'Faculty of Teacher Education, University of Zagreb'
Abstract
Rasprava je posvećena odgoju kao pedagogijsko-vrijednosnom
fenomenu. Autor se suprotstavlja jednostranom intelektualističkom, didaktičko- materijalističkom i scijentističkom svođenju vrlo složenog, slojevitog procesa odgajanja i čovjekova oplemenjivanja na puko stjecanje znanja, umijeća i navika, na faktografiju i obrazovanje. Time se ignorira i posve zapostavlja etičko-vrijednosna sastavnica života i izgrađivanje ljudskih odlika po kojima biološki dani pojedinac i postaje uljuđenim ljudskim bićem. Rasprava ima četiri glavna strukturna dijela. U prvom autor razmatra općeljudsko
povijesno i individualno značenje odgajanja i zaključuje da je odgoj
temelj na komu sve počiva, jer bez njega ne bi bilo ni čovjeka ni ljudske zajednice. U drugom se pedagogija promatra u vrijednosnom ozračju, izdvajaju se pedagogijska teleologija i aksiologija kao posebno značajne discipline, jer bez njihova određenja smisla, svrhe i odgojnih vrijednosti nije moguće svrhovito iučinkovito odgajanje. Treći dio je posvećen hrvatskoj pedagogijsko-vrijednosnoj
baštini i glavnim predstavnicima takve usmjerbe između dva svjetska rata. U četvrtom autor traži reafirmaciju naznačene baštine i povratak zanemarenim pedagogijskim stečevinama i vrjednotama kao bitnom sastavnom dijelu svekolike hrvatske duhovne obnove, moralne i odgojne preobrazbe.This discussion is devoted to educational upbringing as a
phenomenon of pedagogical values. The author confronts the unilateral intellectualistic, didactic-materialistic and scientological reduction of the very complex, layered process of a person’s educational upbringing and enrichment to the mere acquisition of knowledge, skills and habits, to factography and schooling. This ignores and utterly neglects the ethical component of life and
of building human characteristics which shapes a civilised human being from a biologically given individual. The discussion is divided into four main structural parts. In the first part, the author considers the general human, historical and individual meaning of educational upbringing and concludes that this upbringing is the basis upon
which everything lies, because there would be no man or human community without it. In the second part, pedagogy is viewed from the aspect of values, where pedagogical teleology and axiology are highlighted as particularly valuable disciplines, because, if they did not provide a definition of sense, purpose and educational value, it would be impossible to provide purposeful and efficient educational upbringing. The third part is devoted to the Croatian heritage
of pedagogical values, and to the main representatives of such teaching between the two world wars. In the fourth part, the author seeks the reaffirmation of the described heritage and a return to the neglected pedagogical acquisitions and values as a significant component of total Croatian spiritual renewal, of a moral and educational transformation
