Koža zauzima specijalno mjesto u psihijatriji obzirom da se putem nje iskazuju različite emocije kao što su ljutnja, strah, sram i druge. Koža igra važnu ulogu i u procesu socijalizacije koji počinje u djetinjstvu i nastavlja se do odrasle dobi. Povezanost kože i mozga očituje se i u njihovom zajedničkom ektodermalnom podrijetlu, a određeni su i zajedničkim hormonskim i neurotransmiterskim sustavom.
Cilj ovog rada bio je ispitati razlike između ispitanika s akutnom i kroničnom urtikarijom u zadovoljstvu životom, strategijama suočavanja, crtama ličnosti, anksioznosti, depresiji i percipiranom stresu. Ispitano je sto pedeset (150) ispitanika koji boluju od urtikarije a koji su podijeljeni u 2 skupine nakon 6 tjedana standardiziranog dermatološkog liječenja (88 akutnih i 62 kronična ispitanika). U početku su svi ispitanici ispunjavali slijedeće upitnike: upitnik kvalitete života -SWES, upitnik osobnog zadovoljstva životom-PWI-A, upitnik suočavanja sa stresom -COPE, Beckov inventar depresivnsoti -BDI, ljestvica za mjerenje anskioznosti kao trenutnog stanja i kao crte ličnosti -STAI, skalu percepcije stresa - PSS, Eysenckov upitnik ličnosti -EPQ i opći upitnik - dob, spol, obrazovanje, zapošljavanje, bračni i roditeljski status. Nakon šest tjedana svi sudionici su ponovno testirani s 2 upitnika: kvaliteta života i skala osobnog zadovoljstva. Dobiveni rezultati ukazuju da su ispitanici s akutnom urtikarijom zadovoljniji životom od bolesnika s kroničnom urtikarijom nakon 6 tjedana. Ispitanici s akutnom urtikarijom više koriste emocijama usmjereno suočavanje, pozitivnu reinterpretaciju i rast ličnosti, potiskivanje drugih aktivnosti od ispitanika s kroničnom urtikarijom, te traže socijalnu podršku iz emocionalnih i instrumentalnih razloga u većoj mjeri od ispitanika s kroničnom urtikarijom. Ispitanici s kroničnom urtikarijom u manjoj mjeri koriste ventiliranje emocija i mentalni dezangažman od ispitanika s akutnom urtikarijom. Veći neuroticizam kod ispitanika s akutnom urtikarijom rezultira češćim korištenjem problemu i emocijama usmjerenog suočavanja, te izbjegavanja. Viši nivo anksioznosti kao stanja u ispitanika s akutnom urtikarijom dovodi do korištenja emocijama usmjerenog suočavanja i izbjegavanja. Veći neuroticizam kod ispitanika s kroničnom urtikarijom rezultira češćim korištenjem izbjegavanja. Viši nivo anksioznosti kao stanja i crte ličnosti u ispitanika s kroničnom urtikarijom dovodi do češćeg korištenja izbjegavanja. Viša razina neuroticizma i anksioznosti (kao crte ličnosti i kao stanja) kod pacijenata s akutnom i kroničnom urtikarijom, rezultira depresivnošću, dovodi do veće percepcije stresa i češćeg korištenje izbjegavanja.
Na osnovu dobivenih rezultata treba istaći potrebu intredisciplinarnog pristupa u liječenju urtikarije, koji bi uključivao i aktivnu ulogu psihijatra u liječenju iste, a u cilju redukcije kronifikacije smetnji kako bi se poboljšala kvaliteta života ovih pacijenata te pomoglo bolesnicima u razvijanju adekvatnih strategija suočavanja koje bi im omogućile bolje nošenje sa bolešću.Skin occupies a special place in psychiatry because it express different emotions such as anger, fear, shame, and others. The skin plays an important role in the socialization process that begins in childhood and continues to adulthood. The link between the skin and the brain is also reflected in their common ectodermal origin, and common hormonal and neurotransmitter systems.
The purpose of this study was to examine the differences between acute and chronic urticaria subjects in satisfaction with life, coping strategies, personality traits, anxiety, depression and perception of stress One hundred and fifty (150) subjects with urticaria were divided into 2 groups after 6 weeks of standardized dermatology treatment (88 acute and 62 chronic urticaria subjects). At baseline, all subjects answered the following questionnaires: Satisfaction with Life Scale-SWLS, Personal Wellbeing Index-PWI-A, The Multidimensional Coping Inventory – COPE, Beck Depression inventory-BDI, State trait Anxiety Inventory -STAI, Perception of stress scale-PSS, Eysenck Personality Questionnaire - EPQ and General questionnaire - age, gender, education, employment, marital and parental status. After six weeks all the participants were re-tested with 2 questionnaires: Satisfaction with life scale and Personal wellbeing index. Subjects with acute urticaria are more satisfied with their lives than patients with chronic urticaria after 6 weeks. Participants with acute urticaria largely used emotion-focused coping, positive reinterpretation and growth, supression of competing activities than patients with chronic urticaria. Subjects with acute urticaria seek social support for emotional issues and for the instrumental reason to a greater degree than patients with chronic urticaria. Subjects with chronic urticaria use venting of emotions and mental disengagement to a lesser degree than subjects with acute urticaria.
The higher neuroticism in subjects with acute urticaria is, the greater is using problem-focused coping, emotion-focused coping and avoidance. A higher level of anxiety as a state in participants with acute urticaria leads to use of emotion-focused coping and avoidance. The higher neuroticism in subjects with chronic urticaria results in frequent use of avoidance. A higher level of anxiety as a state and personality trait in participants with chronic urticaria leads to more frequent use of avoidance. Higher levels of neuroticism and anxiety (as a personality trait and as a condition) in patients with acute and chronic urticaria, results in higher depression, greater perception of stress and frequent use of avoidance.
Based on the obtained results, there is a need for interdisciplinary approach in the treatment of urticaria, which would include the active role of the psychiatrist in the treatment, with the aim of reduction of chronification of the disorder in order to improve the quality of life of those patients, and also to help patients to develop appropriate coping strategies that would enable them to better cope with the disease
