Marina Kovačević

Croatian

Kovačević, Marina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PRIKAZIFLUMINENSIA,god.13(2001)br.1-2,str.119-166 l}}"IZIGRA V ANJE SEMIOZE"Vladimir Biti, STRANO T/jELOPRIPOV/jESTIHrvatska sveuCilisna naklada, Zagreb, 2000.Pred gustim se tekstom knjige Strano odabirom polazisnoga problema, notije/opri/povijestivalja prisjetiti da i sam svakako sa spremnoscu da knjiguautor, Vladimir Biti, svoje rukopise iscitamo temeljito, i da joj se posvetimonaziva bodljikavim i tesko prohodniml. visesmjerno. lako autor u pridodanojAutor je, razvidno je, posve svjestan Biljesci 0 izvorima bjelodano razotkrivacinjenice da citatelju prikracuje orijentire "etimologiju" ponudene sraslosti svojega(kao sto to npr. maze biti gradirano rukopisa u kojem su objedinjeni -i zakazalo, razlamanje predmeta na pitke i koji su prilagodavani -tekstovi nastali ucitke sastavnice, bilo kakva nit vodilja nezavisnim prigodama (uglavnom kasnihkoja bi zadala smjer i omogucila devedesetihgodina),teiakorukopiscuvapostupnost citanja i razumijevanja) na i relativnu nezavisnost svakog pojedinogkojeje navikao, na koje pomalo i pravom priloga, knjiga je ova sarno prividnosvoje spremnosti na citanje racuna. linearnoga slijeda, kojoj su problemskaBitijevo je uskracivanje pomoci minus- cvorista mnogostruko i mnogosmjerno-postupak koji navodi na anticipaciju povezana. Zaokupljenost se pri/povijescumogucih minus-reakcija, od sutnje, preko iscitava kroz simultanitet aspekataprazne kurtoazne fraze, pa sve do izniklih s brojnih poprista kojima se Bitiuvrijedenih diskvalifikacija koje maze krece oblikujuci i razradujuci ne bas lakogenerirati citateljska zbunjenost. S druge razvidno misaono srediste svoje analize,strane, motiviraniji ce i vjerojatno rjedi gdje je po svoj prilici evolucija njegovihcitatelj, suocen s inicijalnim teskocama, promisljanja dodatno zamagljenazacijelo potraziti odgovor na pitanje koje naknadnim autoredaktorskim interven-se namece kao logicno polaziste visoko cijama nad izvornim sastavnicamalegitimnome pokusaju zauzimanja knjige. Rukopis je to koji iscitati treba upozicije jedne od aktivnih instanci cijelosti. Citati ga pak mozemo, a mozdakomunikacijskoga odnosa: kako stupiti u i moramo, kruzno.dijalog s autorom koji ne pomale? Ne povjerujmo, medutim, posveOdakle poceti? autoru i njegovoj autoevaluaciji, vecPoceti treba -sugerirajmo -smjelo: pokusajmo prihvatiti podastrt namnpr. iz sredine, pa cak i slucajnim izazov. Ova zagonetno naslovljena1 Citiram iz sjecanja rijeci koje je autor izgovorio na prezentaciji svoje knjige odrzanoj u Rijeci, 24.rujna 2001. godine, u prostoru Narodne citaonice.i!(::PRIKAZI !1 ~4 FlUMINENSIA,god. 13(2001)br.1-2,str. 119-166knjiga sadrzi medu svojim koricama i nedjeljivih sekvenci, kojoj je zadano daponeki vjesto ugraden kljuc vlastitu mijenja smjerove obijajuci se uvijek 0odgonetavanju. Biti, nesumnjivo, traga za nove rekete... Dakako, rijec je 0 inercijiangaziranim citateljem, doraslim na koju i ne moramo do kraja pristati,rjesavanju intelektualnih zagonetki. On oslanjajuci se ponajprije na autorovje autor koji prikriva svoje intencije model citanja u vlastiti tekst ukljucenihkonfrontirajuci nas (pa i odjeljujuci se od predlozaka. Biti nam, nairne, gotovo nanas) bogato izradenom tekstnom masom, svakoj stranici svoje knjige predocuje ltragajuci za sugovornikom s druge strane model citateljskoga nepristajanja na Jtoga volumena, nudeci mogucnost podcinjavanje misaonim okvirima 'susreta tek negdje u tocci u kojoj se drugih, pa cak i onih kojima se injegovo ustrajanje u tekstualnostivlastita neskriveno nadahnjuje. Svojom ana-ispisa (upravo je, i to u doslovno litickom neposlusnoscu autor ove knjigegradbenome smislu, tekstualnostBitijeva upucuje poziv na dijalog ne manje odteksta tema koja vabi za dekon- sebe neposlusnome citatelju, citateljustrukcijskom odvaznoscu potencijalnih bliskih ili udaljenih, aka ne i oprecnihinterpretatora) premece u teorijsku misaonih polazista, no svakako nekomespecifikaciju umnogostrucenih tekstnih sebi srodnom ponajprije u stavu otporaokvira2 kao misaone sheme koju valja spram inercije. Zahtjev je to da u tekstpokusati od samoga teksta apstrahirati. ugradenu misaonu energiju preusmje-Okviri 0 kojima je rijec postaju rima vlastitomeinteresu, uz neizgovorenirazvidnima tek kada se od citanja, pa i pristanak na svojevrsnu intelektualnuod njih samih na tematizacijskoj (u tekst konspiraciju s takvim autorom koji seukljucenoj) razini, dobrano udaljimo. unutar zauzete pozicije upravo osjecaMoramo se, naravno, najprije pribliziti, pozvan, te je stoga u svakome retkuda bismo mogli i pomisliti na svojega rukopisa ujedno i spremanudaljavanje, te u svakome trenutku izigrati bilo koji unaprijed zadani,druzenja s knjigom ocuvati dozu predvidiv ili naprosto ocekivan ishodsuzdrzanosti, aka ne i ponesto zdravoga semioze.cinizma spram domisljata autora koji nas Ponesto, dakle, 0 smjerovima i 0simultanom aktualizacijom brojnih inerciji... Ovladajmo knjigom tematski,ispresijecanih tematskih i problemskih identificirajmo izvore kojima se napaja.pl~.nova uvlaci u pr~ces. semioze, sve Valja ponajprije odustati od toga davrlJeme se, ~ stvarl, tlm procesom tragamo za definicijama i jednoznacnimpoigravajuci. Citatelj se tu maze osjetiti odgovorima. Biti ne definira, vecpoput teniske loptice u polemickome propituje, supostavlja, navodi na izvodeozracju' kakva teorijsko-filozofskog i na uspostavu pojmovnih presjekaturnira ulancanih i medusobno otvarajuci siroko problemsko polje tek2 Kurzivirani je tekst posuden iz Bitijeva priloga Izigravanje semioze, uvrstena u ovu knjigu od str.93. do str. 105. Gradbeni se elementi ove vrlo slobodne parafraze mogu pronaci na str. 98.PRIKAZIFLUMINENSIA,god.13(2001)br.1-2,str.119-166 1 ~~relativne unutrasnje delimitiranosti. Sto vlastita vremena podvrgnuto heterodije-je to pri/povijest? Rasprava ce se povesti getskoj vizuri koja se rasprostirena planu prepletenosti historiografije i transkontinentalnim prostorom kulturenaracije, ali i na istrazivanju tipova modernoga Zapada), no zaobici ce -odnosa sto ih povijest i knjizevnost svjesno i upravo eksplicitno -apologijuuspostavljaju prema cjelokupnoj zbilji; tome vremenu, upucujuci na pukotineana ce se dotaci analogija izmeau koje se rastvaraju unutar postmoder-povijesnog i knjizevnog diskursa i nistickoga okvira pluralnih iskaznihprozimanja povijesne i literarne svijesti; mogucnosti, one u koje se ustanjujeuronit ce u ambivalentne pojmove kao institucionalni govor: govor "zasto je to onaj historiografijske fikcije, knjizevnost", pa, dodajmo, i onaj "zausmjeravajuci se, neposredno, a i povijest" (ni knjizevnost, a ni povijest...).posredno, problemskim domenama Biti, konacno, a mozda i znakovito,metapovijesti i metafikcije; ana nece tematizira i obmanu (uvijek i nanovo:zazirati od tematiziranja dvoznacnosti iscitava se interes za izigravanjesamoga pojma teorije, bavljenja semioze!) kao rezultantu multifokalnoganjezinom osjetilno-prikazivackom registra glasova u tekstu -nazovimo tajdimenzijom, od propitivanja pozicije registar pri/povijesnim...subjekta u sadasnjosti -pa i samoga, Ova upravo hipertekstualno sacinjenaprosloscu kondicioniranoga, pojma mreza metonimijski ulancanih isadasnjosti; dotaknut ce se problematike metaforicki produbljenih aspekataistinitosti i vjerodostojnosti kako govora istrazivana suodnosa unutar naslovnogapovijesti, taka i govora romana; tragal ce neologizma pri/povijesti ostavlja za voljuza povijescu u knjizevnosti kao i za osvijestenome citatelju da traga zaknjizevnoscu u povijesti; suocit ce se s mogucim "Iinkovima", da Identificirapitanjima kontinuiteta i diskontinuiteta, spojne tocke i moguca presjecista, dakao i s vizurama pojedinih razdoblja i iz uroni u obilje ponuaenih izvora -nerazdoblja izvedenih svjetonazora; sucelit olaksavajuci mu mnogo i da iz svega togace s vlastitim dometima, s pitanjima izroni. Nasavsi uporiste u inicijalnointerpretacijskih okvira i iz njih izvedenih apostrofiranim filozofskopovijesnimetickih i politickih konzekvencija... promisljanjima Haydena Whitea kojaRasprava je to koja ce se dotaci i upucuju na snazan filozofijski podtekstpolitickih, etnografskih i kulturalnih citave rasprave, Biti se krece citavomimplikacija svakoga opisa, njegove povijesnom putanjom filozofskih zasada,okrenutosti predmetu i/ili okrenutosti od Aristotela i Platona, preko Kanta isebi, dakle, najsirih horizonata Hegela, pa sve do Richarda Rortya. Sirokipretapanja povijesnog i pripovijednog teorijski zahvat ukljucuje i naratoloskikao slivenih silnica koje obiljezavaju intonirane teorijske akorde izvedene izbrojne vidove Ijudske stvarnosti. S strukturalisticke i poststrukturalistickepozicija postmodernisticke svijesti 0 misli (Barthes, Genette, Lacan, Foucault),interdiskursnim mocima teksta, Biti nece analogije i kontraste koji se otvarajuzaobici vlastito vrijeme (gdje je viaenjePRIKAZI1~6 FLUMINENSIA,god. 13 (2001)br. 1-2,str. 119-166primjenom psihoanaliticki zasnovane i pojam pripovijesti sarno uvjetnoteorijske vizure (Freud, Lacan), delimitiraju taj svojevrsni, terminoloskimsemioticke iskorake (Eco) i dodire s neologizmom pri/povijest oznaceni,autorima novoga historizma, postkolo- semanticki univerzum, gdje svaki od njihnijalizma, pa i reprezentanata manjinskih iz druge vizure unosi u prostor znacenjai alternativnih teorija diskursa. Sve su to, probleme sto nastaju iz interpretacijenaglasimo, aspekti i nijanse, ponajvise -dogadaja i mogucih (re)interpretacijskihs obzirom upravo na sam Bitijev tekst -vizura, iz shvacanja istine i mogucihgradbene naravi, kojih bismo mogli naci strategija njezina formuliranja ijos i mnogo vise, no u tome bismo se prizivanja, iz shvacanja dijegeze itrazenju i nalazenju lako mogli lako tek njezina situiranja na neku odpovesti za drvecem, pa izgubiti iz vida ontologijskih osi koje se provlacesumu. Zato, preskocimo Paula de Mana, domenama stvarnosti i domenamaMichela de Certeaua, Clifforda Geertza, fikcije, medusobno isprepletenih. PojamDomicka LaCapru, Davida A. Millera, pri/povijesti propituje relaciju izmeduBarbaru Herrnstein Smith, Ericha Shona, covjeka, jezika i svijeta, zahvacajuci,Niklasa Luhmanna i mnogobrojne druge dakako, kako tekst, taka i ne-tekst; onsudionike rasprave (gdje bi svaka od tih propituje svoje podtekstove, napose onedionica mogla biti temom od zasebnog ideologijske, svoju pragmatickuinteresa), i vratimo se pocetku, uporabljivost i svoju literarnupojmovnome sredistu citave diskusije, s zavodljivost; on navodi na propitivanjapitanjem: Pri/povijest -sto je? fenomena znacenja -"znacenja-za", ~Bez dopustenja autora, dakako, no "znacenja-iz", citatnih relacija u !racunajuci ipak s nacelnom privolom znacenjskome polju, pa i delimitiranostiotvaranju interpretacijskih horizonata i ekspanzije toga polja; on se tice odnosakoja se iscitava iz ovoga rukopisa, pojam pre~a zbilji i ~bilje sa~e, te :bi~je kao !je to koji se maze pokusati uspostaviti prolzvoda nasljedovanlh znacenja, kao -usprkos i unatoc definicijskome zazoru i njezine sposobnosti znacenjskesto nam ga Biti polaze na pleca. proizvodnje... Pojam pri/povijesti, rekloDefinicija, na koncu, i ne mora biti bas bi se, pozicionira izucavateljaautorova, a ne mora cak biti -u knjizevnosti na kros-disciplinarnudoslovnome smislu rijeci -ni definicija. vjetrometinu kulturalnih studija, polazuciIz misaonoga se vrela ovoga rukopisa, ga istovremeno duboko u krilo filozofije,nairne, razabire semanticki razigrano no okrecuci ga, na razini mogucihpojmovno srediste koje u sebi okuplja primjena, i sirovoj zbilji. Pred svim timinteraktivno vezane pojmovne sastojke zahtjevima, moramo se posteno zapitati:koji s punim legitimitetom zaokupljaju hocemo Ii se, ili cak -mozemo Ii se -filozofe, logicare, teoreticare knjizevnosti baviti pri/povijescu?i teoreticare jezika (u koncentricnim se Tesko da mozemo odbiti, i tesko dakrugovima zainteresirane domene to vec ionako, mimo aktivne teorijskeprogresivno umnazaju). Pojam povijesti svijesti, i ne cinimo. Odsustvo pakPRIKAZIFLUMINENSIA, god. 13 (2001) br. 1-2, sir. 119-166 1 } 7teorijske svijesti sugerira da pritom, u 5to Biti, dakle, nudi? On nesumnjivovelikome broju pokusaja, podlijezemo nudi bogati uvid u raznovrsna gledistaopsjenama, pa i obmanama na koje Biti kojima konstruira slozeni tijek rasp raveupozorava. U taj sma semanticki koja se dotice njegove teme, no onuniverzum vec odavna ukoracili, iii, ujedno uspostavlja temu da hi ustoliciomozda je bolje reci: ukliznuli s neke od samu raspravu. Lisavajuci nas ponajvisemnogih pristupnih trasa de facto naivno zeljenih doricanja, on primarnonezaobilaznoj pri/povijesnoj domeni. upozorava na konfliktne sastojke svijuCitanje nam tu Bitijeva rukopisa maze odgovora koje izlistava iz svojeg aktivnogpomoci da ovladamo smjerovima i kritickoga uvida u filozofsko-teorijskiunutrasnjih gibanja tog raslojenog i prostor mislecega Zapada. Poanta knjigepolisemnog prostora, da u njemu nije, dakako, u nekome konkretnomeiznademo orijentire vlastitome odgovoru, vec, moglo bi se mozda reci,razumijevanju i da prepoznamo/ u ocudivanju odgovora kao takvog, uprevladamo okvire u koje sma uklopili, voljnome upiranju da se prepoznajua mozda u njih i zarobili proklamirana uvijek moguca druga i drukcija motristastajalista i pokoju petrificiranu vizuru. s onu stranu iskazanog. Ta se motristaSudionici sma verbalizirane epohe koja simbiotickom nuznoscu, logikomse interpretacijskim pristupom sebi, izmjene okvira, odnosno logikom samesvojim htijenjima i svojim nasljedima (ovaj put od Bitija potpisane)nasi s bremenom u sebi okupljenih i u intelektualne hereze koja oduvijeksebi sukobljenih povijesnoliterarnih promice spoznajne horizonte -ili pak,dogadanja, a jednako taka i nedoga- posluzimo se u naslovu ponudenomdanja. Zacijelo nam svijest 0 tome da je metaforom: logikom nuznoga urastanjapri/povijest moguca oznaka uzburkana stranih tijela u bilo koju misaonu formuluznacenjskoga polja kojim se -misleci --slijevaju u korito svake istine -i svakekrecemo, cini tu oznaku ujedno i obmane.prihvatljivom, a to vec i sarno po sebi I na kraju, nekoliko vjerojatnonavodi na davanje potvrdnoga odgovora nezaobilaznih pitanja koja ce, po svojna postavljeno pit.anje.. D.akako, u~ prilici, postaviti mnogi: Ima Ii smisladuznu skromnost, Jer htJetl, pa cak I neprestano -tumaceci -zavirivati iza(nesto od tog) moci, niposto nas nece kulisa svakoga tumacenja, namjesto telitikvalificirati za davanje jednoznacnih, zatvaranju sustava?; Ima Ii smisla (nije Iikonacnih odgovora kojima mahom sizifovski?) pronicati u pukotinekonzervati~no tezimo: Takvih o~govor.a, uspostavljenih okvira sa svijescu 0u ponudl ukupnlh, pa I onlh nulnosti uvijek nekog novogokvira kojinajsofisticiranijih -bilo filozofskih, slijedi?; Ima Ii ikakva smisla razmisljatio~~vijes~ih, lit~rarnote~rijski.h, politickih odgovorima aka iza svakoga odgovoraIII kakvl~ .druglh ~ror:n.'s~JanJa ~~a~r~sto pronalazimo ponajvise novih pitanja? ...~ema. B.'.tl po sv,oJ prilici zbu~JuJe I time Pitanja su to (da sazmemo lanac mogucihsto na nJlh uopce ne pretendlra. opaski) koja bismo vise-manje mogliPRIKAZI1 }8 FLUMINENSIA, god. 13 (2001) br.1-2, sIr. 119-166podvesti pod dilemu koja u vidu ravnotezezacijelonuznopopuniticitavuprepoznatljiva kliseja trajno prati pri/ paletu mogucnosti. 5to se pak licepovijesnu dinamiku misaonih sustava, a pozicije Vladimira Bitija u hrvatskomlice se ponajvise pozicije kojoj tezimo akademskom prostoru, ana jeunutar luka protegnuta od tocke u kojoj nesumnjivo jedna od onih koje manjeobitava dogma, samozadovoljna u svojoj usrecuju, koje neumitno izoliraju svojeprividnoj cjelovitosti, a koji se stupnjevito stanovnike. To vjerojatno objasnjava iizvija prema suprotnome polu, sjedistu njegovu nespremnost, aka ne i samomuvijek nezadovoljne spekulacije, pozicijom generiranu nesposobnost, dakontinuirano otvorene prema se svojim perom priblizi svima.drukcijem... Odabir je pozicije u tome .v. .-juku mozda i osobni iako ne sarno Manna KovacevIc,osobni izbor, jer je pri uspostavi opceKROSDISCIPLINARNOST STILISTIKEMarina Katnic-BakarSic, STILlSTIKANaucna i univerzitetska knjiga. Ljiljan, Sarajevo, 2001.Knjiga se Marine Katnic-Bakarsic je to koja daje odgovore, ali kojaStilistika, rijecima same autorice, nudi istovremeno postavlja brojna pitanja, pricitatelju kao putokaz, kao svojevrsno cemu nas autorica upoznaje s tradicio-'uputstvo' za upotrebu stilistike. Djelo, nalnim i aktualnim teorijama i sa svojimmedutim, svojom obuhvatnoscu i gledistima, ne libeci se upucivanja i naizvornoscu nadilazi ovu skromnu drukcije, cak i suprotne pristupeautokvalifikaciju i nudi polazista za stilistickoj problematici. Dakle, anaistrazivacke iskorake unutar bogatog stilistiku istovremeno opisuje i definira,tematskog dijapazona u interdisci- no uvijek otvoreno i problemski.plina!n.o .po~ude~im okvi~i~a koji Vodeci nas kroz brojne teme iredefl~.lr~Ju I nadllaze tradlclonalno poglavlja (Jezik kao komunikacionipodrucJe Interesa. sistem i jezicne funkcije, Prirodni jezik-Uspostavljajuci nove istrazivacke lingvisticka stilistika -semiotika, Stil,horizonte, Marina Katnic-Bakarsic Stilistika: pravci u stilistici, Retorika ipronalazi za to ishodista na ovjerenim stilistika, Raslojavanje jezika -jezicnopodrucjima lingvostilisticki i knjizevno- va rira nje; analiza pojedinih stilova -teorijski fundiranih pristupa, prevladava- sakralnoga, znanstvenoga, administra-juci pritom disciplinarne jazove. Knjiga tivnoga, razgovornog, knjizevnoumjet-

"IZIGRAVANJE SEMIOZE", Vladimir Biti, STRANO TIJELO PRIPOVIJESTI, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2000.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia