N. Ferri

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

451ŠTOVANJE LOKALNIH BOŽANSTAVA OD STRANEPRIPADNIKA RIMSKE VOJSKE NA PODRUČJU DARDANIJEUDK 904 (497.1) “639”Primljeno/Received: 2003. 07. 07.Prihvaćeno/accepted: 2003. 09. 15.Naser FERRINaser FerriSCG PrištinaFilozofski FakultetPal Palucaj b.b.naserferri@yahoo.comSvoje prve kontakte s Rimljanima Dardanci su započeli u 3. stoljeću pr.n.e. kada se sklapaju i saveziizmeđu njih u cilju slamanja zajedničkog neprijatelja - Makedonije. Po osvajanju i pacificiranjuMakedonije Rimljani se okreću protiv dotadašnjih saveznika-Dardanaca te okupiravši dardansketeritorije nastavljaju osvajanja svih teritorija nastavanih Mezejima, Tribalima i Skordiscima sve doDunava. Tako dardanski teritoriji ulaze u sastav novoosnovane provincije Mezije, a po njenoj podjeli86. g. u sastav provincije Gornje Mezije. Došljaci su sobom donijeli prilično novina dotada neviđenihu ovim krajevima. Između ostalog donijeli su latinski jezik, novi način življenja i običaje, te službenei neslužbene kultove rimske religije. No, osim što su donijeli novine, Rimljani su i poprimili dostatoga od lokalnog stanovništva, između ostalog počeli su štovati lokalna božanstva kao što su lokalnevarijante Jupiterova kulta (Iuppiter Ulpianensis), Dea Dardania ili Dardanica, Deus Andinus te nekadruga božanstva koja su, zahvaljujući rimskoj liberalnoj religioznoj politici, iz lokalnih vjerovanja ušlau religiozni život pripadnika rimske vojske, gdje su se zadržala do priznanja kršćanstva kao službenereligije rimske države.Ključne riječi: Dardanija, Dardanci, Rimljani, Mezija, kultovi, religijaDardansko je kraljevstvo prve dodire s rimskomvojskom imalo tijekom 3. st. pr.n.e. kada datiraju iprvi vojni savezi između Dardanaca i Rimljana s ciljemslamanja zajedničkog protivnika - Makedonije. Poslijeokupacije Makedonije 168. g. pr.n.e., njenog pacificiranjate pretvaranja u provincia inermis, situacija se mijenjapa se bivši saveznici  obraćaju u protivnike te  rimskaratna sila kreće u krvavu avanturu osvajanja i okupiranjateritorija Dardanskog kraljevstva koja će završiti poslijedugogodišnjih ratova Krasovim pohodom, osvajanjem,ali ne i potpunom okupacijom Dardanije 15. g. (Mirković1968), a  nešto kasnije i teritorija sjeverno od Dardanijesve do Dunava, nastavanih Mezima, Tribalima,takozvanim “malim Skordiscima” te drugim plemenima.Stvaranjem rimske provincije Mezije (Moesia) nateritoriju između Dalmacije i Panonije na zapadu,Makedonije i Trakije na jugu, te Crnog mora naistoku i Dunava na sjeveru (Lexicon der alten Welt1965), dardanski teritoriji ulaze u sastav novoosnovaneprovincije, da bi g. 86. n.e. Domicijanovom podjelomprovincije na Donju i Gornju Meziju (Moesia Inferioret Moesia Superior) teritorij bivšeg Dardanskog kraljevstvaušao u sastav Gornje Mezije (Webster 1969), (gdje ječinio otprilike dvije trećine ukupnog teritorija noveprovincije), čiju su vojnu posadu činile legio IV Flavia(sa stalnim sjedištem u Singidunumu) te legio VIIClaudia (Viminacij) čiji su dijelovi bili raspoređeni počitavoj provinciji, kao i nekoliko pomoćnih vojnih jedinica(Ferri  2001), a ova će se vojna posada zadržati tu smanjim izmjenama sve do kraja antike (Filow 1906).Pripadnici rimske vojske te njihovi pratioci nanovoosvojena su područja sa sobom donijeli popriličnonovotarija, na primjer latinski jezik kao službeni jeziknove države, nove građevinske materijale te nove metode44_Ferri_Naser.p65 2/5/2004, 8:46 PM451N. Ferri: »Štovanje lokalnih božanstava od strane pripadnika rimske vojske na području Dardanije«, Opvsc. archaeol. 27, 451-454 2003.452gradnje i arhitektonska pravila, zatim novi način življenjai ponašanja, nove običaje, nove kultove i vjerovanja,te još puno novina dotad nepoznatih u ovim krajevima.Pripadnici rimske vojske, budući u velikoj mjerislabo obrazovani ili pak potpuno neobrazovani, zamišljalisu da je svijet pun raznih božanstava, koja su štovaliu odgovarajućim prilikama. Kako je u sastavu rimskevojske bilo stanovnika raznih provincija to su i njihovareligiozna vjerovanja bila različita  što govori o tomeda su, kako država tako i vojska kao institucije, bilejako liberalne  po pitanju religioznih vjerovanja teštovanja različitih kultova.Epigrafski nalazi, te figuralni prikazi svjedoče dasu pripadnici rimske vojske na odgovarajućim kultnimmjestima po vojnim okolima štovali niz heroiziranih ideificiranih ličnosti te razna božanstva, te se na osnoviovih dokaza može zaključiti da su religiju pripadnikarimske vojske na području bivše Dardanije činila štovanjakultova rimskih službenih božanstava, zatim štovanjakultova neslužbenih božanstava  kao i štovanje kultovalokalnih autohtonih božanstava koja su prodrla u religijurimskih vojnika preko vojnika podrijetlom iz Dardanijekao i preko lokalnog stanovništva.Štovanje rimskih službenih božanstava podrazu-mijevalo je štovanje kultova vojničkih božanstava uopće(dii militaris), kultova simbola vojnih jedinica (od kojihje najvažniji bio kult orla), kultova rimskih božanstavakao što su Iuppiter Optimus Maximus, Iuno Regina, Mars,Bonus Eventus i sličnih. Isto tako po vojničkim okolima,važno su mjesto, odmah iza božanstava i simbolavojnih jedinica, zauzimali figuralni prikazi vladajućihcareva (Watson  1969)  te štovanje njihova kulta.Neslužbena su vjerovanja podrazumijevalaindividualna štovanja kultova importiranih božanstava,ili pak i službenih božanstava kojima su se pripisivaliatributi lokalnih božanstava kao što je to bio slučaj sperzijskim bogom Mitrom, s Jupiterom Dolihenom isličnim božanstvima. U okvire ovih, neslužbenihvjerovanja pripada i rano kršćanstvo, o čijem štovanju,među pripadnicima rimske vojske, tijekom prva tristoljeća nema opipljivih dokaza, ali nema nikakvedvojbe da je i među vojnicima u navedenomvremenskom periodu bilo takvih,  koji su krišom štovaliIsusa Krista (Watson 1969: 133).Diljem Rimskog Carstva posvjedočen je veliki brojlokalnih božanstava  koja su se uklopila u religioznavjerovanja pripadnika rimske vojske. Na području bivšegDardanskog kraljevstva lokalni se kultovi, pak, pojavljujuu relativno skromnom broju.Iako se ovi kultovi spominju na prilično ograni-čenom broju natpisa na kamenim spomenicima, ipaksu od velikog značenja jer su preko lokalnogstanovništva, vojnika domaćeg podrijetla ili pak i prekoonih inostranog podrijetla prodrli u religiju rimskihvojnika po provincijama (Birley 1988), a podaci kojepružaju tekstovi natpisa koji ih spominju vrijedan sudoprinos ne samo za proučavanje religije pripadnikarimske vojske nego i za čitav niz drugih problema.Među važnije lokalne kultove, bez ikakve dvojbe,pripadaju lokalne varijante Jupiterova kulta. Nanatpisima s područja nastavanog dardanskimstanovništvom pojavljuje se Jupiter s dva epiteta kojinisu posvjedočeni drugdje. Spomenik iz sela Batusekod Kosova Polja blizu Prištine posvećen je Jupiteru,bogovima i božicama te genijima postaje (IOM VPPDD ET GENIO STATIONIS) od strane jednog nižegčasnika - spekulatora legije IV Flaviae. U ovom slučajuJupiter nosi epitet koji je izražen kraticama VPP, okojem postoji mišljenje da bi mogao biti Ulpianensi(Čerškov 1969) prema imenu antičkog naseljaMunicipium Ulpianum, na čijem je teritoriju i otkrivenspomenik. Drugi spomenik otkriven u Nišu, koji jepodigao jedan veteran legije VII Caudiae, nosi posvetuIOM PATERNO AEPILOFIO. S tim u vezi postojimišljenje prema kojem Iuppiter Paternus Aepilofius možebiti lokalno (dardansko ili tračko) božanstvo koje biodgovaralo Zeusu ili Iuppiter Culminalis-u (Premerstein& Vulić 1900).Lokalnog bi karaktera mogli biti i genii stationiskoji se spominju na dva spomenika (iz Batuse kodKosova Polja te drugi iz Slatine kod Sočanice blizuKosovske Mitrovice, podignut od strane jednogkonzularnog beneficijarija legije VII Claudiae) uvijeku zajednici s drugim božanstvima u svojstvu zaštitnikavojnika i vojnih jedinica, a ovakvi su primjeriposvjedočeni i u drugim dijelovima Rimskog Carstva(De Ruggiero 1922).Sl. 144_Ferri_Naser.p65 2/5/2004, 8:46 PM452N. Ferri: »Štovanje lokalnih božanstava od strane pripadnika rimske vojske na području Dardanije«, Opvsc. archaeol. 27, 451-454 2003.453Autohtono lokalno božanstvo je i Deus Andinuskoji se spominje u tekstu natpisa spomenika otkrivenogu Kačaniku, čiji je dedikant konzularni benficijarijlegije VII Claudiae. U vezi s njim postoji mišljenje dase radi o epihorskom osobnom imenu (Krahe 1929),ili pak prema jednom drugom mišljenju da se radi oimenu epihorskog božanstva, koje se među dardanskimstanovništvom štovalo i smatralo zaštitnikom obitelji,domaćega ognjišta  te šire zajednice uopće (Mayer1957). U prilog mišljenju da se zaista radi o epihorskombožanstvu svjedoči i činjenica da su spomenici posvećeniAndinusu otkriveni isključivo na užem područjuDardanije (Ferri 1999).Spomenik otkriven u selu Smira kod KosovskeVitine, koji je podigao spekulator legije IV Flaviae,nosi  veoma rijetku posvetu DEAE DARD (Dardaniaeili Dardanicae)(Sl. 1). Dardania, u svojstvu božice kojapersonificira dardansku zemlju jako se rijetko spominjena epigrafskim spomenicima, te su ovaj spomenik, ijoš jedan sličan iz Kuršumlijske Banje (Petrović 1979)jedini posvjedočeni dokazi posveta epigrafskih spomenikaovoj božici na dardanskom teritoriju. Međutim, uRumunjskoj je otkrivena jedna statua posvećena ovojbožici. Na osnovi analogija iz drugih provincija možese zaključiti da se božanstva koja predstavljaju(simboliziraju) provincije, pokrajine te određenegeografske oblasti pojavljuju ne tako rijetko naepigrafskim spomenicima.U Kačaniku je otkriven također i spomenik sposvetom ZBELTIURDI, podignut od strane jednogoptiona nepoznate vojne jedinice. Zbeltiurdud iliZbelsurdus je ime tračkog vrhovnog božanstva (Detschew1976) koje se identificiralo sa Zeusom Kerauniosom(Marić 1933), dok je na dardanskom teritorijuposvjedočen u još samo dva slučaja1 , te se smatra daje ovo božanstvo bilo omiljeno i štovano i međudardanskim stanovništvom (Dragojević-Josifovska 1982),odakle je pak prodrlo u vjerovanja pripadnika rimskevojske.U Buljesovcu kod Vranja otkriven je spomenikjednog pripadnika legio VII Claudiae koji nosi posvetuDEO ATTONIPAL, koja je do ovoga slučaja bilapotpuno nepoznata. Prema jednom mišljenju u ovomse slučaju radi o kultu tračkoga konjanika (Cermanović-Kuzmanović 1963) koji je bio jako rasprostranjen uPodunavlju, ali postoji i drugo mišljenje (Suić 1960),prema kojem se radi o ilirskom božanstvu Deus Tatokoje je bilo veoma omiljeno i štovano među ilirskimstanovništvom, posebice u Dalmaciji.Iz dosada navedenog jasno se može uočiti činjenicada je u okviru rimskih vojnih institucija postojalaliberalna politika koja je bila otvorena prema svimvjerovanjima i kultovima, te da je religija vojnika bilabazirana na principima slobodnih osobnih uvjerenja ivjerovanja, pa se zato na epigrafskim spomenicimaspominje priličan broj  božanstava među kojima ipriličan broj lokalnih koja nas posebice zanimaju, akoja su bila štovana od strane pripadnika rimskevojske tijekom prva tri i pol stoljeća naše ere.U ilirskim se zemljama kršćanstvo počinje širitijoš u apostolsko doba, odnosno smatra se da ga je poIliriku počeo propagirati i širiti  sam sv. Pavao (Mirdita1998), dok ga je među Dardance, Makedonce, Tribalei Bastarne donio sv. Matej (Gjini 1992). Nema dvojbeda je i na području Dardanije kršćanstvo egzistiralo ibilo zabranjivano (Gjini 19922 ) te da je tinjalo upotaji sve do IV. stoljeća kada se u velikoj mjeripočinju pojavljivati kršćanski epigrafski spomenici,kršćanska onomastika, prve crkve, crkveni uglednici tecrkvena hierarhija.Poslije proglašenja kršćanstva  službenom religijomrimske države, ono je  polovicom IV. stoljeća uzelomaha, no ipak je rimska  vojska ostala zadnjimbastionom poganstva (Nock 1939) sve do potkraj istogstoljeća kada kršćanstvo konačno osvaja i institucijurimske vojske i kada su poganska vjerovanja i kultovidefinitivno protjerani iz javnog života Carstva.1 Spomenici na kojima se spominje ovo božanstvo otkriveni su još i  u selu Ljubance kod Skoplja te u selu Dovezence ublizini Kumanova.2 Još tijekom II. st. posvjedočeni su u Ulpiani prvi kršćanski mučenici Florus i Laurus te njihovi učitelji, također mučeniciProculus i Maximus.44_Ferri_Naser.p65 2/5/2004, 8:46 PM453N. Ferri: »Štovanje lokalnih božanstava od strane pripadnika rimske vojske na području Dardanije«, Opvsc. archaeol. 27, 451-454 2003.454POPIS LITERATUREBirley 1988 E. Birley: The Religion of the Roman Army. Amsterdam 1988 p. 407Cermanović-Kuzmanović 1963A. Cermanović-Kuzmanović: Die Denkmäler der Trakischen heros in Jugoslawien und das Problemdes trakischen Reitergottes. Archaeologia Iugoslavica 4/1963, pp. 38-39Čerškov 1969 E. Čerškov: Rimljani na Kosovu i Metohiji. Beograd 1969 p. 65De Ruggiero 1922 E. De Ruggiero: Dizionario epigrafiko di antichit romane, III. Roma 1922, 475-476Detschew 1976 D. Detschew: Die Trakischen Sprachreste. Wien 1976, p.178Dragojević - Josifovska 1982B. Dragojević-Josifovska: Inscriptions de la Mésie Supérieure, vol. 6. Beograd 1982, n.18 p. 214Ensslin 1939 W. Ensslin: The Reforms of Diocletian. Cambridge Ancient History 12/1939 p. 385Ferri 1999 N. Ferri: Besime dhe kulte në Dardaninë parakrishterë, Dardania Sacra, Prishtinë 1/1999. p. 31Ferri 2001 N. Ferri: Monumentet ushtarake të periudhës romake në Mezi të Epërme. Dukagjini-Pejë, 2001,p. 55Filow 1906 B. Filow: Die Legionen der Provinz Moesia von Augustus bis auf Diocletian. Leipzig 1906 p. 89Gjini 1992 G. Gjini: Ipeshkvia Shkup-Prizren nepër shekuj. Drita-Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1992, p. 25Krahe 1929 H. Krahe: Lexicon altillyrischer Personennamen. Heidelberg 1929 p. 5Lexicon der alten Welt 1965Lexicon der alten Welt: pp. 1979-1980Marić 1933 R. Marić: Antički kultovi u našoj zemlji. Beograd 1933, pp.17-20Mattingly 1985 H. Mattingly: Roman Imperial Civilisation. London 1985 p. 152Mayer 1957 A. Mayer: Die Schprache der alten Illyrier I. Wien 1957 p. 45Mirdita 1998 Z. Mirdita: Krishtenizmi ndër shqiptarë. Misioni katolik shqiptar në Zagreb, Prizren-Zagreb 1998,p.145Mirković 1968 M. Mirković: Rimski gradovi na Dunavu u Gornjoj Meziji. Beograd 1968, p. 22Nock 1939 A D. Nock:  The Development of Paganism in the Roman Empire. Cambridge Ancient History,12/1939, p. 443Petrović 1979 P. Petrović: Inscriptions de la Mésie Supérieure, vol. 4. Beograd 1979, n.118 p.104Premerstein & Vulić 1900 A. Premerstein & N. Vulić: Antike Denkmäler in Serbien. JÖAI 3/1900, Bb.130Suić 1960 M. Suić: Tato, ilirski Deus Patrius. Starinar 11, Beograd 1960, p.93Watson 1969 G R. Watson: The Roman Soldier. London 1969 p. 131Webster 1969 G. Webster: The Roman Imperial Army in the first and second centuries AD. London 1969, p. 75SUMMARYKey words: Dardania, Dardanians, Romans, Moesia,cults, religionDardanians realized their first contacts with Romanssince the IV century BC when they also created their firstalliances between them in order to defeat their joint en-emy - Macedonia. After conquering Macedonia in 168 BC,Romans turned against their until then allies – Dardanians,and after  conquering  Dardan’s lands they continued withconquering of the regions inhabitated by the  Mesians,Tribals and Scordiscs tribes all the way to the right em-bankment of Danube. At that time Dardan territoriesbecame  part of the consistence of the just establishedprovince  Moesia, while after  the division of this  prov-ince (86 AD) in Lower Moesia  in east and Upper Moesiain west, these territories remained within the new provinceof Upper Moesia.WORSHIPPING OF LOCAL DEITIES AMONG THE ROMAN SOLDIERS IN DARDANIAWith their arrival, Romans brought many noveltiessuch as Latin  language  as the official language, the newway of living, morals and traditions, as well as the officialand unofficial cults of Roman religion; however besides ofbringing  novelties with them, Romans also noticeably ac-cepted from the local population, among the other thingsthey adopted and started to worship the cults of localdivinities such as, for instance local versions of the cult ofJupiter (Iuppiter Ulpianensis), Dea Dardania or perhapsDardanica, Deus Andinus as well as some other divinitieswhich thank to the Roman liberal policy towards religion,penetrated from the local faiths to the religious life of themembers of Roman army. There, those cults continued tobe respected even  almost half a century after the proclama-tion of Christianity as the official faith of the Roman state,respectively until the end of the IV-th century when Chris-tianity finally occupied the Roman army and when paganismdefinitely vanished from the public life of the Roman state.Translated by author44_Ferri_Naser.p65 2/5/2004, 8:46 PM454

Štovanje lokalnih božanstava od strane pripadnika rimske vojske na području Dardanije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia