu zbog gljiviËnih bolesti kestenov se areal u Europi, pa tako i u Hrvatskoj znaËajno smanjio. Smanjenju areala treba pripisati utjecaj i razvoj društva u cjelini.RaËuna se da danas pitomi kesten u Europi zauzima površinu veÊu od 1.700.000 ha. U Hrvatskoj pitomi kesten dominira na cca 15.000 ha po Ëemu se istiËe podruËje Uprave šuma Siska, Karlovca, Zagreba, Koprivnice, Požege, Bjelovara i Buzeta. Ukupno šumskih površina na kojima dolazi pitomi kesten dominantno ili u smjesi u nas ima oko 130.000 ha. (Medak, 2004).Pitomi kesten opÊenito uspijeva na toplijim mjestima višeg brežuljkastog položaja. On traži duboka, rahla, svježa i plodna tla. Po mehaniËkom sastavu najbolje mu odgovara pjeskovita ilovaËa. BuduÊi da razvija žilu srËanicu dubina tla bogatog hranjivima važnija je od podloge. Ne podnosi tlo u kojem je više od 8% vapna.Pitomi kesten je biljka umjereno tople klime. Zimske hladnoÊe su odluËne za kestenovo širenje u vertikalnom i horizontalnom smislu. Cvate kasno, kod temperatura 15-200 C, a relativno mu kasno sazrijevaju i plodovi. Odabira položaje koji nisu izloženi mrazovima. Kasni mrazovi (u svibnju) prilikom listanja nanose mu veliku štetu. Dobro podnosi jednoliËnu zimsku hladnoÊu, a na sunËanim ekspozicijama s velikim razlikama u dnevnim temperaturama pati za zimskih vedrih noÊi i toplih sunËanih dana (puca mu deblo od studeni).Pitomi kesten zahtjeva umjerenu vlagu zraka i tla. Zato raste u krajevima  s veÊom koliËinom oborina, gdje nema dugih ljetnih suša. U sredozemnom podruËju vlaga je odgovarajuÊi Ëimbenik za njegov pridolazak.  S obzirom na zahtjeve svjetla on spada u heliofilne vrste. Izbojci iz panja trebaju više svjetla i topline nego pomladak iz sjemena. NaroËito mnogo svjetla i topline traže kestenici za proizvodnju ploda.Na vjetar je osjetljiv, bura mu je ograniËavajuÊi Ëimbenik pridolaska u  Primorju. On dobro uspijeva na položajima zaštiÊenim od vjetrova, a na vjetrovitim staništima uvijek bira najzaštiÊenije položaje. U koliko padne snijeg prije otpadanja lišÊa pitomi kesten trpi velike štete. Rasprostranjenost i biljne zajednice pitomoga kestenaPostoje istraživanja o porijeklu i rasprostranjenosti pitomog kestena. Postoje podaci da je u jugozapadnoj Aziji preživio glacijaciju i proširio se u Europu. Drži se da se Rimljanima može zahvaliti za njegovo veliko rasprostranjivanje po zemljama Sredozemlja i drugim europskim zemljama. IstiËe se da je rapidna ekspanzija pitomog kestena poËela prije 2000 godina, a prije 1000 godina je postigao svoj današnji areal. Medak (2004) je istraživala fitocenološke znaËajke pitomog kestena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. IstiËe da se u tom podruËju kestenove šume mogu podijeliti u tri grupe. Prvu Ëine acidofilne kitnjakovo-kestenove šume, drugu mezofilne, mješovite kestenove šume s grabom,a treÊu malobrojne sastojine kestena i jele.Ona je unutar tih grupa opisala 3  zajednice. To su:Šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querco-Castanetum sativae Ht.1938)Mješovita šuma hrasta kitnjaka i obiËnoga graba s pitomim kestenom (Epimedio-Carpinetum betuli subass. Castanetosum Wraber 1058).Šuma bukve i pitomog kestena (Castoneo-sa t ivae-Fage tum MarniËek et ZupanËiÊ 1955).Prema  njenim podacima šumske zajednice pitomog kestena u nas su istraživali Horvat (1938), AniÊ (1940, 1943,1953), Šugar (1972), Regula-Bvilaqua (1978), Šegulja (1979), VukeliÊ (1991) i dr.U Hrvatskoj uglavnom prevladavaju panjaËe pitomog kestena, a manje sjemenjaËe. Ukupna drvna zaliha svih kestenovih šuma iznosi preko 1.442.000 m3. Kao visoka šuma kesten se uzgaja za dobivanje ploda i drva. Za dobivanje ploda preporuËivao se uzgoj kestena u razmacima stabala od 10 m na kojima se formira velika, zaobljena ili kišobranasta krošnja s dobro osvjetljenim rubom. Takvi kestenici zahtijevaju vrlo preciznu njegu.Visoke kestenove šume za proizvodnju drva podrazumijevaju odrasle  kestenove šume, a to su najËešÊe panjaËe drugih ophodnji. Zbog potražnje za taninskim drvom kesten je bio izložen intenzivnim sjeËama.U niskoj šumi uzgaja se kesten u kratkim ophodnjama za proizvodnju sitnog drva ili kao panjaËa s priËuvcima. Pitomi kesten ima iznimnu izbojnu snagu, pa njegove panjaËe spadaju meu najproduktivnije šumske kulture.C. parasitica - povrπinska nekroze kore100 101Glasnik zaπtite bilja 6/2004U srednjim šumama gospodarilo se tako da su se dobivala stabla za tehniËko drvo i plod, a od sitnih izdanaka graevno i ogrijevno drvo.Danas su kestenove panjaËe u lošem stanju. S obzirom  na to, biološke odlike pitomog kestena i moderne ljudske potrebe, trebalo bi ih privoditi u visoki uzgojni oblik stvarajuÊi mješovite sastojine.Rak kore pitomoga kestenaRak je kore pitomoga kestena izuzetak u bolestima šumskoga drveÊa jer je jedna od najveÊih panfitocija do sada zabilježenih u povijesti šumarstva. To je najopasnija bolest ove biljne vrste jer uzrokuje propadanje stabala i Ëitavih satojina. U Hrvatskoj su ugrožene sve kestenove sastojine. Rak kore pitomoga kestena uzrokuje gljiva Cryphonectria parasitica (Murr.) Barr  Ëija je domovina u istoËnoj Aziji i Japanu. Gljiva na  tamošnjim vrstama kestena živi, održava se na donjim granama, ali ne pravi praktiËno nikakve štete zato što se u razvoju kestena i gljive kroz filageniju uspostavila odreena ravnoteža.Pretpostavlja se da je gljiva u SAD unesena sadnicama kineskoga i japanskoga kestena 1904. godine. Gljiva je žestoko napala ameriËki pitomi kesten (C. dentata), tako da je u prvoj polovici prošloga stoljeÊa taj kesten gotovo nestao na Ëitavom podruËju rasprostranjenosti, a to je površina od oko 4 mil.  ha.Na europskom pitomom kestenu bolest je prvi puta zabilježena 1938. godine u Italiji u okolici Genove. Pretpostavlja se da je u Europu unesena trupcima C. dentata iz Amerike. Iz Italije bolest se brzo proširila u druge europske zemlje u kojima raste pitomi kesten. U nas je prvi nalaz zabilježen 1955. godine u Istri. Danas je bolest u nas prisutna u svim arealima pitomoga kestena.U oboljeloj kori cijele se godine razvijaju piknide, a kasno u jesen i periteciji. Gljiva jedino nije aktivna u toku hladnih zimskih dana. Za vlažna vremena oslobaaju se konidije i askospore koje ponovo zarazuju.Obje vrste spora prenose se na razne naËine, prenose ih vjetar, kiša, kukci, ptice i Ëovjek. U širenju bolesti Ëovjek ima odluËujuÊu ulogu.C. parasitica je parazit rana, a to znaËi da je za  zarazu potrebno ulazno otvoreno mjesto u kori. NajËešÊe su zaraze u rašljama grana i na mjestima gdje se grane dodiruju i meusobno taru, jer je na tim mjestima najviše pukotina. Takoer su za zarazu važna mehaniËka  ošteÊenja kore nastala djelovanjem Ëovjeka, atmosferilija, divljaËi i kukcima.Nakon zaraze gljiva u tkivo kore luËi toksine koji ubijaju susjedne stanice u koje se dalje širi micelij. Klijanje spora i razvoj micelija moguÊ je u rasponu temperature od 7-350C.Utvreno je da se C. parasitica rasËlanjuje na patotipove razliËite virulentnosti. Biraghi je 1950. godine u Italiji  prvi uoËio razlike u simptomima bolesti. Poslije su francuski istraživaËi utvrdili da se radi o gljivi smanjene virulentnosti i nazvali je hipovirulentni patotip (soj, tip) C. parasitica. Izuzetno je znaËajno da je kod gljive C. parasitca hipovirulentnost anastomozom  prenosiva i dominantna na normalne sojeve gljive. Otkriveno je da u hipovirulentnim  sojevima gljive postoji dvostruka RNK, i to vezana u citoplazmi na Ëestice nalik virusima. Pri spajanju razliËitih sojeva gljive ta se RNK prenosi u virulentni soj. Tada nastaje nova gljiva koja u veÊoj uli manjoj mjeri poprima odlike hipovirulentnog roditelja, a to je za kesten najvažnije.Kakav je mehanizam djelovanja RNK nije do kraja poznato, ali je utvreno da je kod hipovirulentnih formi slabija aktivnost poliglakturonaza,  a taj je enzim  važan pri razgradnji staniËne stjenke. Prenošenje sadržaja stanice u stanicu je uvjetovano kompatabilnošÊu hifa. Zato je u populaciji važan broj kompatabilnih grupa na nekom lokalitetu i njihova uËestalost, tj. dominacija odreene grupe ili grupa. Što je broj vegetativne kompatabilnosti grupe manji, veÊa je kompatabilnost. Vjeruje se da mali broj meusobno kompatabilnih grupa u Europi omoguÊava brzo širenje hipovirulencije prirodnim putem. U Hrvatskoj je Halambek (1988., 1992) utvrdila 8 razliËitih grupa kompatabilnosti.Simptome raka kestenove kore treba razluËiti s obzirom na mjesto zaraze, stupanj razvoja bolesti, dob stabala i njegovih pojedinih dijelova i oboljelo stablo u cjelini.Na glatkoj kori oboljela kora postoje nešto zagasitija, zatim crvenkasta. Kora se uzdužno raspucava i nekrotizira, nastaju hipertrofije u obliku tumora. Nastavlja se raspucavanje kore, pa su pukotine sve uoËljivije. Gljiva prodire do  kambija kojeg usmrÊuje. Zbog toga se kora suši i odlupljuje od drva, te se na tom mjestu vide otvorene rak-rane. Na oboljeloj kori razviju se piknide u obliku crvenih ispupËenja. Daljnjim razvojem bolesti kora još jaËe puca, rak-rane se poveÊavaju i nastupa sušenje zaraženih dijelova. Ispod bolesnog mjesta izbije iz adrentivnih pupova veÊi ili manji broj izbojaka.Stara stabla imaju debelu i ispucanu koru pa se na njoj mnogo teže uoËavaju patološke promjene. Bolest se primijeti tek kada kora raspuca, odvoji se od debla i otpadne, pa se vidi golo drvo.Na starijima i  na mladim stablima veoma se Ëesto uoËava stvaranje kalusnoga tkiva oko otvora rak-rane. Krošnje oboljelih stabala istiËu se izdaleka po smeem lišÊu koje na oboljelim dijelovima ostaje na granama ljeti i zimi.S obzirom na virulentnost gljive mogu se razlikovati tri grupe simptoma:1)Aktivni rak. Uzrokuje ga virulentni tip gljive. Micelij brzo napreduje do kambija, nastaju otvorene C. parasitica - kalasirajuÊi rak102 103Glasnik zaπtite bilja 6/2004 Terezija Bošnjak1 struËni radZAŠTITA ŠUMA UvodZaštita šuma ima prvorazrednu ulogu za oËuvanje ekološke ravnoteže u šumskim ekosustavima. Na stabilnost šuma utjeËu štetni antropogeni, biotski i abiotski Ëimbenici.Antropogeni Ëimbenici imaju prioritetnu ulogu na stabilnost i zdravstveno stanje šuma. Svojom aktivnošÊu Ëovjek ima veliki utjecaj na šumu i to prije svega uzgojnim i gospodarskim zahvatima, ambijentalnim promjenama, osobito utjecajem na poremeÊaj vodnog režima i nesmotrenim izazivanjem požara. Biotski Ëimbenici (gljive, insekti, glodavci, divljaË, virusi, bakterije i mikoplazme) uz nepovoljne abiotske (visoka i niska temperatura, vjetrovi, oluja i voda) mogu izazvati velike poremeÊaje u šumskim ekosustavima. Zadatak zaštite šuma je redovito praÊenje i sprjeËavanje razvoja najvažnijih i najËešÊih biljnih bolesti i štetnika. U ovom Ëlanku poseban naglasak dan je biljnim bolestima i štetnicima na glavnim vrstama šumskog drveÊa, šumskog sjemena i poduzetim mjerama zaštite.Najvažniji štetnici i bolesti u šumama kontinentalnog podruËjaNastale štete na šumskom drveÊu uzrokovane biljnim bolestima i štetnicima znatno smanjuju gospodarske i opÊe korisne funkcije šuma.Najvažniji i najËešÊi biljni štetnici (defolijatori) na listu hrasta su: gubar (Lymantria dispar L.), mrazovci (Operophtera brumata L., Hibernia defoliaria L.), zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea L.), zeleni hrastov savijaË (Tortrix viridana L.), kukaviËji suznik (Malacosoma neustria L.), sovice i dr. Na granama i izbojcima dolaze razne lisne i štitaste uši, ose šiškarice i dr.Drvo hrasta napadaju potkornjaci (Scolitidae) i srËikari (Platypodidae) ili tzv. “mušice” i to oko 9 vrsta, dok su tehniËki štetnici: strizibube, hrastov prstenar i hrastov krasnik.Najvažnije i najËešÊe bolesti na hrastu su brojne parazitske gljive (susreÊemo nekoliko stotina vrsta gljiva), a znaËajnu štetu uzrokuje hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.).Hrastova pepelnica pojavljuje se na hrastu i ima veliko znaËenje za preživljavanje ponika i pomlatka. 1  Terezija Bošnjak dipl.ing., Hrvatske šume d.o.o., Služba za ekologijurak-rane, gljiva  obilno frukrificira, odumiru grane, a ispod mjesta zaraze razviju se izbojci (sl. 1).2)Površinska nekroza kore. Micelij spora napreduje, ne prodire do kambija, fruktifikacija je rijetka. »esta je hipertrofija oboljelog mjesta, nema pojave izbojka. Radi se o slabo virulentnom tipu gljive (sl. 2).3)KalusirajuÊi rak. Micelij prodire do kambija. Oko rak.rana stvara se kalusno tkivo s tendencijom zarašÊivanja rane. Fruktifikacija i izbojci su rijetki. Gljiva je po virulentnosti izmeu 1 i 2 tipan (sl. 3).C. parasitica  je vrlo agresivna gljiva i može napasti stabla svih dobi,  bez obzira na njihovu vitalnost. Brzina razvoja bolesti ovisi o otpornosti napadnutog stabla, virulentnosti gljive i debljini kore zaraženog mjesta. Smrt izbojaka može nastupiti u  roku 2 mjeseca od zaraze, tanjih stabala i debljih  grana za 2, a starih stabala za 20 godina.Rak je kestenove kore u nas veoma rasprostranjena i opasna bolest. U veÊem ili manjem opsegu nalazi se u svim šumama pitomog kestena. NajËešÊe su zaražena mlada stabla. Mnoga se zaražena stabla osuše, ako su napadnuta virulentnim tipom gljive. Stabla  zaražena manje virulentnim tipom gljive bivaju ošteÊena, ali prežive, a kod slabo virulentnih tipova šteta nije izražena.U smislu zaštite kestena od ove gljive važne su obrambene reakcije stabla (stvaranje kalusa i pojaËano luËenje tanina i drugih kemijskih tvari). Nasuprot biljci i gljiva proizvodi razliËite toksiËne tvari štetne za domaÊina. Najbolja mjera zaštite je razlikovanje agresivnog i hipovirulentnog tipa gljive. U svakoj šumi gospodarenje treba voditi tako da se uklanjaju stabla zaražena agresivnim tipom, a ostavljaju ona s hipovirulentnim tipom. Takva stabla Êe služiti kao izvor hipovirulencije za virulentni tip. Na taj Êe se naËin postiÊi da u šumi imamo sve više stabala zaraženih hipovirulentnim, a sve manje virulentnim tipom gljive. U konaËnici sve Êe manje biti sušca, a sve  više živih i praktiËno neošteÊenih stabala.SjeËu stabala treba obavljati zimi kada su temperature ispod 70C. Tada je gljiva neaktivna, pa kao parazit rana ne može nanovo zaražavati.Literatura:Glavaš, M., 1999: GljiviËne bolesti šumskoga drveÊa. SveuËilište u Zagrebu Šumarski fakultet, 288 str.Halambek, M., 1988: Istraživanje virulentnosti gljive Endothia parasitica (Murrr.) And. uzroËnika raka pitomog kestena (Castanea sativa Mill.). Šumarski fakultet Zagreb, disertacija 132 str.Halambek, M., 1992: Investigations on Hypovirulence in Chesunt Blight in Croatia. Proc. of the International   chesnut Conf., Morgantown, West Wirginia, USA.Medak, J., 2004: Fitocenološke znaËajke šuma pitomog kestena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Šumarski fakultet Zagreb, magistarski rad, str. 125Menicki J, J.L., 1980: Semejstvo bukovie (Fagaceae).  U knjizi Cvjetkovic rastenija, om 5. “Prosveštenie” Moskva, 293-311.

Pitomi kesten i njegova bolest (Castanea sativa Mill.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia