Koprivnica je ušla u građansko doba u drugoj polovici 19. stoljeća kao mali, zaostali grad, stisnut između građanske i vojne Hrvatske. Međutim, izuzetnim zalaganjem njezinih građana i osobito došljaka koji su se izvrsno infiltrirali među domicilno stanovništvo, grad se, osim u razdoblju kriza, počeo izvrsno razvijati i do kraja stoljeća izgrađeni su čvrsti temelji modernog grada. Najdulje je razdoblje načelnikovanja Viktora pl. Špišića, Mažuranićeva pristaše, te ga stoga treba tretirati jednako kao Lovrića u Sisku ili Pejakovića u Petrinji. Bila je to skupina pametnih ljudi koji su izgrađivali svaki grad kao posebnu kulu u sustavu Hrvatske. No, dosta su toga učinili i mađaroni. Istina, Josip Jelačić dolazi na polaganje temelja nove osnovne škole 1856., ali se povjerenik Koloman pl. Matačić zalaže da grad ide u velike investicije koje će ga promijeniti, a ne u krpanje i preživljavanje kako su predlagali neki štedljivi i oprezni gradski zastupnici Koprivnice. Kretanje velikim koracima pomaknulo je Koprivnicu naprijed i usprkos nepovoljnom položaju u Križevačkoj, odnosno od 1886. u Bjelovarsko-križevačkoj županiji, grad koristi svoj prometni položaj na glavnoj pruzi Mađarska - more i položaj raskrižja na putu u Đurđevac, odnosno u Varaždin i Međimurje. Na početku 20. stoljeća Koprivnica je imala sve što su imali najperspektivniji gradovi Hrvatske i bio joj je otvoren put za daljnji razvoj koji se ostvario u vrijeme gradonačelnika Vargovića. U iznimno nepovoljnim okolnostima i s velikim poteškoćama građani Koprivnice su očuvali su svoju narodnost i razvili samoupravu, a uz to su bili pripremljeni na otvaranje tvornica i gimnazije te na intenzivniji gospodarski razvoj koji završava krajem Prvoga svjetskog rata.Town of Koprivnica entered an urban era in the second half of 19th century as a small, underdeveloped town, squeezed in between the civil and the military Croatia. However, through enormous efforts of its citizens, Jews in particular (who easily infiltrated into the local population), the town developed well, save for the periods of crises. By the end of the century, there were firm foundations for a modernized urban place. The setting a foundation stone for the town’s new elementary school attracted the viceroy Josip Jelačić himself. Others, like the town’s mayor for many years, Dr Viktor Špišić, also the member of the Parliament attended, as well as the nobility, like Koloman pl. Matačić, who invested a great deal of energy to fight for the town’s new investments, that will improve and change Koprivnica. This is how the town created all needed prerequisites, like economic, educational and social institutions, necessary for further growth and development in the upcoming 20th century
