We studied floristic composition, structure and topology of forest stands in tectonic dolines Pihlja and Vitra above Vinodol valley (Liburnian karst, NW Adriatic). Floristically and structurally homogenous stands represent zonal forests of the association Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis (=Ostryo carpinifoliae-Quercetum pubescentis, Ostryo-Carpinion orientalis) and cover 1,75 and 2,73 ha, each (85 and 70 % of tectonic dolines, respectively). Preliminary multivariate analyses revealed several incongruences in current synsystematics and forest topology within the alliance Ostryo-Carpinion orientalis and raised a need for a thorough revision. Unsettled synsystematics makes addressing the forest vegetation zonation of the area uncertain. We assume that various stands with Carpinus orientalis in northwestern Adriatic represent only secondary succession stages in several thermophytic vegetation types. Studied forests in tectonic dolines Pihlja and Vitra represent well preserved stands without any visible traces of wood cutting and are valuable in giving insights into patterns, processes and dynamics of northern-Adriatic vegetation. As such they are in need of a special protection.Pomoću sigmatističke metode istražili smo floristički sastav, strukturu i tipologiju šumskih sastojina razvijenih u tektonskim udolinama Pihlja i Vitra iznad Vinodola (Liburnijski krš, sjeverozapadni Jadran). U florističkom i strukturnom pogledu homogene sastojine predstavljaju zonalne šume medunca zajednice Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis (=Ostryo carpinifoliae-Quercetum pubescentis, Ostryo-Carpinion orientalis) koje pokrivaju 1,75 odnosno 2,73 ha (85 i 70 % površine udolina). Rezultati preliminarnih multivariatnih analiza su ukazali na brojna odstupanja od postojeće klasifikacije unutar sveze Ostryo-Carpinion orientalis te potrebu za opsežnom revizijom. Zbog sintaksonomske problematike unutar sveze Ostryo-Carpinion orientalis nije moguće pouzdano ustvrditi tipologiju zajednica odnosno zonalnosti vegetacijskih tipova. Ipak smo mišljenja da sastojine u kojima se javlja bijeli grab (primj. Querco pubescenti-Carpinetum orientalis) na području sjeverozapadnog Jadrana ne predstavljaju zonalan tip vegetacije, već različite sekundarne sukcesijske faze koje vode prema zonalnim sastojinama zajednice Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis. Šumske sastojine tektonskih udolina predstavljaju teže dostupne i dobro očuvane šume medunca u kojima nismo naišli na vidljive tragove sječe. Kao takve imaju veliku znanstvenu vrijednost davajući uvid u uzorke, procese i dinamiku vegetacije u sjeverozapadnom Jadranu, pa su potrebne posebne zaštite
