U radu se donosi prikaz toponima motiviranih prežitcima pretkršćanskih vjerovanja
u južnom Podgorju prema pučkim narativima i recentnim pisanim izvorima.
Svrha rada je prikazati one toponime, koje je u određenom povijesnom kontekstu
imenovalo stočarsko stanovništvo Podgorja prema svojim tradicijskim
vjerovanjima, kao značajnu prirodnu i kulturnu baštinu. Interpretacija se temelji
na predajnim narativima prikupljenim terenskim istraživanjima i recentnim pisanim
izvorima (filološkim, etnološko-antropološkim i povijesno-geografskim).
Vilinska i bapska toponimija Nacionalnog parka i šire okolice prepoznatljiv je sloj
prežitka staroslavenskih i starohrvatskih kozmogonijskih i drugih mitskih predodžbi
na primjerima vila i baba, čije bi podrijetlo na južnom Velebitu moglo biti
kasnosrednjovjekovnog postanja, premda nam arhivska građa, u prvom redu povijesna
kartografija, ne nudi podatke o tome sve do 18. stoljeća.1 Ovim prilogom
nastoji se produbiti i proširiti spoznaje o mitskoj toponimiji u određenom prostornom
kontekstu južnog i jugoistočnog Velebita. Budući da do sada tema nije
sustavno istraživana, neće biti moguće dati konačne odgovore i zaključke, neka
pitanja ostat će otvorena za buduća istraživanja koja zahtijevaju interdisciplinarni
pristup, osobito na onomastičkoj i etimologijskoj razini. U radu se interpretira
pučka etimologija predajnih narativa i pučkih obrednih pjesama.The paper focuses on the topography of mythical toponyms in the Park and its
wider area, which the inhabitants of southern Podgorje traditionally associate
with the degraded and demonised deities of Slavic mythology. The interpretation
is based on traditional narratives collected in field research and from more recent
written sources (philological, ethnological-anthropological and historical-geographical).
The fairy and baba toponomastics in the Park and its wider surroundings
are recognised as the remnants of Old Slavic cosmogony and other mythical
concepts using the examples of fairies and old women (baba). On southern Velebit
their origins could be medieval, although archival material, primarily historical
cartography, does not offer information before the 18th century. This article
seeks to deepen and expand knowledge about mythical toponymy in the spatial
context of southern and south-eastern Velebit. Since the topic has so far not been
systematically researched, it will not be possible to give definitive answers and
conclusions and some questions will remain open to future research requiring an
interdisciplinary approach. The paper interprets the folk etymology of narratives
and ritual folk songs, but philological etymology was not the subject of analysis
