Vuletić, Suzana

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

5(Bez)uvjetna sloboda opredjeljenjaSuzana VULETIĆU predloženoj inicijativi glavnoga i odgovornoga urednika Diacovensije koja se od-nosila na slobodan odabir teme uvodnika ovoga broja najteže je bilo započeti s oda-birom, pa sam se odlučila pisati upravo o (bez)uvjetnoj slobodi.Svi ljudi čeznu za slobodom ili nekim vidom oslobođenja od posljedica svojih tzv. slobodnih odabira. Netko želi biti slobodan od profesionalnih obveza, tuđih očeki-vanja i zahtjeva; od konvencionalne uvjetovanosti društvene okoline; od osobnih, obiteljskih, bračnih, ekonomskih, zdravstvenih ili drugih problema i poteškoća; od loših izbora svoje prošlosti i sl.1 Osim na općem sociološkom obzorju, i u psihološ-kom kontekstu prisutne su osobe tzv. uvjetovane slobode, podložne prisilnim rad-njama opsesivno-kompulzivne naravi, raznoraznih navezanosti, žrtve afektivnoga ponašanja, ovisnici o psihotropnim tvarima ili nekim drugim društvenim patolo-gijama… Tako nam iskustvo govori da se svaki čovjek susreće s ograničavajućim okvirima slobode unutar konkretnih životnih situacija koje želi nadići.Već samim time uviđamo kako u suvremenom svijetu nije moguće biti potpuno slobodan i činjenica je da se rijetko tko i usudi biti posve slobodan, u strahu od posljedica sasvim slobodnoga ponašanja.Koliko se god sloboda činila bezgraničnom, bezuvjetnom, beskrajnom, neiscr-pnom, ona je, ipak, u određenoj mjeri, paradoksalno uvjetovana s toliko ograniča-vajućih okvira unutar kojih se odvija, pa se usuđujem ovo promišljanje postaviti i kao »iluziju apsolutne slobode«. Na tom tragu, potvrdit će i prof. Marasović, »ma koliko se na prvi pogled činilo da je sloboda, kao odrednica čovjekova bića i kao vrednota, danas u civiliziranom društvu neupitna, ona to nije bila nikada, pa nije ni danas«.2Unatoč tzv. umjetničkoj slobodi, živimo s brojnim determinirajućim ograničenji-ma cenzure govora, represijskih segregacija, jurisprudencijskih zakona, moralnih propisa, znanstvenih recenzija, raznoraznih uvjetovanosti… I u kontekstu svih tih podložnosti bezgraničnim manifestacijama slobode može nam se opravdavajućom činiti izjava Jean-Jacquesa Rousseaua: »Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima.« 1 Usp. Đ. HRANIĆ, Sloboda u Kristu, u: Bogoslovska smotra 70(1998.)3, 363–364.2 Š. MARASOVIĆ, Sloboda i odgovornost, temelj kršćanskoga ponašanja, u: Crkva u svijetu 4(2005.)4, 445–464., 446.6Diacovensia 30(2022.)1Upravo zbog darovane nam slobode, u njezinim varirajućim mogućnostima samo-opredijeljenosti, možemo svoje životne izbore usmjeriti prema onomu čime ćemo zapravo ograničiti svoju daljnju slobodu i bit ćemo prisiljeni živjeti u okovima po-sljedica svojih (pre)slobodnih činova. I na tragu toga, Tagore će ustvrditi da »ništa lakše, nego u ime vanjske slobode uništiti unutrašnju slobodu čovjeka«. I u tom kontekstu3, opet će nam poslužiti Rousseauova izjava: »Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.« U društvu »slobodnih nomada«, u kojem vlada sloboda pluralističkih paleta ideo-loških usmjerenja, u stanju smo postati pravi konformisti slobode, njezini oportu-nisti i, u konačnici, utjelovljenici mediokriteta slobode.U vremenu u kojem je svaka apsolutna istina podložna transformaciji i diktaturi relativizma čovjek uime svoje autonomije4 često ne bira evanđeoski propagiranu »slobodu, za koju nas Krist oslobodi« (Gal 5, 1), već ju pokušava tražiti izvan gra-nica edena pozivajući se na svoju liberalistički propagiranu autonomnu slobodu. Tako je na moralno-etičkom planu čovjek često podložan (auto)destruktivnim, iracionalnim opredijeljenostima, kojima se uime autonomne slobode, shvaćene apsolutistički, usmjerava prema nekim dekadentnim odabirima, kojima zapravo postaje, na kraju krajeva, »rob slobode«.Suvremeno shvaćanje slobode neoliberalističkim konceptima polazi od potpune i bezuvjetno veličajne slobode pojedinca,5 kojom se zahtijeva opravdanje svojih 3 U klasičnoj filozofskoj raspravi o slobodi uobičajeno je razlikovanje pozitivnih i negativnih aspekata slobode. U pozitivnom smislu sloboda bi značila mogućnost izbora i slobodnoga odlučivanja. U ne-gativnom smislu sloboda znači odsutnost vanjskih čimbenika koji bi čovjeka prisiljavali na određe-no djelovanje. Iz tih perspektiva promatra se sloboda volje i sloboda djelovanja, pri čemu se stavovi o tome razilaze u rasponu od nĳekanja bilo kakve slobode do zagovaranja potpune autonomĳe. Usp. N. MALOVIĆ, Odgoj između stege i slobode, u: R. RAZUM (ur.), Vjeronauk nakon dvadeset godi-na: izazov Crkvi i školi, Zbornik radova sa znanstvenog simpozĳa Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crvi i školi, Zagreb, 2011., 205–219., ovdje 210–212.4 Filozofski se sloboda, još od vremena starih Grka, poimlje kao autonomija, kao samouzročnost, tj. kao spontano djelovanje subjekta koje svoje uzroke nema izvan sebe, nego isključivo u sebi, i koje je, kao takvo, bitan dio određene naravi. Ta se sloboda pokazuje kao sloboda od nečega i kao sloboda za nešto, a njezinu je fenomenologiju filozofija opisala bitno kao mogućnost izbora, tj. kao: libertas exercitii (mogućnost izbora između djelovanja i nedjelovanja), libertas contrarietatis (moguć-nost izbora između dviju vrijednosnih suprotnosti) i libertas specificationis (mogućnost izbora unu-tar različitih inačica iste vrijednosne odrednice), Š. MARASOVIĆ, Sloboda i odgovornost, temelj kršćanskoga ponašanja, u: Crkva u svijetu 4(2005.)4, 445–464., 447.5 Iako smo naznačili potrebu ograničenja slobode, ona je ambivalentno zajamčena najvišim jurispru-dencijskim aktima. Pravo na mnoge aspekte slobode podržava najrelevantniji dokument EU-a, Po-velja Europske unije o temeljnim pravima u glavi 2., (čl. 6–16.), Pravo na slobodu i sigurnost (čl. 6.), Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi (čl. 10.), Sloboda izražavanja i informiranja (čl. 11.), Uvodnik7samoopredijeljenosti koje u konačnici propagiraju: moralno-bioetički individua-lizam, indiferentizam, relativizam, utilitarizam i hedonizam, zanemarujući i/ili os-poravajući uvažavanje slobode drugoga, u interesu one solipsističko postavljene. Takvim apsolutiziranjem sloboda često postaje svrha samoj sebi, pojedinac sebe doživljava apsolutnom normom. Sloboda se nastoji doživjeti hiperindividualistički kao autonomno raspolaganje subjekta samim sobom, zbog čega se ignoriraju sve društvene, političke, etičke i moralne norme koje bi se protivile autonomiji poje-dinca. Havel će na tragu toga neoliberalističkoga glorificiranja autonomne slobode ustvr-diti: »Dok smo se morali boriti za slobodu, znali smo šta nam je cilj. Sad imamo slobodu i ne znamo više šta želimo«, jer nam reperkusije prijete u anarhiji despo-tizma. I ako se u ičemu možemo pokušat složiti s Lenjinom, tada mi se ovdje čini svrhovito citirati onu njegovu izjavu: »Istina je da je sloboda dragocjena, toliko dragocjena da je treba ograničiti.«Apstraktno shvaćena sloboda ne uviđa da se sloboda po normi ne sužava, nego tek po njoj dobiva svoj smisao, tj. da je konkretna sloboda po svojoj biti moralna slobo-da koja se ostvaruje u slobodnom činu moralne odluke i odgovornosti.6 Takvom shvaćanju slobode i hiperautonomĳe suprotstavlja se kršćansko razumije-vanje slobode i odgovornosti.Teologija uvažava i slobodu kao mogućnost izbora i slobodu kao milosno daro-vano stanje pred Bogom. Ljudska sloboda ponuđeno je milosno sredstvo našega otkupljenja koje u svojoj slobodnoj volji riskiramo da možemo i odbaciti neodgo-vornim činovima slobodnoga, ali iracionalnoga djelovanja, nerijetko potaknutima nekim nesvjesnim motivima zbog kojih čovjek »ne čini ono što hoće, već ono što neće« (usp. Rim 7, 21). Slobodno djelovanje ima svoje granice i usmjerenosti. Da bismo opstali kao slo-bodna bića, ne smijemo ostati zarobljen u svijetu uvjetovane slobode, već se tre-bamo usredotočiti na nadnaravnu dimenziju svoga bića, doživljavajući duhovno oslobođenje činjenjem slobodnih moralnih činova. Sloboda umjetnosti i znanosti (čl. 13.)… koje uključuje »slobodu mišljenja te primanja i davanja informacija i ideja bez uplitanja tijela vlasti i bez obzira na granice«. Povelja Europske unije o temelj-nim pravima, u: Službeni list Europske unije, (2016/c) (202/02), 7. 6. 2016. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:12016P/TXT&from=RO (28. 12. 2021.).6 Usp. N. MALOVIĆ, Suvremeno poimanje slobode i njegove posljedice za kršćansku praksu, u: Bo-goslovska smotra 85(2015.)4, 941–955., ovdje: 948.; 951.8Diacovensia 30(2022.)1Na tragu kršćanskoga personalizma: »To je sloboda stvorenja, ili darovana slobo-da, koju valja prihvatiti poput klice i odgovorno se potruditi da dozri. Ona je sa-stavni dio one slike stvaranja što utemeljuje dostojanstvo osobe. U njoj odjekuje izvorni poziv kojim Stvoritelj poziva čovjeka k istinskom Dobru, i još više, s obja-vom Krista, poziva ga da mu postane prijateljem, sudjelujući u samome Božjem životu«, »ali ne u apsolutnom, nego samo u relativnom smislu. Ne posjeduje, naime, ljudska sloboda takvu moralnu autonomiju da bi je ova učinila apsolutno suverenom«.7 Ontološka se sloboda očituje prije svega u sposobnosti samospozna-je koja se dovršava u afirmaciji vlastitoga ja,8 ako se promatra u odnosu na njezin neodvojivi metafizički temelj i ako je povezana s ćudorednim djelovanjem.9Sloboda nije puka samovolja činjenja slobodno dopuštenih činova, bez referentno-sti na ostvarenje općih univerzalnih vrijednosti i nagnuće prema transcendentno-mu izvorištu. Istinsko poimanje slobode trebalo bi biti shvaćeno kao sposobnost odlučivanja o činovima kojima ćemo djelovati savjesno, odgovorno, usmjereno prema temeljnomu dobru. Time čovjek aktualizira svoju punu bit slobode, ako je njegovo djelovanje usmjereno na dobro, koje je istinski bitak i vrhunska svrha u mogućnosti samostalnoga, nezavisnoga djelovanja samoodređenja čovjeka. »Čo-vjek ne postiže slobodu samim sobom, već je i ljudska sloboda djelo božanske isti-ne u čovjeku.«10 I upravo se na taj način aktualizira kršćanski promovirana slobo-da, životom po općim moralno-etičkim kriterijima življenja; životom po istini, koja oslobađa; u korelaciji prema evanđeoski darovanoj slobodi. I tek se u tom kontek-stu može doživjeti puni čar Gundulićeve himne o lijepoj, slatkoj slobodi kao daru u »kôm sva blaga višnji nam Bog je dô.« Time sloboda opstoji kao duhovna kvaliteta čovjeka.Sloboda treba očitovati duhovnu egzistenciju ljudskoga subjekta. »Dostojanstvo čovjeka zahtijeva da radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i vođen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanjskom pritisku. Do takva dostojanstva čovjek dolazi kada, oslobađajući se svakog robova-nja strastima, ide za svojim ciljem odabirući u slobodi dobro.«117 IVAN PAVAO II., Veritatis splendor, Enciklika o nekim temeljnim pitanjima moralnog naučavanja Crkve, Zagreb, 2008., br. 86; br. 35 (= VS).8 A. PAVLOVIĆ, D. RENIĆ, Metafizika slobode kao temelj etike, u: Obnovljeni život 67(2012.)2, 151–163., ovdje: 152.9 Sloboda i za Kanta nikad nĳe apsolutno slobodna sloboda, nego je uvĳek povezana s moralnim djelovanjem. Usp. I. KANT, Kritik der praktischen Vernunft, Hamburg, 1990., 410 Z. PERIĆ, Promišljanje slobode u Kantovu djelu, u: Nova prisutnost 11(2013.)2, 279–292., ovdje: 284.11 VS, br. 42.Uvodnik9Prema suobličenosti čovjeka naravi Božjoj, unatoč slobodi volje i potencijalno po-grješnim mogućnostima samoopredijeljenosti, grješnim prigodama ranjene ljud-ske naravi, upravo duh u nama dobiva kategoriju vječite slobode ako svoju slobodu proživimo u Istini. »Slobodno djelovanje, u kojemu se na konkretan način ostva-ruje otvorenost subjekta pod vidom participacije na Bitku u punini, na Apsolutno-me, istovremeno upućuje na sam temelj i izvor dostojanstva i vrijednosti ljudskoga bića, ljudske osobe.«12 Sloboda se u tom kontekstu doživljava kao put ozbiljenja transcendentalnoga logosa u vremenitoj povijesti čovjeka, ono što poput ostalih vrijednosti otkriva smisao bivstvovanja osobnoga bitka čovjeka. Smisao čovjekova vremenita života izvire iz darovane slobode za nadahnuće svrhama života.13 Na tom tragu Džubran će istaknuti da »život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti isčezava«.Stoga u sekularizacijskoj dekristijanizaciji slobode, u kojoj možemo posrnuti zlo-porabom mogućnosti darovanih čovjeku, samovoljom, samokonstruiranjem svoga apsolutističkoga samoodređenja dobrih i zlih usmjerenja, trebamo shvatiti da smo slobodni tek u punoj realizaciji darovane slobode, svojom upućenošću na njezin metafizički, transcendentalni i moralni temelj, bez strahova zbog svoje podčinje-nosti pri odgovaranju za svoje istinski postavljene, slobodne činove. Zato budimo slobodni od svih (samo)voljnih podređenosti!!! Preuzmimo odgovornost za njih! Zauzmimo se za svoju slobodu! I živimo život u istini jer: »Istina će Vas oslobodi-ti!« (Iv 8, 32)12 A. PAVLOVIĆ, D. RENIĆ, Metafizika slobode kao temelj etike, 162.13 F. BAČIĆ, Sloboda i etika, u: Crkva u svijetu 30(1995.)3, 311–320., ovdje: 316.

(Bez)uvjetna sloboda opredjeljenja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia