U članku se razmatraju i raščlanjuju uzvici jadikovanja u korpusu hrvatskoglagoljskih tekstova ekscerpiranih za izradu Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. U zadanome su korpusu uzvici jadikovanja najbrojnija i najraznolikija skupina uzvika koja obuhvaća osam članova: a, gore, ĵo, oime, oh’, uvi, êo i û. U odnosu na ostale uzvike izdvajaju se po tome što u najvećem broju primjera nisu sintaktički samostalni i nezavisni, nego otvaraju mjesto dodacima i upravljaju njihovim padežnim oblicima. Osim te gramatičke posebnosti, tj. rekcije uzvika u dativu i genitivu, u članku se opisuje i oprimjeruje rekategorizacija uzvika jadikovanja kao i njihova semantička i pragmatička slojevitost u hrvatskoglagoljskim tekstovima, odnos s latinskim i grčkim predlošcima te s kanonskim starocrkvenoslavenskim jezikom.The article examines and analyses the lamentation interjections in the corpus of the Croatian glagolitic texts excerpted for the Dictionary of the Croatian redaction of the Church Slavonic language. According to the analyzed material, the lamentation interjections are the most numerous and the most varied subgroup of interjections, and it includes eight interjections: a, gore, ĵo, oime, oh’, uvi, êo and û. In comparison with other interjections, they are distinguished by the fact that, in most cases, they are not only syntactically independent but can control an adjunct in dative or genitive case. Along with that grammatical feature, i. e. the government of interjections, the article sets forth and exemplifies two other points: firstly, the recategorization of the lamentation interjections; secondly, the relation of the analyzed examples with the situation in the Latin and Greek text sources as well as in the Old Church Slavonic language
