Prikaz knjige Ivan Koprek, Mala povijest etike; priručnik za studente FFDI, Filozofski fakultet Družbe Isusove (Biblioteka “Studentski niz”, 1), Zagreb 2004, 104 str

Josip Talanga

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ivan Koprek, Mala povijest etike; priruènik za studente FFDI, Filozofskifakultet Dru®be Isusove (Biblioteka “Studentski niz”, 1), Zagreb2004, 104 str.Ova kratka povijest etike koju sam autor naziva skicom treba prije svegaslu®iti kao “podsjetnik za studente FFDI” (7) da bi mogli lakše pratiti sus-tavna predavanja. Mo®e li se tako kratko i jezgrovito na stotinjak stranicaprikazati misao pojedinih škola i pritom biti objektivan? Ivan Koprek to ®elipostiæi i zaista uspijeva u velikoj mjeri. No koliko god se uspije u prikazuetièkoga stajališta, uvijek ostane dilema koliko dodati drugih objašnjenjakoja nisu etièkoga sadr®aja, a èine se neophodna za razumijevanje etièkogastajališta. Za neke filozofe nu®no je objasniti osnovne filozofske stavove dabi se shvatila etièka pozicija, za neke je èak potrebno dati i biografske po-jedinosti jer su utjecale na njihov definitivni etièki stav, no ima i takvih èija jeetika razumljiva sama za sebe. Mislim da profesor Koprek prilièno osmiš-ljeno i uglavnom prema potrebi iznosi takva dodatna objašnjenja. Njegovase povijest ne pretvara u opæu povijest filozofije, nego ostaje povijest etiè-koga mišljenja. Uzor mu je, kako sam navodi u “Uvodnoj napomeni”, Mac-Intyreova knjiga A Short History of Ethics (prvo izdanje 1967). Iako se u pri-premi svojega priruènika za studente slu®io tim djelom, usporedba s MacIn-tyreovom knjigom pokazuje da je ipak puno samostalniji nego što bi pro-izlazilo iz njegove “Uvodne napomene”. Što je opæe sveobuhvatno znaèenjeetike od poèetaka do danas? Za Kopreka je to “sustavno razmatranje i razu-mijevanje onoga što je dobro a što zlo” (7).Oèito je da i povijest etike pretpostavlja jednu kronološku shemu kojase uglavnom podudara s kronologijom opæe povijesti filozofije. Naslovi obra-ðenih cjelina u Koprekovoj knjizi kadšto otkrivaju temeljnu etièku ideju,primjerice eudaimonizam ili egoizam, kadšto uobièajeni filozofski pravac iliepohu, primjerice epikurejska etika, patristièka etika itd. MacIntyreova po-vijest etike u veæoj se mjeri ravna prema velikim imenima iz filozofske tradi-cije. Primjerice grèka je tradicija kod njega uglavnom predstavljena Pla-tonom i Aristotelom – što èini gotovo polovicu njegove povijesti etike – dokIvan Koprek posveæuje dovoljno pozornosti i helenistièkim školama te u cje-lini opse®nije obraðuje novovjekovnu i najnoviju filozofiju morala nego sta-riju tradiciju.Prvo je poglavlje naslovljeno “Rani grèki eudajmonizam” (9–27) i obra-ðuje kako poèetke grèke filozofije tako i klasièni period. Mo®emo se slo®iti sKoprekom da je eudaimonizam zaista u ®arištu svih etièkih promišljanja uantici. Jasno je da se eÙdaimon…a ne promišlje i ne posti®e bez ¢ret. Kodgotovo svih predsokratovaca, osim Jonjana, Koprek nalazi pokoju relevant-nu etièku misao. Iznenaðuje, ali s pravom, naglašavanje uloge pitagorejaca uoblikovanju osnovnih etièkih pojmova kao što su mesÒthj i ÑrqÕj lÒgoj.275Prikazi knjiga / Book ReviewsUpotrebu izraza ‘sredstvo’ i ‘sredina’ za mesÒthj trebalo je ipak malo po-jasniti. Sofisti se spominju kao ‘bolesna’ skupina grèkih uèitelja (10). Koprekje sam tu rijeè stavio u navodne znakove, ali nije objasnio zašto koristi tajtermin. Svakako je pozornosti vrijedna teza da Sokrat, Platon i Aristotel za-stupaju neku vrstu moralnog intelektualizma. U inaèe dobrom prikazu Aris-totelove etike èini mi se da je ™pieike…a bolje prevesti kao ‘praviènost’ (ili ‘n-epristranost’), a ne ‘jednakost’ (24). Nadam se da engleski (ili latinski) izrazza to ‘equity’ (lat. aequitas) nije pobrkan s izrazom za jednakost (equality iaequalitas). Koprek svoj prikaz Aristotela završava ponovnim naglašavanjemkakva je uloga sreæe (eÙdaimon…a) u Aristotelovoj etici. Zato kada odmah unastavku ka®e kako je Teofrast napisao raspravu “O sreæi” (26), treba nagla-siti da nije rijeè o sreæi u istome smislu. Grèki naslov Teofrastova djela glasiPerˆ tÚchj jer se posebno bavio problemom kako sluèajnost ili puka sreæa(tÚch) utjeèe na cjelovitu sreæu (eÙdaimon…a). U hrvatskome se ne razlikujuti termini, ali ih prema potrebi treba objasniti. U drugom poglavlju (28–39)obraðene su tri utjecajne helenistièke škole: stoici, epikurejci i neoplatonici.Pisano je pregledno i jasno. Ovdje je oèito da je primjerice lakše izdvojenoprikazati stoièku etiku, iako je ona usko povezana sa stoièkom fizikom, negoneoplatonièku, za koju je potrebno objasniti niz metafizièkih, neetièkih poj-mova.Kršæanskoj, tj. patristièkoj i srednjovjekovnoj filozofiji posveæeno jetreæe i èetvrto poglavlje (40–45). Pored mnoštva imena dobro su istaknutikljuèni termini toga doba (recta ratio, synderesis, conscientia). U petom po-glavlju (46–50) ukratko je spomenut niz filozofa od Hobbesa do Rousseauate je na koncu najveæa pozornost posveæena Kantu. U naslovu iduæega po-glavlja “Utilitaristièka i subjektivistièka etika u Engleskoj” (51–60) trebalobi dodati ‘i Škotskoj’ jer su u nizu od Cumberlanda do Sidgwicka obraðeni iutjecajni škotski predstavnici (ili jednostavno reæi ‘u Velikoj Britaniji’). Uprikazu etike njemaèkog idealizma (61–67) izostavljen je Schelling – za èimne treba ®aliti – iako je na poèetku izrièito obeæan (61). Na malo prostoraKoprek je uspio nakon kratkoga prikaza posthegelovske etike dati i jezgrovituvid u èesto zaboravljenu tradiciju “Francusko-talijanske spiritistièke etike”(71–74) od Malebranchea preko Rosminija do Bergsona.Najbolje razraðeno poglavlje je deseto, “Novije etièke škole” (75–100),u kojemu su obraðena aksiološka etika (Brentano, Meinong, Scheler iSchlick), utilitaristièka etika i etika samoostvarenja (Th. H. Green, F. H.Bradley, R. B. Braithwaite, J. J. C. Smart, M. G. Singer), naturalistièka etika(H. Spencer, S. Freud, W. James, J. Dewey, J. Maritain, E. Fromm), anali-tièka etika i metaetika (G. E. Moore, Ch. L. Stevenson, A. J. Ayer, P. H.Nowell-Smith i R. M. Hare), etika egzistencijalizma i fenomenologije (Kier-kegaard, Nietzsche i Sartre). Prikazi su èitki, pregledni i jezgroviti te takodaju dobru opæu informaciju. Jedino je mo®da Hare prošao ‘prekratko’ jernjegov je kasniji razvoj, koji je poèeo s djelom Moral Thinking (1981), još za-nimljiviji. U kratkom posljednjem poglavlju obraðen je ukratko E. Levinas,276 Prolegomena 4 (2/2005)a spomenuti su H. Jonas, O. Schwemmer te K. O. Apel i J. Habermas. Nakoncu je dodan i popis najpoznatijih povijesti etike.Vjerojatno su mnogovrsne du®nosti što ih trenutno obnaša pater Ko-prek dovele do toga da tekst nije do kraja dotjeran i sadr®i prilièan broj, nesamo pravopisnih grešaka, nego i pogrešnih tvrdnji. Ipak treba naglasiti dase najveæi broj omaški nalazi u prvoj polovici knjige. Veæ je Platon upozora-vao da polupragmosÚnh šteti potpunom razvoju vrloga znanja, a ja æu na-voðenjem oèitih grešaka podr®ati tu misao.Pravopisno-tiskarske greške: ‘elemnta’ umjesto ‘elementa’ (12); umjes-to ‘kojeg’ treba ‘koji’, acc. sg. za ne®ivo (14); ‘vraèajuæi’ (19); umjesto ‘što neèini’ treba ‘što se ne èini’ (24); ‘kreèuæi’ (29); ‘po prvi puta’ & ‘rimljani’ (30);‘povjesna’ (31); ‘djelova’ (33); umjesto ‘potièe’ treba ‘potjeèe’ (36); umjesto‘šestom’ stoji ‘šetom’ & ‘catharsis’ umjesto ‘katharsis’ (37); ‘Damašæanski’(41); u prvoj reèenici prvog odlomka na str. 45 nešto nedostaje; ‘dnauk’ atreba ‘nauk’ (58); bez razloga ne treba koristiti liène zamjenice (“Mill jesvjestan da mnogi ljudi… On daje veoma…” 59); ‘trajnanje’ (78); ‘zamjetiti’& ‘pobjediti’ (82), ‘zpravo’ (96). Danas ne bi smio biti problem ni s ‘egzo-tiènim’ slovima iz drugih jezika: ‘Soren’ (97), ‘Ubermensch’ (99), ‘etre-en--soi’ & ‘etre-pour-soi’ (100).Pogrešne tvrdnje: za pitagorejce nije ‘dijagonala pravokutnika’ iracio-nalan broj nego ‘dijagonala kvadrata’ (9); aktivnost koja stremi prema ciljunije ‘teologija’ nego ‘teleologija’, dakle oèiti lapsus calami (21); u širemsmislu tecn mo®e biti ‘umjetnost’, ali mšodoj nije ‘upitnost’ (21); umjesto‘grèka’ treba ‘helenistièka’ (“Opæenito, grèka je filozofija bila manje speku-lativna, a više praktièna u interesima nego što je bila misao ranih Grka”(28);Hugo Grotius je napisao De iure belli ac pacis, pa je naslov bolje prevesti Opravu rata i mira nego O pravima rata i mira (47); u prikazu Kanta treba pa-ziti na terminologiju i ne treba miješati ‘razum’ i ‘um’ (“Razum premaKantu ima dvije funkcije: teoretsku i praktiènu. Funkcija je teoretskog umaspoznaja i znanje, praktiènog pak upravljanje našim djelovanjem” (47); na-slov poznatoga Humeova djela ne poèinje sa Inquiry… nego An enquiry…,vjerojatno se navodi napament (52).Neobiènosti: ‘Kaliks’ (11) za KalliklÁj; ‘u Euthypru’ (15); “u dijalogu‘Edems’” (20); ‘Prokulo’ za PrÒkloj (29 & 38); ‘sense of propriety’ kao ‘osjeæajsvojstava’ umjesto ‘osjeæaj za pristojnost’, dakle nekoncentrirano èitanje (55).Kako je hrvatski sintetièki jezik èest je problem kako sklanjati neka imena ilinaslove na drugim jezicima, kod Kopreka smo primjerice tako dobili “nakonobjavljivanja Russellove i Whiteheadove Principiae Mathematicae” (91).Unatoè navedenim nedostacima Koprekova Mala povijest etike korisnaje knji®ica ne samo za studente filozofije nego i za sve one koje ®ele dobitikratak, jezgrovit i pouzdan pregled razvoja etièke misli.Josip TalangaInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebjosiptalanga@yahoo.com277Prikazi knjiga / Book Reviews

Ivan Koprek, Mala povijest etike

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia