Protestantski teolog, filolog, filozof i povjesničar Matija Vlačić Ilirik (1520–1575) većinu je života proveo mijenjajući mjesta boravka izvan rodnog Labina. Zarana prihvativši protestantski nauk, odlazi u zemlje njemačkoga govornog područja, gdje se školuje i poučava na protestantskim sveučilištima. Za boravka u Magdeburgu (1549–1556) i Regensburgu (1562–1566) Vlačić je napisao i dovršio svoja najznačajnija djela. Ne postoji cjelovita bibliografija njegovih djela, no smatra se da je napisao više od 200 naslova koji su tiskani na latinskom i njemačkom u europskim tiskarskim središtima (Basel, Magdeburg, Frankfurt, Leipzig). Prvo Vlačićevo tiskano djelo bila je filološka rasprava koja je pod naslovom De vocabulo fidei objavljena 1555. Iste godine na hrvatskom je tiskana rasprava Rasgovarange megiu papistu, i gednim luteran, koju je Vlačić objavio pod pseudonimom Anton Segnianin. Četiri kapitalna djela Matije Vlačića Ilirika tiskana su u folio formatu. Godine 1556. tiskano je prvo izdanje povijesnog djela Catalogus testium veritatis. Prvo izdanje Vlačićeva egzegetskog djela objavljeno je 1567. pod naslovom Clavis Scripturae Sacrae seu De sermone Sacrarum literarum. Vlačićevo djelo o tumačenju Novog zavjeta objavljeno je 1570. pod dvojezičnim naslovom Tῆς τοῦ υἱοῦ θεοῦ καινῆς διαθήκης ἅπαντα = Novum Testamentum Iesu Christi filii, ex versione Erasmi, innumeris in locis ad Graecam veritatem, genuinumque sensum emendata. Glossa compendiaria M. Matthiae Flacii Illyrici Albonensis in Novum Testamentum. Od 1559. do 1574. tiskar Johann Oporin u Baselu je objavio opsežno Vlačićevo djelo u osam svezaka kojemu je naslov Historia ecclesiastica ili Centuriae Magdeburgenses.Matthias Flacius Illyricus spent most of his life moving from one European city to another, teaching at protestant universities and spreading new doctrine. He accepts Luther’s doctrine in early youth and spends almost whole life in German-speaking area. After Luther’s death Flacius consistently defends his doctrine opposing his former teacher Philipp Melanchthon. While residing in Magdeburg (1549–1556) and Regensburg (1562–1566) Flacius wrote and finished most of his prominent works. Matthias Flacius Illyricus is an author of more than 200 bibliographic units published in Latin and German in different printing centres all over Europe (Basel, Magdeburg, Frankfurt, Leipzig). His first work, philological treatise De vocabulo fidei was printed in 1555. The same year as De vocabulo fidei was printed his treatise Rasgovarange megiu papistu, i gednim luteran. Flacius published it under the pseudonym Anton Segnianin. There are four capital Flacius’ works which ought to be mentioned, all printed in folio bibliographic format. First of them, historical survey entitled Catalogus testium veritatis, was printed in 1556. Flacius’s exegetic work on the Holy Scripture entitled Clavis Scripturae Sacrae seu De sermone Sacrarum literarum was published in 1567. Then followed Flacius’ work on Geert’s Latin translation of the New Testament was published in 1570. with bilingual title Тῆς του ὑιου θεοῦ καινῆς διαθήκης ἅπαντα = Novum Testamentum Iesu Christi filii, ex versione Erasmi, innumeris in locis ad Graecam veritatem, genuinumque sensum emendata. Glossa compendiaria M. Matthiae Flacii Illyrici Albonensis in Novum Testamentum. Work on Church history which comprises the first thirteen centuries was printed between 1559 and 1574. Flacius applied philological and grammatical method in studying the Holy Scripture instead of previous philosophical and theological method. With his philological and theological method Flacius anticipated modern structuralism and hermeneutics
