Šupljika, Darja

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275268Štokavske ikavske oaze Gorskoga kotaraMirjana Crnić Novosel. Štokavski ikavski govori u Gorsko-me kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2019., 242 str. Knjiga Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru Mirjane Crnić Novosel objavljena je 2019. godine u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslov-lje. Urednici su knjige Silvana Vranić i Željko Jozić, a recenzentice Mira Menac-Mihalić te Perina Vukša Nahod. Monografija je nastala na temelju doktorske disertacije Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru. Fonološki i morfološki aspekt koju je autorica obra-nila 2015. godine, a sastoji se od 8 poglavlja podijeljenih na više potpo-glavlja te sveukupno obuhvaća 242 stranice iscrpnoga i temeljitoga prou-čavanja gorskokotarskih štokavskih ikavskih govora Mrkoplja, Liča i Sun-gera. Prva se tri poglavlja knjige odnose na uvod te teorijske i metodološ-ke postavke istraživanja, središnji i najopsežniji dio obuhvaća srž istraži-vanja, odnosno fonološku i morfološku analizu govora, dok su posljednja tri usmjerena na popis literature, primjere ogleda govora Mrkoplja, Liča i Sungera, te, dakako, zaključnu riječ o analiziranim govorima. Autoričino zanimanje za štokavske ikavske govore dugotrajno je i pre-dano, seže u 2008. godinu kada je u suautorstvu s istaknutom dijalektolo-ginjom i mentoricom Silvanom Vranić objavila rad o fonološkim obilježji-ma govora Mrkoplja, utemeljen na ranijem istraživanju za diplomski rad (2006) unutar kojeg je autorica u govoru Mrkoplja uočila jezične značaj-ke koje odstupaju od tipičnih novoštokavskih ikavskih govora. Zanima-nje za govore Mrkoplja, Liča i Sungera potaknuto je činjenicom da se što-kavskim ikavskim govorima, izuzev mrkopaljskoga, pristupalo tek površ-no i u okviru drugih istraživanja (Strohal, Finka, Lukežić). Vođena vlasti-tim spoznajama o govoru Mrkoplja te oprečnostima u klasifikaciji govo-ra u prethodnim parcijalnim istraživanjima, Mirjana Crnić Novosel zapo-činje istraživanje govora Sungera i Liča te dopunjuje prethodne i donosi nove spoznaje o specifičnostima štokavskih ikavskih govornih oaza usred Gorskoga kotara. Teorijski dio knjige nakon Predgovora te Popisa kratica, pokrata i simbola započinje Uvodom u kojem se iznose uvodne napomene te ciljevi i meto-dologija istraživanja. Autorica ističe posebnosti Gorskoga kotara kao pros- Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275269tora razvedenosti svih triju hrvatskih narječja unatoč uskome geograf-skom području. Iako područjem Gorskoga kotara danas dominira kajkav-ski goranski dijalekt, čakavski i štokavski govori zadržani su na punkto-vima koji su predmetom istraživanja ove knjige. Govori Mrkoplja, Liča i Sungera nalaze se na zapadu Gorskoga kotara, okruženi kajkavskim te ča-kavskim govorima. Klasificirani kao neautohtoni idiomi novoštokavskog ikavskog dijalekta pokazuju i preklapanje s čakavskim sustavima u go-vorima Mrkoplja i Sungera pa je dio građe za istraživanje prikupljen i na području Brestove Drage, navedenim govorima najbližem ikavsko-ekav-skom čakavskom punktu. Autorica ističe kako su dosadašnja istraživanja zabilježila velik broj čakavskih posebnosti u govoru Mrkoplja, Sunger se promatra kao poštokavljeni kajkavski govor, dok je Lič jedini obilježen isključivo štokavskim značajkama. Neautohtonost tih govora u pozadini ima migracije stanovništva koje je u bijegu pred Osmanlijama naselilo pod- ručje Gorskoga kotara. Stoga su govori prepoznati kao homogena cjeli-na s jedne strane, a različiti unutar istoga dijalekta s druge strane, autori-ci bili motivacija za temeljitu dijalektološku analizu koja utvrđuje njihov stupanj razlikovnosti unutar sustava, a ujedno razrješuje njihovu konačnu klasifikaciju, što je i cilj temeljite fonološke i morfološke analize koju do-nosi ova knjiga. Građa za istraživanje prikupljana je od 2008. godine terenskim ispiti-vanjem informanata, a potom je transkribirana tradicionalnom hrvatskom dijalektološkom transkripcijom. U poglavljima posvećenima fonološkoj i morfološkoj analizi štokavskih ikavskih govora Gorskoga kotara osobitu važnost imaju karte koje olakšavaju vizualizaciju rasprostranjenosti poje-dinih fonoloških i morfoloških obilježja u okviru gorskokotarskih štokav-skih ikavskih govora. Gorski kotar, drugo poglavlje knjige, posvećeno je povijesnim i demog- rafskim podacima o Gorskome kotaru te tronarječnosti toga područja koja je na kraju poglavlja prikazana i kartom rasprostranjenosti kajkavskih, ča-kavskih i štokavskih govora. U potpoglavljima autorica sumira relevantnu suvremenu literaturu o gorskokotarskim govorima i donosi osvrt na kajkavske, čakavske te što-kavske govore Gorskoga kotara prikazujući njihova osnovna fonološka i morfološka obilježja uz generalnu jezičnu razvedenost toga područja. Au-torica se u ovome dijelu osobito osvrće na povijest Mrkoplja, Liča i Sun-gera kao primarnih toposa svojega istraživanja te donosi razna tumačenja predmigracijskoga dijalektnog stanja u Gorskome kotaru kao podlogu za zaključke koji slijede nakon jezične analize govora. Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275270S obzirom na to da je jedan od ciljeva rada rekonstruiranje migracijsko-ga puta štokavskoga stanovništva na područje Gorskoga kotara, u ovome se poglavlju ističe da je prostor Gorskoga kotara obilježen migracijama što je ostavilo traga na demografskoj te dijalektnoj slici toga kraja. Migraci-je na primarno kajkavsko-čakavskom prostoru ponajprije su uzrokovane osmanlijskim napadima koji su uzrokovali bijeg stanovništva iz Gorskoga kotara, ali i dolazak novoga štokavskoga stanovništva na taj prostor što je trajno izmijenilo gorskokotarsku jezičnu i izvanjezičnu zbilju te utrlo put za brojna sociološka i dijalektološka istraživanja.  Treće je poglavlje, Štokavsko narječje, u potpunosti posvećeno prostira-nju, klasifikaciji i osnovnim obilježjima štokavskoga narječja, uz osobiti osvrt na novoštokavski ikavski dijalekt u okviru štokavskoga narječja. U potpoglavlju Novoštokavski ikavski dijalekt autorica iznosi pregled fonološ-kih i morfoloških sastavnica toga dijalekta kao okvir za pojedinačnu fo-nološku i morfološku analizu govora Mrkoplja, Liča i Sungera, izdvojenih punktova štokavskoga narječja unutar Gorskoga kotara. Najvažnija je od-lika ovoga dijela knjige metodološki sustavno iznošenje najvažnijih poda-taka ekscerpiranih iz relevantne literature, ali i samostalnih istraživanja, uz iznošenje vlastitih zaključaka i stavova o pojedinim ključnim pitanjima unutar istraživanja štokavskoga narječja. Fonologija štokavskih ikavskih govora u Gorskome kotaru četvrto je poglav-lje knjige te obuhvaća vokalski, konsonantski te prozodijski sustav štokav-skih ikavskih govora Mrkoplja, Liča i Sungera. Diferencijacija je tih govo-ra najvećim dijelom uvjetovana razlikama na fonološkome planu što svje-doči i o različitu podrijetlu obrađivanih govora. Analizirane značajke pot- vrdile su povezanost govora Mrkoplja, Sungera i Liča s matičnim dijalek-tom te supostojanje štokavskih i čakavskih obilježja u mrkopaljskome i sungerskome sustavu. Prema konsonantskom se kriteriju navedeni govo-ri poddijalektno dijele na štakavski govor Liča i šćakavske govore Mrko-plja i Sungera. U ispitivanim govorima autorica je zabilježila temeljni peterovokalski sustav (i, e, a, o, u), kao i ovjeren silabem ṛ, a među specifičnostima izdvaja sporadičan izgovor dugog a zatvorenijega tipa u Liču te kratko e otvoreni-jega tipa u Mrkoplju i Sungeru. Uz ostale specifičnosti vokalskoga sustava analiziranih govora autorica navodi i odraz općeslavenskih poluglasa koji je u svim primjerima i položajima a (dȃn, dànas, ȍsan) te primjere nepreven-tivne supstitucije poluglasa, svojstvenije čakavskim nego štokavskim go-vorima (mȁša, vȁĺe u svim trima govorima, mȁnōn/mȁnon u Sungeru i Mr-koplju, kȁdi u Sungeru itd.). Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275271Od mnoštva opisanih fonoloških značajki refleksu staroga jata kao pr-vom klasifikacijskom kriteriju za definiranje poddijalektne pripadnosti is-pitivanih sustava posvećen je poseban dio u knjizi.  Govori, naizgled po-vezani, i ovdje se razdvajaju na tri sustava iako nedvojbeno refleksom jata pripadaju novoštokavskim ikavskim govorima. Sunger se pritom izdva-ja od govora Liča s više zabilježenih ekavizama što upućuje na postojanje paralelnog čakavskog sustava u istome govoru koji je u prošlosti vjerojat-no bio dominantniji, dok su primjeri ekavizama u Liču tzv. stalni ekaviz-mi svojstveni većini govornih tipova novoštokavskoga ikavskog dijalek-ta. Mrkopaljski ekavizmi potvrđuju stanje slično sungerskome (npr. cȅsta, sȇno u Liču; dȅlat, pésak u Mrkoplju; sréda, kòleno u Sungeru). Kad je o konsonantskom sustavu ovih govora riječ, autorica navodi 23 fonema u ličkome govoru i 24 fonema u Mrkoplju i Sungeru. Različitost među ispitivanim sustavima potvrđena je u (ne)stabilnosti fonema h, koji je stabilna jedinica mrkopaljskoga i sungerskoga govora, a nestabilna u govoru Liča te u drugačijem izgovoru fonema ć i  u Mrkoplju i Sungeru, bliži izgovoru u čakavskim sustavima. U vokalskome sustavu govora Mrkoplja, Liča i Sungera ne postoje veće razlike među trima govorima koje bi ih međusobno diferencirale, no, sug- lasnički kriterij onaj je koji dijeli štokavce ikavce u Gorskome kotaru na dvije poddijalektne skupine i određuje ih kao govornike koji su doselje-ni iz različitih krajeva. Podjela je to prema odrazu općeslavenskih skupo-va *stʼ, *skʼ, *zdʼ i *zgʼ prema kojoj je govor Liča štakavski (štâp, mòždani), a Mrkoplja i Sungera šćakavski (šćâp, grȍžani, mòždani). U oba sustava pot- vrđen je šćakavizam štokavskoga tipa uz usporedno postojanje šćakaviz-ma čakavskoga tipa kao što je to potvrđeno u najbližem čakavskome pun-ktu, Brestovoj Dragi. Podjela je uvjetovana i dodatnim klasifikacijskim kriterijima, primjeri-ce statusom -l na dočetku riječi ili sloga prema kojem gorskokotarski go-vori pokazuju povezanost s matičnim dijalektom. Prema kriteriju šćaka-vizam/štakavizam te (ne)izmijenjenosti dočetnoga -l mogu se odrediti tri zone unutar štokavskih ikavskih govora u Gorskome kotaru: 1. zona št – a (štâp – bȉja) u Liču, 2. zona šć – a (šćâp – bȉja) u Mrkoplju i 3. zona šć – -l (šćâp – bȉl) u Sungeru. Što se prozodijskog sustava tiče, u govorima Mrkoplja, Liča i Sunge-ra utvrđeni su novoštokavski naglasni sustavi s četiri naglasne jedinice oprečne po kvaliteti i kvantiteti te zanaglasna duljina, no i tu su zabilježe-ne različitosti među analiziranim sustavima. Autorica utvrđuje isključivo štokavske naglasne osobitosti u govoru Liča, a njihov izostanak u govori-Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275272ma Mrkoplja i Sungera. Potonja dva govora obilježava ostvaraj silaznoga naglaska izvan početnoga i jedinoga sloga, ali i nedovoljna intonacijska ra-zlikovnost kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga naglaska. Također, u govoru Liča zanaglasna je duljina dosljedna, dok je u govo-rima Mrkoplja i Sungera nesustavna. Iz navedenoga autorica utvrđuje ko-egzistenciju štokavskoga i čakavskoga sustava te na temelju fonetskih obi-lježja naglasnih jedinica i nesustavne zanaglasne duljine zaključuje da su navedeni sustavi ipak bliži čakavskim naglasnim sustavima, osobito oni-ma u najbližim gorskokotarskim čakavskim punktovima.Peto poglavlje, Morfologija štokavskih ikavskih govora Gorskoga kotara, do-nosi iscrpan prikaz morfoloških značajki štokavskih ikavskih govora Mr-koplja, Liča i Sungera. Analiza obuhvaća fleksiju promjenjivih vrsta rije-či: imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva te glagola uz prikaz morfoloških i naglasnih mijena do kojih dolazi u pojedinim oblicima, ali i donosi osnov-ne karakteristike nepromjenjivih vrsta riječi: prijedloga, veznika, usklika i čestica. Budući da su ukupnošću svojih morfoloških značajka govori pre-težito ujednačeni, njihov se opis zajednički prikazuje uz pojedina odstupa-nja i specifičnosti. Morfološka analiza potvrđuje ne samo međusobnu po-dudarnost govora Mrkoplja, Liča i Sungera nego i podudarnost tih govora s većinom drugih novoštokavskih ikavskih govora. Autorica tako ističe te-meljna štokavska morfološka obilježja, ali i ona koja odstupaju od štokav-skih morfoloških tipičnosti. Primjerice, inovativni tip ujednačavanja mno-žinskih padeža (DLI mn. -ima) u štokavskim sustavima nije ovjeren ni u jednome od triju analiziranih govora, već je riječ o starijim nastavcima (-in za m. r. i s. r. te -an u ž. r.). U množini imenica m. r. nije uveden nerelacijski morfem -ov-/-ev- tipičan za štokavske sustave, osim u sporadičnim primje-rima, dok je nastavak -a u G mn. imenica svih triju rodova najzastupljeniji u Liču, rijetko ovjeren u Mrkoplju, a izostaje u govoru Sungera u potpuno-sti u m. i s. r. Kada je riječ o G mn., uz noviji nastavak -a pojavljuju se arha-ični nastavci -i te -ø čija je visoka frekventnost potvrda starine. U imenica i-vrste prevladava genitivni nastavak -iju iz nekadašnje dvojine. U zamjeničko-pridjevskoj sklonidbi ovjereni su primjeri koji govore Mrkoplja, Liča i Sungera ne izdvajaju od drugih novoštokavskih ikavskih govora. Zanimljivost je svakako da su u zamjeničkih riječi pored štokav-skih ovjerene i čakavske karakteristike: oblik osobne zamjenice za 1. l. jd. mȁnōn/mȁnon, oblik čèsa u G jd. svih triju govora, dok je u govoru Sungera zabilježena novoštokavska karakteristika koja se smatrala specifikumom govora Makarskoga primorja – nastavak -on u DL jd. svih pridjeva, pro-mjenjivih brojeva te u većini pridjevskih zamjenica. Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275273U pridjevskome sustavu ističe se kategorija određenosti ponajviše izra-žena naglasnim opozicijama u N jd. svih triju rodova što gorskokotarske štokavske ikavske govore ne izdvaja od drugih, no ostalim se karakteristi-kama izdvaja govor Sungera koji se nastavkom -en u L jd. m. i sr. u posvoj-nih pridjeva, nekih zamjenica i rednih brojeva bez obzira na (ne)palatal-nost dočetnoga konsonanta približava čakavskim sustavima.Glagolski sustav ovjeren je kao tipično štokavski, osobito očuvanim na-stavkom -u u 1. l. mn. prezenta uz nastavak -e u pojedinim primjerima te izostankom imperfekta, kao i aorista koji je ovjeren tek u jednome primje-ru. Posebnost je i zaseban oblik pomoćnoga glagola biti (bin, biš, bi, bimo, bite, bi) u govorima Mrkoplja i Sungera kao obilježje primarno čakavskih sustava.Uz promjenjive vrste riječi u istraživanju su ovjereni i primjeri nepro-mjenjivih vrsta među kojima se ne izdvajaju obilježja koja bi mogla ima-ti relevantniju ulogu u opisu govora, što ih ne čini manje vrijednima spo-mena.Šesto je poglavlje knjige Zaključak u kojem autorica sumira vlastito istra-živanje te ističe njegove najvažnije dosege u okviru istraživanja novošto-kavskih ikavskih govora. Fonološkom i morfološkom analizom oglednih govora uz usmjerene upitnike dokazana je pripadnost govora Mrkoplja, Liča i Sungera novoštokavskim ikavskim govorima te njihova poddijalekt- na diferenciranost, međusobno, ali i u odnosu na štokavske ikavske i ča-kavske sustave. Usporednom analizom jezičnih značajki autorica je ostva-rila cilj svojega rada te pridonijela rasvjetljavanju podrijetla neautohtonih gorskokotarskih govora te pomnim ekscerpiranjem građe razlučila gor-skokotarske štokavske ikavske govore na jedan štakavski novoštokavski ikavski govor u Liču te dva šćakavska novoštokavska ikavska govora u Mrkoplju (s čakavskim supstratnim sustavom) i Sungeru (s pozadinskom čakavskom strukturom). Unatoč neospornosti koegzistiranja dvaju susta-va u sungerskome govoru, autorica istraživanjem djelomično opovrgava tezu o Sungeru kao doseljeničkome čakavskome primorskom punktu nas- talom tek u 18. st. koji je pod utjecajem susjednih štokavaca ikavaca pro-mijenjen u mjesto štokavskog idioma te njezini rezultati (-on u DL jd. za-mjeničko-pridjevske sklonidbe) idu u prilog tezi da je na području Sunge-ra puno ranije postojalo naseljeno stanovništvo, pa i ono štokavskoga pod- rijetla, koje je tamo stiglo u bijegu pred Osmanlijama.Knjiga Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru djelo je kojim se autori-ca Mirjana Crnić Novosel u okviru humanističkih znanosti potvrđuje kao vrsna dijalektologinja koja svojim radom rasvjetljava dosadašnje sive toč-Prikazi i priopćenjaFILOLOGIJA 76(2021), 253–275274ke istraživanja gorskokotarskoga jezičnoga i kulturno-povijesnoga naslje-đa te utire put novim istraživanjima, djelomično već naznačenima i u ovoj knjizi, primjerice potrebi za opisom naglasnih tipova ili leksikografskim pristupom prikupljenoj građi. Bez obzira na okruženost dominantnim kaj-kavskim te malobrojnim gorskokotarskim čakavskim govorima, stanovni-ci Mrkoplja, Liča i Sungera uspjeli su očuvati osobitosti svojega govora ko-jim se ističu ne samo unutar tronarječne slike Gorskoga kotara već i na di-jalektološkoj karti Hrvatske pa je ova knjiga i svojevrsni spomenik upravo njima, govornicima. Znanjem prvenstveno, ali i iznimnim entuzijazmom kojim pristupa istraživanjima mjesnih govora Gorskoga kotara, autorica pridonosi ne samo njihovu očuvanju nego svoja istraživanja ostavlja kao dar onima koji su vlastitu baštinu u okviru oglednih govora nesebično ut-kali u njezine temelje (Ivan Starčević Firlić, Antonija Crnić, Žarko Grgurić i mnogi drugi informanti) te zalog za budućnost onima koji ostaju nakon njih. U knjizi koja je nesumnjivo hvalevrijedan doprinos hrvatskoj dijalek-tologiji uz znanstveni se pristup građi i nove dosege u istraživanju ističe prisnost i ljubav prema kraju koji je u autoricu utkan i kojem ona uzvraća ističući njegovu važnost i posebnost u okviru istraživanja hrvatskih narječ-ja, osobito novoštokavskih ikavskih govora.Darja Šupljika

Štokavske ikavske oaze Gorskoga kotara: Mirjana Crnić Novosel. Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2019., 242 str.

Štokavske ikavske oaze Gorskoga kotara: Mirjana Crnić Novosel. Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2019., 242 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia