Croatian Pedagogical-Literary Society and Faculty of philosophy studies Split
Abstract
Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovne škole u Hrvatskoj na snazi je dugi niz godina. Dosad provedena istraživanja u Hrvatskoj pokazuju nepovoljniji socijalni položaj djece s teškoćama u razvoju u odnosu na tipične vršnjake u razredu. Kako bi se ova slika promijenila, ključno je posvetiti pažnju razvoju socijalne kompetencije kako djece s teškoćama u razvoju, tako i
njihovih vršnjaka bez teškoća u razvoju.
Ovaj rad nastoji dati poticaj za aktivniji pristup učitelja i stručnih suradnika u socijalnom uključivanju djece s teškoćama u razvoju. On prikazuje pozitivnu praksu u razredu u kojem se školuje učenik s teškoćama u razvoju.
Kroz rad su opisane četiri radionice provedene s učenicima prvog razreda osnovne škole, kojima je cilj bio poticanje razvoja socijalnih vještina važnih za interakciju s vršnjacima. Radionice su istovremeno bile usmjerene na okolinu djeteta s teškoćama u razvoju i na samo dijete s teškoćama. Poticanje suradnje i međusobnog uvažavanja djece doprinosi povećanju bliskosti i tolerancije različitosti među vršnjacima što je važno za prihvaćanje učenika s teškoćama
u razvoju od strane vršnjaka unutar razreda
