Lutka je od svojih početaka korištena kao lutkarev alter ego, da bi u suvremenom lutkarstvu bila prepoznata kao zahvalan medij za otvaranje izvođačevih najintimnijih prostora. Za razliku od europskog, u hrvatskom lutkarstvu lutka je vrlo rijetko korištena kao autobiografski produžetak, no u posljednjih nekoliko godina, s pojavom osječke akademije, lutkari sve više ulaze u sebe i svoju intimu uz pomoć lutke i animacije. Ovaj u hrvatskom lutkarstvu donedavno zanemaren odnos lutkara i njegove nežive scenske partnerice analizirat će se u predstavama Ni’ko kao ja, ±∞1/8 i Samoizolacija u 40 minuta nastalima na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te Laboratorij života Lutkarske organizacije koju fakat trebamo (LOFT)
