Kovačević, Tihomir

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

26 Speleolog 2006Strašna	peć	na	Dugom	otoku	sigurno	je	bila	poznata	još	našim	precima	tijekom	dugog	vre-menskog	razdoblja.	Bila	im	je	utočište	pred	ne-vremenom,	neprijateljem	i	divljim	zvijerima,	a	u	ljetnim	sušnim	mjesecima	iz	nje	bi	koristili	vodu	nakapnicu	za	piće.	Strašna	peć	po	prvi	puta	se	spominje	još	u	19.	stoljeću,	davne	1898.	godine	u	zadarskom	li-stu	»IL	DALMATA«.	Nekoliko	godina	poslije,	1904.,	dr.	Luka	Jelić	špilju	opisuje	u	»Illustrier-te	Öesterreichische	Riviera	-	Zeitung«	u	Trstu.	Članak	je	uspio	pobuditi	veliko	zanimanje	kod	turista,	što	je	rezultiralo	povećanim	zanimanjem	i	velikom	posjetom	špilji	u	to	vrijeme.	O	špilji	piše	i	Dragutin	Hirc	u	knjizi	»Prirodni	zemljopis	Hrvatske«	1905.	godine.	U	kratkom	opisu	špilje	kaže	da	je	ta	špilja	divlja	i	strašne	romantike.	Godine	1930.	dr.	Josip	Poljak	u	sklopu	svojih	prirodoslovnih	istraživanja	tadašnje	Kralje-vine	istražuje	i	geomorfologiju	Dugog	otoka.	Istražuje	niz	špilja,	između	ostalog	i	Strašnu	peć.	O	špiljama	otoka	zaključuje	da	pripadaju	tipičnom	reljefu	dinarskog	holokrša,	ali	da	nisu	morfološki	razvijene	poput	onih	na	kontinen-tu.	Razlog	tome	je	sveopći	nedostatak	nadzem-ne	i	podzemne	hidrografije.	Za	Strašnu	peć	kaže	da	je	jedina	tipska	špilja	sa	svim	razvijenim	špiljskim	oblicima,	dok	su	špilje	Luka,	Vlak-na	i	Golubinka	obične	potkapine	neznatnih	di-menzija.	Po	Poljakovu	zaključku,	današnji	ulaz	u	špilju	nije	bio	oduvijek	takav,	nego	je	naknadno	otkopan,	a	to	se	vidi	po	lijepo	razvijenim	siga-ma	u	lijevom	dijelu	ulaza,	koje	su	mogle	nastati	samo	ako	je	veza	s	površinom	bila	mala	i	uska.	Posebnu	pažnju	pridaje	impozantnim	stupovima	koji	gotovo	na	sredini	velike	prve	dvorane	kao	da	pridržavaju	cjelokupni	strop.	Ne	može	a	da	ne	izrazi	divljenje	prema	lijepim	sigastim	naku-pinama,	koje	u	zajednici	sa	sigastim	prevlakama	na	stjenkama	špilje	čine	fantastičnu	sliku,	pogo-tovo	zbog	danjeg	prigušenog	svjetla	koje	dopi-re	duboko	u	unutrašnjost	špilje	i	stvara	gotovo	nestvarnu	sliku.	Akademik	Mirko	Malez,	koji	je	na	otoku	boravio	1953.	godine,	sa	svojim	se	»gusarima«	(kako	je	zvao	otočane	koji	su	mu	pomagali	pri-likom	istraživanja)	uputio	u	Strašnu	peć.	U	ono	vrijeme	išlo	se	samo	na	vesla	i	dug	je	bio	put	od	Velikog	Iža	do	Dugog	otoka.	Tek	tu	počinje	pravi	uspon	jer	na	tom	mjestu,	gdje	je	otok	viši	od	200	metara,	treba	ga	prijeći	i	doći	na	suprot-nu,	jugoistočnu	stranu,	jer	se	»Strašna«	nalazi	na	strani	»kulfa«,	tj.	otvorenog	mora.	Po	Malezu	špilja	je	nastala	u	dobro	uslojenom	rudistnom	vapnencu	gornje	krede.	Debljina	slojeva	izno-si	dva	metra,	a	padaju	prema	sjever	-	sjeveroi-stoku.	Otvor	špilje	je	golem,	širina	mu	je	preko	šest	a	visina	preko	četiri	metra.	I	akademik	Ma-lez	nalazi	da	je	ulaz	umjetno	otkopan,	upravo	zbog	stupova	i	debelih	siga	na	početku	špilje,	koje	tu	ne	bi	mogle	nastati.	Prilikom	istraživanja	vanjska	je	temperatura	toga	srpanjskog	dana	bila	35	stupnjeva	Celziusovih,	u	špilji	u	koridoru	između	sigastih	kolona	12,	a	na	dnu	ponikvastog	dijela	špilje	deset	stupnjeva.	Po	većoj	količini	guana	(izmeta)	na	tlu	špilje	može	se	zaključiti	da	ondje	obitava	i	gnijezdi	se	veći	broj	divljih	golubova.	Od	ostale	faune	primijećeni	su	samo	insekti	u	prvom	ulaznom	dijelu	špilje,	i	to	sovi-ce,	a	u	tamnijem	dijelu	samo	pauci.	Svoj	članak	Strašnoj	peći	Malez	završava	riječima:	»Bilo	je	 Strašna peć kod Savra na Dugom otokuTihomir Kovačević - Tihi27Speleolog 2006" • • • .... '· ' \ < • . ,• ··. ·., ·, , .. ·. • . > •• ' '· .. · .. • .. .' . ~ .. • • • • ,. < ... • ' 28 Speleolog 2006dosta	kasno	popodne	kada	smo	završili	rad	u	špilji.	Izmoreni,	odmarali	smo	se	i	grijali	na	sun-cu	pred	špiljom,	pa	smo	tek	sada	vidjeli	kako	smo	izgledali.	Bili	smo	blatni,	zmazani,	a	i	kr-vavi,	jer	smo	se	prilikom	provlačenja	i	puzanja	ogrebli	o	kamene	blokove	i	sige.	No	nije	nam	bilo	žao,	bili	smo	opojeni	ljepotama	što	smo	ih	u	njoj	vidjeli,	upoznali	smo	harmoniju	stvaranja	prirode,	a	upoznali	smo	konačno	da	je	uistinu	»strašna«.	Potrebno	 je	 posebno	 istaknuti	 povije-snu	činjenicu	da	su	članovi	Planinarskog	 i	turističkog	društva	»Liburnija«,	kako	piše	La-voslav	Golf	u	prigodnoj	brošuri	iz	1929.	godi-ne,	uložili	mnogo	rada	i	truda,	te	uz	dogovor	sa	žiteljima	sela	Savra	uzeli	Strašnu	peć	pod	svoju	 Ulaz prije ure]enja - zarastao u mlječiku foto: Tihomir Kovačević29Speleolog 2006skrb.	Tada	su	špilju	zatvorili	željeznim	vrati-ma	kako	bi	se	sačuvala	od	slučajnih	i	nedobro-namjernih	prolaznika.	U	špilji	je	uređena	sta-za,	izgrađeni	su	mostići	s	grudobranima	goto-vo	do	njenoga	dna.	Za	rasvjetu	su	služili	fenjeri	dobiveni	od	grada	Zadra,	a	bili	su	smješteni	na	odgovarajuća	mjesta.	Do	špilje	su	bili	uređeni	prilazni	putovi	i	s	mora	i	sa	strane	brijega.	Prvi	veliki	izlet	članova	društva	u	špilju	bio	je	1900.	godine	s	parobrodom	»Pola«.	Kako	piše	u	brošuri:	»…izlet	je	uspio	izvanredno.	Izletnici	su	bili	oduševljeni	i	iznenađeni	gledajući	ovaj	po-sve	novi	podzemni	raj	sa	svojim	orijaškim	tvo-revinama	i	figurama«.	Nekih	posebnih	predanja	o	špilji	nema.	Zna	se	da	su	na	ulazni	dio	zalazili	samo	pastiri,	ne	ulazeći	u	dubinu	špilje,	jer	su	se	bojali	duhova	i	demona	koji	su,	vjerovalo	se,	tamo	obitavali.	Postoji	priča	o	gospodinu	P.	Rolliju,	koji	je	pri-likom	jednoga	svog	istraživanja	na	dnu	špilje	pronašao	ljudsku	nadlakticu.	Odmah	se	otokom	proširilo	kazivanje	da	su	Savrani	u	ponor	špilje	bacali	nekrštenu	djecu,	a	drugi	su	tvrdili	da	u	njoj	stanuju	»peteroščići«	–	možda	od	tog	vre-mena	i	naziv	Strašna	peć.	Kao	značajniji	događaj	u	»turističkom	životu	Strašne«	može	se	spome-nuti	i	posjet	cara	Franje	Josipa	sa	svojom	dvor-skom	svitom	početkom	prošlog	stoljeća.	Na	kraju	ovoga	kratkog	povijesnog	izla-ganja	treba	reći	da	današnje	uređenje	i	nije	prvo	uređenje	Strašne	peći,	već	samo	gen	koji	je	na-slijedio	Vladimir	Šarunić	iz	Savra	u	želji	da	na-stavi	život	Strašne	peći,	ponovo	je	približi	javno-sti	i	nastavi	davno	započet	posao,	uz	sve	poziti-vne	aktivnosti	njene	zaštite	i	za	daleka	buduća	vremena.	Po	njegovim	riječima,	špilju	su	topo-grafski	snimili,	uz	akademika	Maleza,	i	speleolo-zi	SD	»Liburnije«	iz	Zadra	2000.	godineDinaridi	-	Društvo	za	istraživanja	i	sni-manja	krških	fenomena	(DDISKF)	susrelo	se	sa	Strašnom	peći	po	prvi	puta	u	kolovozu	2003.	go-dine	kada	je	do	špilje	došlo	njenih	devet	speleo-loga	na	poziv	ravnatelja	Javne	ustanove	za	upra-vljanje	zaštićenim	dijelovima	prirode	Zadarske	županije	Mirka	Đinđića.	Tada	nisu	krili	zadovolj-stvo	što	su	upoznali	takav	osebujan	speleološki	objekt	o	kojem	s	punim	poštovanjem	pišu	Hirc,	J.	Poljak	i	akademik	Malez.	Tada	su	se	dogovo-rili	o	temeljitim	istraživanjima,	a	u	svrhu	njene	turističke	valorizacije.	Od	9.	do	11.	ožujka	2006.	30 Speleolog 2006izrađivala	je	ekipa	DDISKF-a	novi	topografski	nacrt	špilje	i	prikupljala	osnovne	podatke	potre-be	za	ponovno	uređenje	Strašne	peći.	Strašna	peć	je	ponovno	uređena	na	prije-dlog	Vladimira	Šarunića	iz	Savra,	vlasnika	tvr-tke	»Samotvorac«.	Na	njegov	poziv	ekipa	speleo-loga	iz	DDISKF-a	u	sastavu:	Alan	Kovačević,	Da-mir	Pavelić,	Mirko	Stegić	i	voditelj	istraživanja	dipl.	ing.	Tihomir	Kovačević,	od	1.	do	11.	ožujka	2006.	nanovo	je	detaljno	istražila	i	topografski	snimila	Strašnu	peć.	Topografski	snimak,	koji	je	izradio	Alan	Kovačević,	poslužio	je	kao	podloga	za	idejni	prijedlog	uređenja	staza	unutar	špilje	i	rasvjete.	Špilja	se	nalazi	na	središnjem	dijelu	Du-gog	otoka,	na	jugozapadnom	obronku	otočnog	grebena,	oko	500	metara	jugozapadno	od	vrha	Orljaka	(301	m)	i	oko	200	metara	od	mora	iz-nad	uvale	Kamiškarte.	Na	topografskoj	karti	1:25	000	Veli	Iž	označen	je	ulaz	u	špilju	topo-grafskim	znakom	za	špilju.	Koordinate	ulaza	su	X=4873,	370;	Y=5503,	470	i	Z=90.	Do	špilje	se	do-lazi	od	Zadra	brodom	na	Dugi	otok,	ili	Savra	ili	Salija.	Na	otprilike	četvrtini	puta	asfaltne	ceste	od	Savra	prema	Saliju	(kod	Rimskih	kamenolo-ma)	skrene	se	na	novo	probijeni	protupožarni	put,	koji	ide	u	smjeru	jugozapada,	a	zatim	pre-ma	jugu.	Nakon	otprilike	tri	kilometra	dolazi	se	na	kraj	toga	puta,	koji	je	proširen	i	prilagođen	za	parkiralište.	Od	parkirališta	prema	jugoistoku,	nakon	stotinjak	metara,	nalazi	se	ulaz	u	špilju.		Drugi	je	način	dolaska	da	se	krene	kozjom	stazom	(markiranim	planinarskim	putom	s	oz-nakom	za	špilju),	također	od	»Rimskih	kame-noloma’,	’	prema	jugozapadu	i	između	vrhova	Hrnjetine	i	Šišlevice	spusti	se	na	drugu	stranu	Pogled s dna prve dvorane - prije i poslije uređenja1Speleolog 2006otoka	te	krene	prema	uvali	Kamiškarti.	Tim	se	putom	također	dolazi	nad	sam	ulaz	u	Strašnu	peć.	Treći	je	način	doploviti	brodicom	do	uva-le	Kamiškarte	i	krenuti	stazom	koja	je	danas	uređena	radom	gospodina	Vladimira	Šarunića.	Ta	se	staza	uspinje	dvjestotinjak	metara	po	vo-doderini	i	vodi	do	ulaza	u	špilju.	Ulaz	Strašne	peći	visok	je	oko	pet	i	širok	desetak	metara.	Špilja	ima	izuzetnu	geomorfološku	vrije-dnost,	a	po	veličini	spada	u	srednje	špilje.	Sa-stoji	se	od	dvije	velike	dvorane,	veličine	25	×	20	m	i	30	×	15	m,	s	blago	nagnutim	podom.	Po-sebnu	zanimljivost	špilje	čine	arheološki	nala-zi	koji	potvrđuju	boravak	čovjeka	u	njoj	u	dav-noj	prošlosti.	Nadalje,	špilja	je	značajne	estetske	vrijednosti	zbog	dobre	osiganosti;	tu	se	priro-da	potvrdila	kao	velik	stvaratelj	i	neponovljiv	umjetnik.	Na	kraju,	važan	je	razlog	za	uređenje	špilje	njen	 smještaj	 u	 središtu	 turističkog	područja,	u	koje	dolaze	ciljane	skupine	posjeti-telja.	Njima	će	špilja	biti	dopunska	turistička	po-nuda	pa	će	posjeta	sigurno	biti	dobra.	Kad	od	se	krene	u	projekt	gospodarenja	i	turističke	valorizacije	nekoga	speleološkog	objekta,	osnovno	polazište	mora	biti	njegova	zaštita,	zatim	uređenje	u	skladu	sa	Zakonom	o	zaštiti	prirode,	te	korištenje	i	održavanje	na	način	da	se	ne	poremeti	niti	jedan	ekološki	pa-rametar	u	samom	objektu	i	bližoj	okolici.	U	svakom	slučaju	treba	poštivati	poznato	geslo	svakog	ljubitelja	podzemne	prirode:	»Ulaskom	u	špilju	ne	dirajte	ništa,	ne	slomite	ništa,	ne	reme-tite	njen	mir,	a	izlaskom	odnesite	samo	duboke	dojmove,	eventualno	fotografije,	a	iza	vas	neka	ostane	samo	trag	stopala	na	špiljskoj	stazi«.	Na	 temelju	 takvih	postavki	 sada	 su	na	ulazu	u	Strašnu	peć	postavljena	vrata	od	inoxa	(nehrđajućeg	čelika),	kako	bi	se	fizički	zaštitila	unutrašnjost,	a	nepozvanim	gostima	dalo	do	znanja	da	u	nju	ne	mogu	više	nekontrolira-no	ulaziti.	Time	je	špilja	zaštićena	od	daljnjeg	pustošenja,	mogućega	lomljenja	speleoloških	ukrasa,	nekontroliranog	sakupljanja	špiljske	faune	i	uništavanja	paleontološkog	i	arheološkog	materijala.	Rešetke	na	vratima	su	postavlje-ne	vodoravno,	kako	bi	šišmiši,	koji	borave	u	špilji,	mogli	neometano	izlaziti	i	ulaziti.	Ovakav	tip	vrata	primijenjen	je	prvi	puta	u	Hrvatskoj	u	špilji	Veternici	na	Medvednici	po	preporuci	Jedna od mnogih skupina stalagnata na dnu ulazne dvorane foto: Tihomir KovačevićPodnevno sunce u špilji foto: Tihomir Kovačević32 Speleolog 2006i	ideji	eminentnog	stručnjaka	dipl.	ing.	Niko-le	Tvrtkovića.	Jedina	je	razlika	u	izvedbi	što	su	u	gornjem	dijelu	vrata	umjesto	šiljaka	stavlje-ne	kuglice.	Odstranjeni	su	svi	natpisi	kojih	je	bilo	u	ulaznom	dijelu	špilje.	Prilikom	gradnji	staza,	stajanki	i	stuba	po-stavljen	je	na	podlogu	(matični	supstrat)	kao	zaštita	geotekstil,	zato	da	bi	podloga	bila	potpu-no	zaštićena	i	neporemećena	te	da	bi	se	nasu-ta	staza	lako	mogla	ukloniti	ako	jednoga	dana	budu	osigurana	materijalna	sredstva	za	dalja	arheološka	 i	paleontološka	 iskapanja	 ili	se	tijekom	vremena	na	neki	drugi	način	dogodi	značajno	paleontološko	ili	arheološko	otkriće.	Za	 građevni	materijal	 upotrijebljen	 je	isključivo	prirodni	kamen	iz	neposredne	bli-zine,	u	kombinaciji	s	inox	ogradom.	Prven-stveno	je	ugrađeno	slobodno	kamenje	sa	sta-ze	koja	prolazi	kroz	špilju,	a	zatim	kamenje	iz	neposredne	blizine	špilje	odvaljeno	pri	izgra-dnji	protupožarnog	puta	u	neposrednoj	blizini	špiljskog	ulaza.	Staza	je	nasuta	s	tucanikom	na	podlozi	od	geotekstila.	Tucanik	će	se	s	vreme-nom	zbog	vlage	pretvoriti	u	kompaktnu	masu,	ali	u	svakom	trenutku	lako	odstranjivu.	Zaštitna	inox	ograda	postavljena	je	čvrsto	na	stubama	i	uz	stazu,	kao	i	na	završnom	dijelu	iznad	jamskog	dijela	u	drugoj	dvorani.	Kao	sredstvo	rasvjete	koriste	se	Eko	-	baklje.	Te	su	se	baklje	pokazale	kao	dobre	za	rasvjetu	u	Gornjoj	Baraćevoj	špilji	nedaleko	od	Plitvičkih	jezera.	Eko	-	baklja	je	zamisao	autora	ovog	tek-sta	i	sastoji	se	od	akumulatora	povezanog	ka-blom	na	bambusovom	štapu,	na	čijem	se	vrhu	nalazi	halogena	lampa.	Tehnički	ju	je	izradio	Damir	Pavelić,	a	stručni	je	konzultant	bio	dipl.	ing.	elektrotehnike	Vladimir	Brečak.	Prednost	je	ovakvog	načina	rasvjete	lakoća	nošenja	cije-log	uređaja	i	nezaboravan	dojam,	jer	posjetitelju	Nova rešetkasta vrata na ulazu foto: Tihomir KovačevićSpeleolog 2006daje	osjećaj	istinskog	istraživača	u	podzemlju	i	jer	je	posjetitelju	lako	objasniti	način	njene	upo-trebe.	Jedno	punjenje	akumulatora	može	svijetli-ti	dva	do	tri	sata.	Sada	se	akumulatori	pune	u	Sa-vru,	a	predviđeno	je	da	se	pokraj	ulaza	u	špilju	sagradi	mali	objekt	s	dizelskim	agregatom	za	punjenje	akumulatora.		Autor	ovoga	teksta	predlaže	u	budućnosti	kao	drugi	način	rasvjete	Strašne	peći	fenjere	kakvi	su	bili	u	upotrebi	i	kod	prvoga	njenoga	uređenja.	U	tom	bi	slučaju	trebalo	pronaći	ori-ginal,	njegovu	sliku	ili	crtež,	te	izraditi	repliku.	Zbog	zagađivanja	špilje	izgaranjem	petroleja,	fenjere	bi	trebalo	preraditi	na	električnu	ra-svjetu	s	halogenim	lampama	ili	led	-	diodama,	također	na	akumulatore.	Radi	autentičnosti	po-stavila	bi	se	dva	fenjera	u	originalnim	replikama	na	ulaznom	djelu,	da	bi	se	vidjelo	čime	se	neka-da	razgledavalo	špilju	i	podsjetilo	na	djelić	nje-ne	prošlosti.	U	narednom	razdoblju	je	u	planu	postaviti	ispred	špilje	nekoliko	klupa	za	odmor,	svakako	od	prirodnog	materijala,	kamena	i	drveta.	Klupe	bi	služile	posjetiteljima	dok	čekaju	izlazak	sku-pine	koja	se	već	nalazi	u	špilji.	Na	parkiralištu,	koje	je	stotinjak	metara	od	ulaza,	namjerava	se	sagraditi	tradicionalnu	dalmatinsku	kame-nu	kućicu	u	kojoj	bi	se,	osim	prodaje	ulaznica	i	propagandnog	materijala,	posjetiteljima	nudilo	u	ljetnim	mjesecima	osvježavajuće	napitke.	Špilja	je	spremna	u	2007.	primiti	prve	po-sjetitelje.	Obavijesti	se	mogu	dobiti	na	brojevima	mo-bitela:	091	11	66	578	i	098	17	57	923	-	Vladimir	Šarunić.	LiteraturaBožić, V., (1977): Povijest speleologije u Hrvatskoj. Priručnik zagrebačke speleološke škole »77, str. 14 - 25, Zagreb;Božić, V., (1982): Još o prvoj speleološkoj organizaciji. Naše planine, br. 11 - 12, str. 271 - 273, Zagreb;Božić, V., (1983): Prvi opis speleološke opreme i teh-nike istraživanja u Hrvatskoj. Speleolog, vol. XXX - XXXI, str. 39 - 41, Zagreb;Božić, V., (1991): O počecima organiziranog speleološkog rada u Hrvatskoj. Speleologija Croatica, vol. 2, str. 45 - 49, Zagreb;D. L. J., (1901): Strašna peć kod Savra na Dugom oto-ku. Smotra dalmatinska, XIV, br. 101, ZadarGabrić, G., (1980): Mala kronika speleologije u Dalma-ciji. Naše planine, br. 3 - 4, str. 81 - 85, Zagreb Jelić, L., (1904): Eine interesante Grotte der dalmati-nischen Inselwelt. Illustrierte Oesterreichische Riviera – Zeitung, No. 10 - 11; str. 79 - 81, TriesteKovačević, T., (2003.):Turisti će opet u Strašnu peć. Arena, br. 2230, str. 59 - 60;Maštrović, V., (1952): Organizacija i rad planinarskog i turističkog društva »Liburnija« u Zadru 1899 - 1918. Zadarska rivijera, br. 3, str. 50;Maštrović, V., (1960): Prvi turistički savezi u Dalmaciji, 1899 i 1909. g. str. 17; ZadarMalez, M., (1953): Strašna peć na Dugom otoku. Naše planine, br. 10 - 12, str. 309 - 315, Zagreb;Poljak, J., (1930): Geomorfologija otoka Dugog - Priro-doslovna istraživanja sjeverno - dalmatinskog otočja. Prirodoslovna istraživanja JAZU, svezak 16, str. 18 - 20, Zagreb; Ostali izvori:Anonimus, (1898): D’una grotta sconosciuta sull’ iso-la Lunga, »Il Dalmata«Turisti u špilji foto: Tihomir Kovačević Speleolog 2006Strašna Peć Cave At Dugi OtokStrašna	peć	cave	at	Dugi	otok	has	undergone	its	second	tourist	adaptation.	Due	to	the	efforts	of	mr.	Vladimir	Šarunić	from		Savar,	and	his	great	dedication	to	the	project,	all	ne-cessary		adjustments	have	been	made	and	Strašna	peć	is	once	again	ready	to	receive	visitors.	Some	of	the	exploratory	work	was	done	by	members	of	the	DDISKF,	while	the	author	provi-ded	a	creative	solution	for	the	lighting	and	general	arrangement.	The	cave	has	been	adap-ted	with	regard	to	its	natural	environment	–	eco-torches	provide	the	light,	and	the	combi-nation	of	used	materials,	stone	and	inox,	provides	for	the	great	effect	while	not	disturbing	the	surrounding	nature.	Many	explorers	visited	and	explored	Strašna	peć	in	the	past,	parti-cularly	dr.	Josip	Poljak	and	dr.	Mirko	Malez.Kamene stube u Strašnoj peći foto: Tihomir KovačevićLOGORI

Strašna peć kod Savra na Dugom otoku

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia