Ivan Kukuljević Sakcinski

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

hrvatskoga arkeologičkoga družtva za g o d i n - a 1 8 8 5 . ZAPISNIK VIII. glavne skupštine hrv. ark. đrnžtva. Osmu glavnu skupštinu hrv. arkeologičkog družtva, obdrža-vanu dne 31. siečnja t. g. u narodnom arkeologičkom muzeju u prisutnosti družtvenoga odbora i više odličnih članova, otvorio je družtveni predsjednik presvietli gospodin Ivan Kuku l j ev ie Sak-c insk i , sliedećim govorom: Slavna skupštino! Stanemo li razmišljati o razvitku arkeologičke nauke kod na­šega naroda u prošlih vjekovih, to moramo s ponosom priznati, da naši učenjaci na tom polju znanosti nisu daleko zaostali za učenimi drugovi inih naroda. Naš Anselmo Banduri i Petar Katančić nad-krilili su dapače znatno inostrane učenjake u promicanju nauke sta-rinarstva i pjenezoslovja. Ali što moramo veoma žaliti, to je taj učin, da su svi skoro stariji naši arkeolozi bavili se izključivo iztraživanjem grčkih i rim­skih starina. Ljubav klasicizma bijaše sve do najnovijega vremena u nauci starinarstva preotela mah kod svih naroda zapadnoga svieta. Stari naši pisci Petar Cipčić, Marko Marulić, Antun Vrančić, Dominko Zavorović, Ivan Lučić, Pavao Vitezović itd. kao i historici novijega vremena Krčelić, Blaškovič, Hreljanovič, Pavlović-Lucić, Lanza itd. sabrali su takom revnošću samo nadpise rimske kao da žele pisati poviest rimsku ili bar ponajdublje iztražiti dobu rimsku u svojoj 1 2 hrvatskoj domovini. Pak ova zanešenost za rimskimi starinami grije i danas jošte mnoge umne glave naših domaćih književnika. Starine i spomenici srednjega vieka, toli tiesno skopčam sa po-viešću hrvatskom, ostadoše tako zanemareni, kao da ih i neima. Nekim učenjačkim prezirom i nehajstvom prolaziše naši stari iztra-živaoci starina danomice pokraj vidivih i nevidivih narodnih spome­nika, ali oni se ne osvrtaše na njih i ostavljaše ih mirnom dušom, da propadaju i ginu. Ilirsko doba krenu na bolje i naukom našega domaćega sta-rinarstva. Pokraj iztraživanja književnih spomenika stadoše inteli­gentniji rodoljubi misliti i na starine i spomenike svoga naroda svake vrsti. Bud koja našasta narodna starina uzradova svakoga Ilira većma, nego li slična starina grčka i rimska ili čak misirska i fenička. Starinarski predmeti srednjega vieka počeli su se tražiti i sabirati, ako i u smjernom obsegu. Sbirka našeg arkeologičkog muzeja za-metnula se trudom pojedinih revnih rodoljuba i diletanta u nauci starinarstva. Pa je ipak sada ova sbirka dotjerana do znatne veli­čine i vriednosti. Tu nemogu propustiti, da nespomenem takvog jed­nog diletanta iz ilirske dobe, koj je imao najveće zasluge oko sa­kupljanja starina, knjiga, prirodnina svake vrsti, a ponajviše sta­rih pjeneza. Taj neumorni rodoljub bijaše pokojni umirovljeni ma­jor Mihajlo Sabl jar . Tko ga je poznavao, znati će, kako taj veoma okretan starac, premda je bolovao na očijuh, nije ni za jedan tre­nutak mirovao, a da štogod netraži, sabire ili sabrano ne uredjuje i popisuje. Obišavši većom stranom pješke čitavu Hrvatsku, Dalma­ciju, Istru, Kranjsku i Goricu, znao je nanjuškati svaku starinu, svaku znamenitost bud povjestnu, bud prirodnu. Sa svojega puta vraćao bi se uviek s punimi sanduci, koje pred sobom pošiljaše u domovinu, ili bar iza kratkih izleta s punimi džepovi. Štogođj je vidio i čuo, bilježio bi. Sakupljao je rieči i poslovice, stare i nove nadpise, popisivao naslove starih knjiga i rukopisa, bilježio i olovkom snimao slike i umotvore. Pa kad na svom plandovanju ništa drugoga nebi našao, a on je napunio duboke džepove ljuštu-rami, kukci, biljem i okaminami. Može se upravo reći, da je Sabljar stavio prvi temelj našemu muzeju starina i prirodnina. Uz ovoga toli zaslužnoga rodoljuba nemogu mukom mimoići onoga, koji je sadašnju krasnu sbirku arkeologijsku našega muzeja, što sam svojim trudom, što neumornim poticanjem drugih na iztra-živanje i sakupljanje dotjerao do sadašnje znamenitosti. A to je ve-3 lezaslužni naš g. ravnatelj arkeologijskog muzeja i naš dični pod-predsjednik družtva, pod kojim skoro danomice rastu starine kano gljive iz zemlje. Pa ipak uza sve to nemožemo se pohvaliti, da se u nas na polju starinarstva onako uspješno radi, kako bi se moglo, da se kod nas od ^gora i zdola hoće da prizna velika vriednost nauke stari­narstva. Za starine u Hrvatskoj i Slavoniji baci se kad i kad koja milostinja iz zemaljske blagajne i to za iztraživanje ili kupovanje starina, ali bez svakoga reda i sistema. U Dalmaciji podupire bečka vlada znatnimi troškovi izkapanje rimskih starina oko Solina. Ali od tamošnjih hrvatski rodoljuba nepomisli nitko na to, da potakne vladu ili da sastavi družtvo u svrhu, da traži i opisuje sredovječne ponajviše hrvatske starine i umotvore , bud još u zemlji zakopane, bud u crkvah, samostanih ili kod posebnika čuvane i sahranjene. Kod starodavnog Solina leže još uviek medju razvalinami neg­dašnjih crkava i samostana sv. Stjepana, sv. Petra i sv. Marije sakrivene grobnice naših kraljeva hrvatskih; a u Dalmaciji nemože se uza svu na novo probudjenu narodnu sviest naći tkogodj od ro­doljuba, koj bi si dao truda, da ide požrtvovnom revnošću tražiti ove za nas od neprocienjene vriednosti spomenike. Svrnemo li se na gradjevne ostanke srednjega vieka, za kojih iztraživanje i čuvanje obstoje u drugih zemljah posebna družtva, podupirana od zemlje i vlade, to moramo priznati, da je kod nas do sada malo tko na njih svoju pozornost obratio, izuzamši grad Zagreb. A što da reknemo o modernoj nauci starinarstva glede pred-historičkih predmeta? Za iztraživanje ovih jedva je kod nas prvi slab korak učinjen. Naše špilje, kojimi hrvatske pokrajine toli obi­luju, nisu ni malo još pretražene. Ja sam prije nekoliko godina posjetio dvie špilje, jednu kod Perušića, zvanu Samograd, drugu gransku kod Novoga Marofa, pa sam u neKoliko trenutakah svoga boravka na površini tla nagazio na kojekakove predmete iz kamene dobe. Koliko bi se toga našlo znamenita za povjestnika, antropologa i prirodoslovca, da se naše mnogobrojne špilje sistematički pretraže. Mi imamo u našoj domovini znatna jezera, i močvare, uz koje su najstariji stanovnici gradili svoje kućarice na pilovih; kod nas do danas nije nitko iztražio valjano takova mjesta. Mi imamo u Hrvatskoj tako zvanili grobova židovskih (arx Paganorum), grobova staroslavenskih (sepulera Slavorum) kod Ka-4 šine, Krapine i Čadjavice, kako listine pripoviedaju. Poradi pomanj­kanja sredstava i znanstvene revnosti nisu ni ova mjesta do danas još pretražena. Naše još mlado družtvo, providjeno veoma malenimi sredstvi, koja zavise ponajviše od milosti i darova naših članova, nemože dakako doteći, da razvije posvemašan uspješan rad na ogromnom polju starinarstva. S toga je od velike potrebe, da ga pojedini lju­bitelji starina što revnije podpomognu svojim radom. I doista, našlo se je takovih rodoljuba u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, koji već liepe sabrane sbirke poslaše arkeologijskom muzeju. Budi im iskrena i srdačna hvala. Nu željeti bi bilo, da se u radnih krajevih, gdje naš narod stanuje, sastave i malena družtvanca, koja bi podupirala ovo družtvo, što sabiranjem i iztraživanjem, što dopisivanjem, pro­mičući plemeniti smier i zadaću ovoga družtva. Nadajmo se, da će se i ove želje do skora oživotvoriti, jer kod nas u Hrvatskoj treba samo revna poticanja, pak se nadje uviek plemenitih rodoljuba, koji su pripravni za korist domovino i nauč­nog napredka pridonieti svaku moguću žrtvu. U to ime molim viso-kocienjene naše članove od strane ravnateljstva družtva, da gledaju, da se u svrhu našu u svih stranah domovine što više podupiratelja i pomagača nadje. 0 djelovanju odbora i o uspjehu ovogodišnjeg izpitivanja i sa­biranja starina izviestiti će potanje g. družtveni tajnik, kano i o novčanom stanju g. blagajnik. Meni nepreostaje drugo, nego umoliti naše rodoljubne članove, da ostanu družtvu i na dalje vjerni i skloni. Zatim je pročitao gospodin družtveni tajnik g. Ivan Bojn ič ić svoje godišnje izvješće: Slavna skupštino! Na domaku već osme godine obstanka ovoga družtva, imadem vas, veleštovana gospodo, izvjestiti o radu i napredku našega družtva. Kako vam je poznato, glavna je zadaća ovoga družtva priteći u pomoć razvoju arkeologičkoga odjela nar. muzeja, to probudjujući u nas ljubav za starine, ove po našoj zemlji iztraživati, za nas spa­šavati i na svjetlo iznašati. Blagodat, koju nar. arkeol. muzej osjeća od družtvene pripomoći, uprav je velika, dragocjena. Ovim puteni došlo mu je mnogo predmeta, da popuni svoje sbirke; ali glavna dobit satoji so u skupocjenih strukovnih knjigali, koje u zamjenu 5 za naš „Viestnik" dobiva. Aikeologičko je naime družtvo stajalo sa 115 inostranih evropskih i izvanevropskih znanstvenih družtva i zavoda u savezu, od kojih je u zamjenu za „Viestnik" primilo mnogobrojnih znamenitih znanstvenih knjiga i časopisa, koji se sada čuvaju u nar. arkeol. muzeju. Te su edicije ovdje svakomu družtvenomu članu na porabu. Družtva, s kojimi istom god. 1885 stupismo u savez, jesu sliedeća: „ Amerikanska akademija znanosti i umjetnostih" u Bostonu, „Akademija znanostih" u Krakovu, „Carsko družtvo za anthropologiju i etimologiju" u Moski, „Družtvo norvežkih učenjaka" u Kristianiji, „Argentinsko učeno družtvo" u Buenos-Ay-resu, „Matica Srbska" u Budišinu i „Akademija povjesti u Madridu". Da se i ljubav za starine sve više i više kod nas budi i širi, eno nam jasna dokaza u mnogobrojnih darovih, koje je ovaj arkeo-logijski muzej tekom prošle godine od vrlih rodoljubah primio; eno nam važni i zanimivi dopisi i obaviesti o nadjenih starinah, koje vrlo često dolaze na arkeol. družtvo, te ih naš družtveni organ na svjetlo iznaša. Od družtvenoga organa „Viestnika" izašlo je prošle godine četiri svezka s obilnim znanstvenim gradivom, upisivanjem domaćih starina u „Viestniku" upućujemo ne samo domaći, nego i vanjski učeni sviet o izvanrednoj važnosti i bogatstvu domovine naše na arkeologijskom polju. Od darova, koje je muzej u novije doba primio, iztaknuti mi je osobito važnu i bogatu etnogranjsku sbirka, koju je naš vrli zemljak g. Dragutin Le rman kao član Stanlevove ekspedicije na Kongu skupljao i veledušno našemu muzeju darovao. Hvala i slava mu zato! Visoka kr. zem. vlada blagoizvoljela je odrediti, da se tiska znanstveni katalog nar. arkeologijskog muzeja, te je u tu svrhu opredielila potrebita sredstva. Nadamo se, da će dozvolom visoke vlade i naši članovi dobivati ovaj katalog. Na kongresu austrijskih anthropologa, obdržavanom mjeseca kolovoza prošle godine u Cjelovcu, zastupali su naše družtvo pod-predsjednik i tajnik; a ruskom družtvu za poviest i starine u Rigi, koje je slavilo svoju petdesetgodišnjicu, čestitali smo pismeno. Naše družtvo broji danas 35 počastnib, 31 utemeljitelj, 10 dopisujućih inostranih, 28 ovozemskih i 242 podupirajuća, dakle ukupno 343 člana. Umrli su prošle godine sliedeći odlični članovi: začastni član grof Aleksij Sergejević U v a r o v , jedan od najvećih učenjaka i naj-6 zaslužnijih rodoljuba Rusije; dopisujući članovi: Caetano Ch ie r i c i , profesor u Reggio dell' Emilia i dvorski savjetnik Ferdinand Hoch­s t ä d t e r , predstojnik c. kr. prirodoslovnih muzeja u lieču; nadalje podupirajući članovi: Ivan Von č ina , koji je kao predstojnik vla­dinog odjela za bogoštovje i nastavu stekao osobitih zasluga za arkeol. muzej; dr. Lavoslav G e i t l e r , profesor hrvatskoga sve­učilišta; Franjo Fo lnegov ić , župnik u Selih i Konstantin vitez Matas , ravnatelj gimnazije u Dubrovniku. Tekom prošle godine razaslali smo našim začastnim i dopisu-jućim članovom družtvene diplome. Uslied toga izrazili su družtvu pismeno svoju zahvalnost sliedeća gospoda začastni članovi: Otto Benndorf u Beču; dr. H. Brugsch u Charlottenburgu; barun J. A. Helfe r t u Beču; dr. Wil. Henzen u Rimu; dr. Otto Hi rschfe ld u Berlinu; Josip J i r i č e k u Pragu; dr. F. Kenner u Beču; N. Kondakov u Odessi; Fedor U s p e n s k i j u Odessi; Ljudevit Pig or ini u Rimu; dr. I. K. Rossi u Rimu; dr. H. Seh l iemann u Atheni, dr. A. Conze u Berlinu itd. Što se tiće novčanog stanja našeg družtva, o tom će gospo­din družtveni blagajnik svoje izvješće podnieti, a meni ne preostaje ino, nego se slavnomu družtvu, što mi je evo već šesti put podie-lilo čast družtvenoga tajnika, zahvaliti, te nazočnu gospodu moliti, da bi izvoljela ovo izvješće do znanja uzeti. Izvješće tajnika uzeto je na znanje, te je zatim družtveni blagajnik g. gradski viećnik Gjuro Deželić pročitao izvješće o imetku družtva, iz kojega vadimo samo sliedeći izvadak: I. Zaklada za izdavanje pismenih spomenikah iz godine 1848 373 fr. 17 nč. II. Zaklada za podignuće spomenika na Grob­ničkom polju 1566 fr. 12 nč. III. Članovi utemeljitelji 420 fr. 42 nč. IV. Imovina družtva: unišlo tečajem godine fr. 679.14 Potrošeno glasom računah . . . . fr. 749.22 Potrošeno više za fr. 70.08 Po tom imovina družtva 4282 fr. 73 nč. I ovo izvješće uzelo se je na znanje, te je na predlog g. R-Lopašića izabran odbor za pregledanje računah, sastojeći se od gg. Vatroslava Simića, Ilije G u teše i Gjure Crnadka . 7 Na predlog g. predsjednika izrazi se u zapisniku zahvalnost i priznanje družtva g. Dragutinu Lermanu u Osieku, koji je svoju bogatu etnografijsku sbirku darovao narodnomu muzeju. Budući da se je nuždnom pokazala promjena družtveuib pra­vila, odlučeno je, da će tu promjenu buduća glavna skupština podu­zeti i tako promjenena pravila podastrieti kr. zem. vladi na potvrdu. Na predlog g. Gj. Crnadka izabran je aklamacijom stari druž-tveni odbor na novo za godinu 1880. i tim bje dovršena osma glavna skupština hrv. arkeologijskoga družtva. Zapisnik vodio: I)r. Bojničić. 

Izvješće hrvatskoga arkeologičkoga družtva za godinu 1885.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals