Nasilje u obitelji je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima obiteljske zajednice
uporabom sile, zastrašivanja i manipuliranja. Oblici nasilja su psihičko, fizičko, seksualno i
ekonomsko. Najčešće žrtve nasilja su djeca, žene, starije osobe i osobe s posebnim potrebama.
Zdravstveni djelatnici mogu imati ključnu ulogu u ranom prepoznavanju i prevenciji nasilja
u obitelji jer su oni jedini stručnjaci s kojima svi ljudi kontaktiraju tijekom života i koji mogu
stvoriti povjerljivo okruženje za razgovor. Žrtve redovito umanjuju i prikrivaju obiteljsko nasilje
u strahu da će njihova sigurnost biti još više ugrožena ako se nekome povjere, zbog srama što
žive u takvoj obitelji i zbog specifične dinamike nasilnog odnosa koji žrtvu čini bespomoćnom i
lojalnom nasilniku. Liječnici i sestre nerado započinju razgovor o problemu nasilja u obitelji, a
samo oko četvrtina žena žrtava tjelesnog nasilja o tome razgovara s obiteljskim liječnikom,
uglavnom zato što ih liječnik o tome nije pitao. Stoga je bitno da su zdravstveni djelatnici osposobljeni
prepoznati znakove nasilja, da znaju što učiniti s takvom osobom i da su spremni
pomoći da se nasilje zaustavi. Zakonska je obveza zdravstvenih djelatnika prijaviti nasilje u obitelji
policiji i državnom odvjetništvu. To je u skladu s etičkim načelima struke jer uzrok tegoba
bolesnika treba prepoznati i onda kada je nemedicinske naravi; zdravstveni djelatnici svojom
intervencijom pomažu žrtvi da izbjegne i smanji svoju izloženost nasilju, što dovodi do smanjenja
štetnih zdravstvenih posljedica, a može sačuvati ljudski život i zdravlje jer se nasilje u obitelji
ponavlja i eskalira.Family violence is a set of behaviors aimed to control family members by force, intimidation
and manipulation. Different forms of violence and abuse are psychological, physical,
sexual and economic. Most common victims are children, women, elderly and people
with special needs. Health workers have a major role in early recognition and prevention of
family violence because they are the professionals with who most people get in contact during
their life time and who have an opportunity to create a confidential environment. The
victims typically deny family violence because they fear their safety may be compromised,
feel shame of having a violent family, and due to the specific dynamics of violent relationship
that leaves the victim powerless and loyal to the perpetrator. Physicians and nurses often
hesitate to discuss the family violence with their patients, so that only about one quarter
of female victims of physical violence talk about it with their general practitioner, mostly
because the physician did not ask about it. Therefore it is important to increase the capacity
of health workers to recognize the signs of violence, know what to do and become willing to
help stop the violence. They are legally mandated to report family violence cases to police
and public prosecutor. This is consistent with the professional ethnic since the patients’
complaints need to be investigated even when they are of non-medical nature, health workers
can help a victim avoid and decrease exposure to violence, thus contributing to decrease
in poor health outcomes, and they can help save lives and health because family violence
recurs and escalates
