U ovom članku obrađujemo postojeće međunarodne standarde koji propisuju pravo sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu, točnije pravo sudjelovanja nacionalnih manjina u procesu donošenja odluka kroz rad središnjih zakonodavnih tijela (parlamenata). Uvodno donosimo pregled političkih teorija koje opravdavaju potrebu političke predstavljenosti marginaliziranih grupa. Potom analiziramo sadržaj svih regionalnih i međunarodnih izvora prava mjerodavnih za učinkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u izbornim procesima donesenih u okviru Ujedinjenih naroda, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i Vijeća Europe. Konačno, istražujemo kako je materija regulirana zakonodavstvom Republike Hrvatske. Provedene metode u ovom radu dovode do zaključka da pravo na političku predstavljenost nacionalnih manjina postoji kao pravo prepoznato u međunarodnoj zajednici, ali ne postoji jedinstven način njegove primjene, već različiti međunarodni standardi koji reguliraju to pravo ostavljaju na dispoziciju državama potpisnicama da ga implementiraju u skladu sa svojim društvenim i političkim okolnostima
