Borna Jalšenjak

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Davor Pećnjak (ur.), Razumijevanje: od percepcije do morala, Institut za filozofi-ju, Zagreb 2007, 98 str. Godišnjak za filozofiju 2007. (nadalje u tekstu Godišnjak) koji je uredio Davor Pećnjak nastavlja sad već tradicionalnu publicističku djelatnost Instituta za filo-zofiju, koja je započeta 2002. godine. No kako možemo pročitati u uvodniku, ovaj Godišnjak je poseban po tome što je prvi u istoimenom književnom nizu. U zbor-niku su okupljeni tekstovi šestorice au-tora. Ovdje ih spominjem redoslijedom kojim su njihovi tekstovi objavljeni: Da-mir Barbarić, Stupnjevi vremenitosti; I van Kordić, Razumijevanje kao stapanje ho1izonata; Franjo Zenko, Filipovićev dop1inos povijesti recepcije Kanta u h1vat-skoj filozofiji; Kristijan Krkač, Wittgen-steinov patkozec II; Tomislav Ogrinšak i Damir Mladić, Univerzalnost morala i p1i11cip kontradikcije: Problemi monopola na moralne v1ijednosti. Ovi tekstovi, uo-stalom kako upućuje i naziv Godišnjaka, obuhvaćaju vrlo šarolik i zanimljiv spek-tar tema: od razumijevanja, preko pita-nja o percepciji, do uvijek- a danas po-gotovo živog - pitanja morala. U na-stavku ću pokušati ponešto reći o sva-kom od tekstova. Tekst autora Damira Barbarića Stup-njevi vremenitosti otvara zbornik, što je i prikladno jer je u njemu riječ o jednom od najutjecajnijih filozofa - Platonu. Podnaslov teksta glasi Uz Diotimin govor u Platonovu Simpoziju. Naravno, taj je govor izrečen, kao i ostali, u Simpoziju u čast Erosa. Tekst započinje razlaganjem stupnjevitoga uspinjajućeg puta na koji je Eros nagnan zbog svoje naravi, koja je, kako autor naglašava, manjak, nedo-statak i praznina koja zahtijeva/žeđa za ispunjenjem, a nikad nije zadovoljena već postignutim. Naime Eros kroz taj uz-lazeći put kojim je primoran kročiti ni-kad ne može ostati kod pojedinačnog -već postignutog - nego mora težiti Li-jepom/Jednom. Nadalje, Eros se uz stal-nu napetost imati/ne~ati bori i s napeto-sti između smrtnosti/besmrtnosti. Ana-logno tome onda i čovjek koji filozofira (autor kaže: »koji je gonjen Erosom«) ima sličnih poteškoća, shvaćajući da je prolazan te da se stalno mora boriti s prolaznošću . To vrijeme nije statičko, nego je »bujica stalnog prolaženja, odla-ženja i izlaženja« (ponovno autorove ri-ječi). I tako, ističe autor, Eros i/ili živo biće koje je »gonjena njime« je zapravo težnja za trajanjem koje je neovisno od vremena. Autor potom upućuje na raz-nolikost puteva postignuća vječnog, a s time i na različito shvaćanje erotične žu-dnje u Platona i Aristofana. Ukratko, pravi cilj ne smije biti vlastito dobro, ne-go dobro kao takvo. Stoga je od trenut-nog, životinjskog zadovoljavanja te tež-nje za besmrtnošću ispravnije suzdrža-vanje i težnja za ponovnim rađanjem u vidu Lijepog. Na taj će način filozof, uz-dignućem od individualnog i »Životinj-skog« te završavajući .stepenasti put, »gledati beskrajnu pučinu ljepote i u njoj rađajući, stajati licem u lice s cjelinom sveukupnog vremena i sveg bitka« -ka-že autor navodeći tekst iz Politeje. Drugi tekst Godišnjaka Razumijeva-nje kao stapanje ho1izonata, čiji je autor lvan Kordić nosi podnaslov Temeljne C11e he1me11eutičke filozofije Hans-Geor-ga Gadamera. Autor je pregledno podi-jelio članak u pet cjelina: Prema istini i putem umjetnosti, Doživljaj i životni svi-jet kao spoznajna teorijski pojmovi, Ra-zumijevanje kao događanje stapanja ho-rizonata, Hermeneutika kao metafizika konačnosti koju valja razumjeti, te pos-ljednji Razgovor umjesto filozofije. Sa-mo nekoliko riječi o svakom od dijelova. 243 U prvom odlomku prikazana je Gada-merova zamisao da Descartesova meto-da, a i cijeli novovjekovna-znanstveni svjetonazor u biti ne daje, kako autor kaže, »evidentnost razumijevanja« koju on nastoji postići svojom hermeneuti-kom kao »iskustvom istine«. U takvom shvaćanju i umjetnost ima spoznajnu vri-jednost, češće i »trajniju« od znanstvene. Drugi dio je u biti pokušaj skiciranja Ga-damerova mišljenja o odgovoru koji su dali Dilthey i Hussserl na pitanje na koji način ljudski duh može spoznati povijest ako povijest i priroda više nisu shvaćeni kao načini pojavljivanja duha. Pritom se osvrće na njihove pojmove doživljaja i životnog svijeta, za koje smatra da su spoznajna-teorijski pojmovi. U trećem dijelu riječ je o shvaćanju razumijevanja u Gadamera, koje on shvaća kao neki oblik razgovora u kojem se misli inter-pretatora i autora nadopunjuju, tvara-jući nešto novo. Četvrti dio prikazuje Gadamerovu tezu da je hermeneutika »univerzalni aspekt filozofije«, zbog toga što niti jedna znanost ne može zani-jekati da je ono što je dostupno ( dano, kaže autor citirajući Gadamera) neod-vojiva od tumačenja. Hermeneutika je tako struktura bitka-u-svijetu, na-glašava autor. U petom i posljednjem di-jelu prikazani su i ukratko komentirani prigovori upućeni Gadamerovoj herme-neutici. Franjo Zenko je autor trećeg teksta: Filipovićev dop1inos povijesti recepcije Kanta u h1vatskoj filozofiji, koji pomalo tematski iskače od ostalih u Godišnjaku zbog toga što se bavi Filipovićevim tumačenjem razvoja nastavne aktivnosti na Sveučilištu u Zagrebu i nedoumica-ma oko teorijske pozadine izvođenja te nastave, a time i prijemom Kantove filo-zofije na ovim područjima, pošto je za tu osnovicu izabrana baš Kantova kritička misao. Sam tekst slijedi i prikazuje Fili-povićevo izlaganje na simpoziju o Kantu 1984. godine, pod nazivom »Kant na obnovljenom sveučilištu u Zagrebu 1874.«. Kako i autor ističe u svojevrsnom 244 uvodu, sam tekst je podijeljen na tri dije-la: Filipovićevo razumijevanje filozofske i kulturno-historijske situacije u vreme-nu obnavljanja Sveučilišta u Zagrebu, Filipovićevo tumačenje dilema Franje Markovića, prvog profesora filozofije na obnovljenom Sveučilištu i uvođenje Kantove kritičke filozofije na obnov-ljeno Sveučilište, kao, prema Filipoviću; »filozofirajuće utemeljenje filozofije«. U prvom odlomku riječ je o kratkom pregledu dviju dominantnih filozofskih tradicija na našem prostoru u ondašnje vrijeme: humanistička-renesansne i skolastičke, te o razlozima za njihovo odbacivanje kao temelja za nastavu na Sveučilištu. Drugi dio se dotiče načina na koje je Filipović tumačio dva moguća puta utemeljenja nastave - europski spekulativni sustav i neku vrstu Marko-vićeva vlastita eklekticizma - i razloge za njihovu nepodobnost. Naposljetku, u trećem odlomku, riječ je o razlozima zašto je bila odabrana Kantova filozofija kao prikladan temelj za nastavu. Ona je naime odgovarala zahtjevu za pouzda-nom metodom za otkrivanje »hrvatskog duha/misli«, do čega je Markoviću bilo stalo jer je htio izbjeći jednostavno pre-nošenje za nas tada »stranih « ideja. Četvrti tekst po redu je Wittgensteinov patkozec II Kristijana Krkača. Tema rada je, autorovim riječima, epistemo-loška problematika percepcije, i to na Wittgensteinovu primjeru P-Z glave (patkozeca). Osnovno pitanje na koje autor nastoji skicirati Wittgensteinov odgovor i smjestiti ga u kontekst njegove filozofije jest: kako je moguće da na crtežu koji vidimo u jednom slučaju zamjećujemo patku, a u drugom zeca (ili već nešto treće). Autor izlaže dvije pret-postavke rješenja oko kojih se Wittgen-stein dvoumio. Prva pretpostavka je pretpostavka promjene aspekta kao od-govora na pitanje kako to da sad vidimo patku, a sad zeca. No takvo rješenje nije odgovaralo jer je povlačilo zaključak da su aspekti ili u umu, što bi značilo i postojanje neke vrste privatnog jezika, ili u osjetno opaženom, što isto nije zgodno jer crtež su zapravo crte organi-zirane na već neki način, a sama osjetila ne mogu doživljavati - čovjek je taj koji ima doživljaj. Druga pretpostavka jest da je riječ o promjeni interpretacija i, kako autor kaže pozivajući se na Filozof-ska istraživanja i Zettel, čini se da je Witt-genstein izabrao nju usprkos poteškoća­ma koje nosi sa sobom, prvenstveno tih da su interpretacije u tome samo jezične igre ili pak da nisu, što je put do mental-nog jezika i priznavanja osjetilima spo-sobnosti doživljavanja. Uz ovo autor spominje još jedan mogući stav, a to je viđenje-kao koje je nešto »između viđe­nja i tumačenja, i bliže je tumačenju ne-go viđenju«. Pri kraju teksta spominju se i moguće posljedice takva Wittgenste-inova stajališta, a jedna od pomalo zabri-njavajućih je da percepcija (vizualna) prestaje biti relevantna, a i samo empi-rijsko znanje više nije tako sigurno. Na samom kraju dan je i zgodan povijesni pregled nastanka zanimljivog crteža Pat-kozeca. Autori petog i posljednjeg teksta u Godišnjaku Univerzalnost morala i p1in-cip kontradikcij"e: Problemi monopola na moralne vrijednosti su Tomislav Ogrinšak i Damir Mladić. Oni propituju je li opravdano vjerovati u univerzalnost moralnih sudova i koji uvjeti za to mora-ju biti prisutni. Primjerice, jedan od tih uvjeta je postojanje »moralnog carstva« koje autori opisuju kao »sva mjesta s dovoljno velikim brojem moralno istov-jetnih situacija u kojima su primjenjiva iskazana univerzalna moralna načela«. U tekstu je postavljeno pitanje kako to da se ipak zadržava vjera u univerzalnost načela, makar je očito da ona ipak ne vri-jede svugdje. Kako bi se zadržalo to uvjerenje, a istovremeno racionalna opravdalo kršenje univerzalnih moralnih načela, postoje izuzeci. Naime načela ne vrijede za svakoga ni za svako mjesto, a niti u svako vrijeme. Na taj način je spa-šena univerzalnost koja to zapravo i nije. No autori smatraju da je takva raciona-lizacija u biti kršenje načela protuslovlja, jer kako je moguće da osoba (slobodna i razumna) može smatrati da je neka dru-ga, isto slobodna i razumna osoba, du-žna slijediti univerzalno moralno načelo, a da to ona sama nije? U nastavku je dan i argument da je ta osoba izuzećem same sebe od tog načela, a nedopuštanjem is-tog drugoj osobi zapravo primorana odreći se vjerovanja u univerzalnost mo-ralnih načela, što na kraju znači, zaklju-čuju autori, da su moralni sudovi te oso-be doneseni na temelju nečeg drugog, a to je vjerojatno volja suverena. Na kraju preostaje samo reći da je Godišnjak vrijedan dodatak stručnoj li-teraturi, kao i mnoge druge publikacije takve vrste. No ono što mi se učinilo za-nimljivim jest činjenica da on može biti interesantan ne samo »profesionalnim« filozofima, ne toliko zbog tema (koje se mogu pronaći obrađene i na drugim mjestima uz ponešto lakši stil), nego zbog toga što pruža lijep primjer koliko je široko polje filozofije (zanesenjaci bi možda rekli da je ono tematski neogra-ničeno) te zbog šarolikosti stilova i na-čina pristupa autora svojim temama, što sve skupa zapravo čini lijep »kolaž mo-gućnosti« uma. Borna Jalšenjak Marko Matić (ur.), Karl RAHNER, Teološki spisi, Filozofsko-teološki insti-tut Družbe Isusove, Niz Teologija 1, Za-greb, 2008, 523. str. U kratkom vremenskom razdoblju pojavila su se u hrvatskom prijevodu dva djela K. Rahnera: Temelji kršćanske vje-re: Uvod u pojam kršćanstva, izd. Ex li-bris, Rijeka, 2007. i Teološki spisi u izda-nju FTI-a, Zagreb, 2008. Tako dvadeset i četiri godine poslije Rahnerove smrti dobivamo prve značajnije prijevode tek-stova toga značajnog teologa. Djelo Teološki spisi zapravo i nije za-sebno zaokruženo, nego je izbor iz nje-mačke zbirke članaka u Sch1iften zur 245 

Davor Pećnjak (ur.), Razumijevanje: od percepcije do morala, Institut za filozofiju, Zagreb 2007, 98 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia