Fenomen rimske centurijacije, danas vidljiv u fosiliziranim krajoliku kao relikt ljudskog mijenjanja okoliša u antici, sagledan je u kontekstu političkih, kulturnih, društvenih i ekonomskih okolnosti. Istraživanja tog segmenta rimske antike na europskom kontinentu imaju kontinuitet od sredine XIX. st. i vežu se za Kandlerovo pionirsko istraživanje centurijacija rimskih kolonija Pule i Padove. Iskorak u istraživanju rimske centurijacije Istre dogodio se sredinom XX. st. s dostupnošću zračnih fotografija i topografskih karata krupnijeg mjerila. Tada je utvrđena istovjetnost centurijacijske mreže u agerima Pole i Parentija, a osamdesetih je godina u većoj mjeri definirana morfologija istarske centurijacije. Početkom XXI. st. sofisticiraniji alati: satelitske snimke i digitalna kartografija, postaju nezaobilazno sredstvo u proučavanja te problematike i pridonose širenju dotadašnjih spoznaja. Tehničke karakteristike centurijacije svojevrstan su izvor informacija pri pokušaju rješavanja otvorenih historiografskih pitanja o kojima literarna svjedočanstva šute. Rekonstrukcija istarske centurijacije napravljena je na temelju ucrtanih tragova limita (limes) na geokodiranoj Hrvatskoj osnovnoj karti Državne geodetske uprave Republike Hrvatske mjerila 1:5.000, a s ciljem dobivanja egzaktnih podataka nužnih za njezinu zadovoljavajuću historizaciju
