Brlobaš, Željka

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

147Osvrti, prikazi - KAJ, LIV, Zagreb 5-6 (2021)nastavljaju svoj život u hrvatskoj knjizi.”Slikovnica završava popisom manje po-znatih, abecednim redom poredanih kajkavskih riječi koje se u njoj pojavljuju i njihovim stan-dardnojezičnim istoznačnicama. Na samome su kraju kratke informacije o autorima.  Priča o jednom Kaju poučna je, vrlo infor-mativna slikovnica u kojoj je Bojana Schubert riječima ispisala i zanimljivim izvadcima iz djela pisanih kajkavskim književnim jezikom čitate-lju približila taj jezik, a Grgo Petrov, autor ilu-stracija, maštovitim crtežima popratio je tekst. Najmlađe, koji će slikovnicu uglavnom samo li-stati, privući će šarenilo sličica, crteži prepoznat-ljivih predmeta, životinja, cvjetova… Oni malo stariji, koji znaju čitati, razveselit će se kad pro-čitaju da se u slikovnici npr. pojedine životinje ili predmeti zovu baš onako kako ih oni zovu kada govore „po domaći” (raca, kača; hižica, feder), da je uz brojku 1 napisano jeden, uz 8 osem… Bit će im neobično da se npr. ono što su oni nauči-li zvati dijeljenje, u slikovnici zove razdelivanje, da je razlomak drobiš, da se nominativu nekad govorilo imenovnik, da je genitiv bio rođenik, akuzativ tužnik, da postoji padež naziva pajdaš-nik, da je jezičnica ono što mi danas zovemo gra-matika, da se peti mjesec u godini nekad zvao raznim nazivima – sviben, veliki traven, rožocvet, rožnjak. Rječnik manje poznatih riječi može biti predloškom za propitivanje poznavanja kajkav-skoga leksika. Neki (odrasliji) čitatelji vjerojatno će se iznenaditi činjenicom da su pojedina od spomenutih djela prvijenci u povijesti hrvatske knjige, tj. da su prvi matematički priručnik, prvi medicinski priručnik, prvi primaljski priručnik i prvi bonton pisani kajkavskim književnim je-zikom.Priča o jednom Kaju primjer je kako se ozbiljne i zahtjevne teme mogu prikazati kroz priču u kojoj svatko, ovisno o svojoj dobi i inte-resima, bira sadržaj koji razumije i koji ga zani-ma. Čitamo li pozorno, uvidjet ćemo da iz svake stranice zrači ljubav prema Kaju/kaju – i onda kad se s ponosom spominju velikani kajkavske pisane riječi, i onda kad se sa žaljenjem govori o naprasno prekinutome životu jednoga književ-nog jezika, i onda kad se popis imena svih onih koji i danas pišu kajkavski završava trotočkom, znakom da je prostor slikovnice premalen da se svi nabroje.Iako je ova slikovnica napisana ponajprije za kajkavčiće i kajkavce „da im kaj bude na po-nos”, toplo se nadamo da će se ispuniti autoriči-na želja te će – kad ju budu listali i čitali –  razve-seliti „i čakavce i štokavce, male i velike, zapravo sve one koje zanima hrvatski jezik u njegovoj ukupnosti”.    Anđela FrančićNOVI ZAVJET IVANA RUPERTA GUSIČA NA KAJKAVSKOM HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU(Novi zavjet: Sveto pismo Novoga Zakona. Latinični prijepis izvornika rukopisa. Prvotisak. Preveo Ivan Rupert Gusič. Za tisak priredili i pogovor napisali Alojz Jembrih, Zvonimir Kurečić. Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima, Zagreb, 2018.)Što se tiče povijesti kajkavskoga hrvatskog književnoga jezika, trebalo je proći podosta vre-mena sve do početka 19. stoljeća da bi nastao cjelovit tekst Novoga zavjeta kao dijela biblijske cjeline svetopisamskih tekstova. Tada je naime nastao rukopisni tekst Sveto pismo Novoga zako-na, što ga je na kajkavski književni jezik preveo autor Ivan Rupert Gusič. Budući da tekst tada nije bio objavljen tiskom, trabalo je k tomu pro-ći nešto više od dvjesto godina da tekst bude tiskan kao prvi cjeloviti kajkavski Novi zavjet. Rukopis teksta ostao je pohranjen u knjižni-148Osvrti, prikazi - KAJ, LIV, Zagreb 5-6 (2021)ci Metropolitane u Zagrebu, sve dok prof. dr. Alojz Jembrih, uz dr. sc. Zvonimira Kurečića, nije odlučio taj rukopis prirediti za tisak i obje-lodaniti kao editio princeps. Tako je u izdanju Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronima (u sunakladništvu Hrvatskoga biblijskog društva, Zagreb i Matice hrvatske, ogranka Ozalj) 2018. godine objavljen cjeloviti kajkavski Novi zavjet: Sveto pismo Novoga Zakona. Latinični prijepis izvornika rukopisa[,] Metropolitanska knjižni-ca Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, M 124[.] Prvotisak[.] Preveo Ivan Rupert Gusič[.] Za ti-sak priredili i pogovor napisali Alojz Jembrih[,] Zvonimir Kurečić. Pritom transkripcija Gusičeva izvornika kajkavskoga Novoga zavjeta i priređeni Glosarij pripadaju Alojzu Jembrihu, a autori su tekstova u Pogovoru Alojz Jembrih i Zvonimir Kurečić.Izvornik rukopisa Gusičeva teksta obu-hvaćao je 521 stranicu veličine 18,5 x 23 cm, na svakoj stranici s oko četrdeset redaka „lijepo pisana teksta“, kako se navodi na uvodnome tek-stu priređenoga izdanja. Prvotisak objavljenoga transkribiranog prijepisa rukopisa obuhvaća dio od 13. do 596. stranice cjeline ove knjige, goto-vo šest stotina stranica. Sadržajno obuhvaća sve novozavjetne spise, dakle sva četiri kanonska evenđelja, Djela apostolska, četrnaest Pavlovih Poslanica i sedam ostalih apostolskih Poslanica, čemu se pribraja sadržajno zadnji novozavjetni dio – Otkrivenje, ili kajkavski Očituvanje. Poslije cjelovitoga Gusičeva teksta Novoga zavjeta priređivači dodaju tridesetak strani-ca Glosarija uz kajkavski tekst (sastavio A. Jembrih), kako bi se čitateljima objašnjenjem pojedinih kajkavskih riječi na hrvatski standar-ni jezik olakšalo razumijevanje značenja oda-branih leksema. Predočenim se riječima navodi značenje koje one imaju u kontekstu dotične rečenice, odnosno njezine uporabe u Novom Zakonu. Valja naglasiti da se u kratkom objaš-njenju dodanomu Glosariju upućuje pritom na Rječnik  hrvatskoga kajkavskoga književnog jezi-ka s naputkom da se mnoge od navedenih riječi u Glosariju mogu naći u tom rječniku. Naime, Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezi-ka dosad je objavljen u 15 svezaka (od natuknice a do natuknice spodeļavati), a leksikografska se obrada nastavlja u daljnjem dijelu abecedarija. To je kapitalni povijesni Rječnik koji leksikograf-ski obrađuje leksičku građu od 16. do sredine 19. stoljeća (uključujući i dijalektna književna djela do sredine 19. stoljeća) prema izvorima pisanim na kajkavskom hrvatskom književnom jeziku. Rječnik se obrađuje u okviru leksikografskoga projekta Odjela za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Obrađeni i dosad objavljeni dio abecedarija obuhvaća više od pedeset tisuća natuknica kajkavskoga hrvatskog književnog je-zika, a svesci se (odnedavno dostupni i na mrež-nom izvoru kajkavski.hr) objavljuju u suizdanju s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, koja je sredinom prošloga stoljeća idejni zače-tak i cjelokupan leksikografski posao povjerila Institutu. Rječnik je utemeljen na kajkavskim književnim izvorima. Popis izvora obuhvaća one kajkavske tekstove iz kojih su ispisane jezič-ne potvrde za leksikografsku obradu natuknica, a sastoji se od 441 izvora pisanoga kajkavskim književnim jezikom od 16. do sredine 19. sto-ljeća (360 objavljenih i 38 rukopisnih izvora) te 43 izvora iz dijalektne kajkavske književnosti do prve polovice 20. stoljeća. Utvrđeni popis izvora stalan je i ne proširuje se drugim dodatnim kaj-kavskim izvorima. Smatramo poticajnim i kori-snim za čitatelje Gusičeva kajkavskoga Novoga Zakona što je prof. dr. A. Jembrih (koji je i sam bio suradnik projekta i autor leksikografske obrade u dijelu naštikati – navujčati, nejahan – neoskru-šeńe (sv. 7, 1995.), nositva – nužno (sv. 8, 1999.)) što je s jedne strane uspostavio poveznicu na Rječnik u kontekstu značenja kajkavskih riječi ne samo onih povezanih s Gusičevim novoza-vjetnim tekstom nego i svih ostalih leksičkih po-javnica u natuknicama kojima se u rječničkom članku navode potvrđeni kajkavski morfološki oblici (na temelju primjera iz izvorā), etimološ-ke odrednice (za natuknice stranoga podrijetla), strukovne odrednice (za stručne nazive) i/ili stilističke odrednice, opisne definicije značenja i/ili standardni ekvivalent ili navođenje isto-značnica, ustaljene sveze riječi, frazeološki izrazi (pod odrednicom izr.) i oprimjerenja svakoga pojedinog značenja s potvrdama iz povijesnih rječnika kajkavskoga hrvatskog književnog je-zika (Habdelić, Belostenec, Jambrešić, Patačić i anonimni Radices latinae linguae), kronološki s jednim odabranim rečeničnim primjerom knji-ževnih izvora za svako stoljeće (s pripadnom 149Osvrti, prikazi - KAJ, LIV, Zagreb 5-6 (2021)kraticom izvora). Naime, osim starih kajkavskih književnih rječnika, od kojih je leksikografski doseg svojega vremena ali i povijesne kajkavske leksikografije svakako latinsko-hrvatski i hrvat-sko-latinski Belostenčev Gazophylacium, izvori su leksikografske obrade ostali književni teksto-vi, npr. gramatike i pravopisi hrvatskoga kajkav-skog književnog jezika, potom povijesno-pravni dokumenti, nabožno-duhovni, etičko-didak-tički, popularno-znanstveni tekstovi, tekstovi određenih struka (medicina, veterina, matema-tika i dr.), korespondencija i oglasi te publici-stička i književna djela (uključujući i književne prijevode na kajkavski književni jezik) sve do npr. Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže sredinom 20. stoljeća. Budući da je Rječnik utemeljen na tiskanim i rukopisnim književnim djelima, je li Gusičev rukopisni Novi Zakon iz 19. st. izvor Rječniku? Odgovor na pitanje činjenica je da rukopis nije na popisu izvora, a kako je utvrđeni popis izvo-ra stalan, metodološki se ne proširuje tijekom leksikografske obrade. Tako novoobjavljeni Gusičev novozavjetni tekst ostaje velik prinos svim kajkavskim izvorima, dosad tiskanima, ali i onim još uvijek neobjavljenima, neovisno kojoj je tematici i sadržaju koji od izvora usmjeren. No, valja naglasiti da su Rječniku velik te-matski izvor djela religiozno-duhovne tematike, npr. zbirke nedjeljnih i blagdanskih evanđelja i propovijedi, životopisi svetaca, katekizmi, moli-tvene knjižice i dr. Cjelovita Biblija na kajkav-skom hrvatskom književnom jeziku u izvorima za leksikografsku obradu Rječnika dakako ne postoji. Može se samo pretpostaviti da je Gusičev tekst bio kojim slučajem tiskan još u 19. stolje-ću, vjerojatno bi bio uvršten u biblijske izvore ovim svojim cjelovitim novozavjetnim dijelom. Najstariji biblijski izvor Rječnika iz druge polo-vice 16. st. novozavjetna su nedjeljna i svetačka evanđelja u djelu Antuna Vramca Postilla na vse leto po nedelne dni vezda znovič spravlena slo-venskim jezikom (prvi dio) i drugi dio Postilla vezda znovič spravlena slovenskim jezikom po godovne dni na vse leto (1586., Varaždin), koje sadrži i opsežne tekstove propovijedi kojima su popraćena evanđelja. Iz 17. st. Rječniku su biblijski izvor Sveti evangeliomi (1651., Nemški Gradec) Nikole Krajačevića. Tekst obuhvaća nedjeljna i svetačka evanđelja, imao je više iz-danja te je kao potvrda oprimjerenjima u 18. st. upravo peto izdanje Krajačevićeva evanđelistara iz 1759. (Češka Trnava). Četvrti biblijski izvor Rječniku jesu Čtejenja i Evangeliumi na sve ne-delje i svetke celoga leta (Zagreb, 1842.). U od-nosu na prethodna tri izvora novost je što sadrži za svako nedjeljno i svetačko evanđelje zbornu molitvu i jedno pripadajuće čitanje, od kojih je ponajviše riječ o novozavjetnim dijelovima iz apostolskih poslanica, Djela apostolskih i neko-liko čitanja iz Otkrivenja; u čitanjima su i dijelo-vi predložaka ulomaka starozavjetnih tekstova. Osim biblijskih tekstova koji se u cjelini, naslo-vom i sadržajem, mogu smatrati neposrednim biblijskim izvorima za leksikografsku obradu u Rječniku, u tiskanim izvorima postoje i posredni biblijski tekstovi uklopljeni u sadržaje drugoga polaznog djela koji je izvor Rječnika.Navedeni naslovi biblijskih tekstova kao pisanih izvora Rječnika, najčešće priređenih u okvirima liturgijskih tekstova, u mnogo opsež-nijem znanstvenom pristupu analizirani su u dijelu Pogovora Gusičeva kajkavskoga Novoga Zakona, koji potpisuje autor dr. Zvonimir Kurečić pod naslovom Kajkavski književni je-zik u liturgiji Zagrebačke (nad)biskupije (str. 687–716). Drugi opsežan tekst pogovora, Prvi cjeloviti kajkavski Novi Zavjet (str. 643–672), potpisuje prof. dr. Alojz Jembrih dotičući se bitnih pitanja u vezi s tekstom kajkavskoga Novoga Zakona i njegova autora. Ponajprije se osvrće na povijest prevođenja Biblije na narodni jezik kao jednu od činjenica o početku književnoga jezika dotično-ga naroda, usmjerujući se pritom i na okolnosti povezane s prijevodom Biblije u kontekstu ne samo hrvatskoga jezika nego i kajkavskoga hr-vatskog književnog jezika u zagrebačkoj bisku-piji od 16. st. nadalje, sve do idejnih nastojanja biskupa Maksimilijana Vrhovca u prvoj polovici 19. st. i kajkavskih autora djelujućih u ostvariva-njima Vrhovčevih težnji. Slijedi opširan pristup objašnjenju nejasnoća o autorstvu cjelovitoga kajkavskoga prijevoda Novoga Zakona, koji je bio priređen za tisak prije Vrhovčeve smrti i po-svećen biskupu u čast, s pretpostavkama u dosa-dašnjoj literaturi da je autor kajkavskoga prije-voda kanonik Stjepan Korolija. Slijedi podrob-nije objašnjenje činjenica o rukopisu Gusičeva Novoga Zakona, posebice iz aspekta nastajanja 150Osvrti, prikazi - KAJ, LIV, Zagreb 5-6 (2021)teksta prema zaključnoj tvrdnji A. Jembriha da se „za prijevod Novoga Zavjeta mogu uzeti godi-ne 1810. – 1821. kao vremenski proteg u kojemu je on nastao“ (str. 654). Autor se pritom dotiče i još jednoga Gusičeva rukopisa (i autora njegova izvornika), tj. Gusičeva prijevoda s latinskoga na kajkavski književni jezik evanđelja autora Mirka Šimanovića (tiskanoga u Beču 1792. godine). Pritom, Jembrih daje i objašnjenja temeljnih pitanja povezanih uz činjenicu tko je bio autor Ivan Rupert Gusič – što ovdje ostavljamo bu-dućim čitateljima kao cilj otkrivanja čitateljske znatiželje, a novim istraživačima kajkavsko-ga hrvatskog književnog jezika za podrobni-ji i temeljitiji uvid. U jednom se potpoglavlju pogovora Jembrih osvrće i na jezik Gusičeva Novoga Zakona, ističući da „Gusič piše jezikom i slovopisom temeljenim na tradiciji kajkavske naddijalektalne književnosti koja se je u 18. i 19. stoljeću uzdigla do standardnosti kajkavskoga – horvatskoga jezika“ (str. 666). Pritom upućuje na činjenicu da se Gusič pridržavao pravila pre-dočenih u prvom kajkavskom jednojezičnom pravopisu Naputčenje za horvatski prav čteti i pi-sati (1808.), koji je u vrijeme Gusičeva prijevoda kajkavskoga Novoga Zakona već bio objavljen. Budući da je prof. dr. Alojz Jembrih čitateljskoj javnosti predočio transkripciju Gusičeva cje-lovitoga novozavjetnoga teksta s kajkavsko-ga slovopisa izvornika u današnju suvremenu hrvatsku latiničnu grafiju, opširno je razložio i transkripcijska načela objasnivši podrobno odnos kajkavskih grafema prema suvremenim fonemima i njihovim pripadnim grafemima upotrijebljenim u transkripciji. Tako još u uvod-nom tekstu Jembrih objašnjava da je „prijepis rađen prema kajkavskom književnom izgovoru, imajući pritom u vidu liturgijske knjige s kraja 19. stoljeća“. To se posebno odnosi na pisanje glasova š i ž u riječima, a ponajprije na pisanje riječi Jezuš, Kristuš u navedenom obliku. Naime, Jembrih napominje da je u obzir uzeto upravo takvo pisanje u Čtejenjima i Evangeliumima za potrebuvanje nadbiškupije Zagrebečke iz 1858., 1874., 1894. godine, stoga je po analogiji takva načina pisanja transkribirao i imena Mojzeš, Izaijaš, Izak, Jeruzalem, ali je ostavljen lik Jožef. Navodeći još nekoliko primjera navedenoga za-pisa, zaključuje da su „pojedine riječi u prijepisu Gusičeva Novoga Zavjeta prilagođene izgovoru za koji smatramo da je krajem 19. stoljeća bio uobičajen među vjernicima Zagrebačke (nad)biskupije“ (str. 6). Interpunkcija je uglavnom ostala kakva je i u izvorniku, a prilagođen je pra-vopis u transkripciji imenica i pridjeva današ-njemu načinu pisanja.Budući da je rukopis Novoga Zavjeta Ivan Gusič posvetio biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (koji je trebao dati imprimatur za tiskanje Novoga Zavjeta), u dijelu svojega pogovora Jembrih ukratko donosi osnovne Vrhovčeve bi-ografske podatke, ističući posebice objašnjenje u čemu se odražavala veličina zagrebačkoga nad-biskupa kao jednoga od „najistaknutijih velika-na hrvatske prošlosti“.Priređivači su u cjelokupan sadržaj knjige uvrstili i Priloge u kojima su slikovno predo-čeni dijelovi izvornika rukopisa, od naslovnice, posvete do pojedinih dijelova evanđeljā i poče-taka Djela apostolskih, Poslanica i Otkrivenja. Dr. Zvonimir Kurečić priredio je, u skladu s Gusičevim rukopisom prijevoda Novoga Zakona i tiskanim zagrebačkim Čtejenjima i Evangeliumima 19. stoljeća, Tablicu čitanja po-slanica i evanđelja u nedjelje, svetkovine i na po-jedine blagdane kroz liturgijsku godinu.Na kraju prikaza i osvrta na izdanje prvoga cjelovitoga teksta Novoga zavjeta na kajkavskom hrvatskom književnom jeziku, koje su priredili prof. dr. Alojz Jembrih i dr. Zvonimir Kurečić, ističemo zaključne riječi prema onima iz pogo-vora gdje se ističe da je Gusičev kajkavski Novi Zakon objavljen kao kajkavski književnojezič-ni spomenik, kao doprinos povijesti prijevoda Biblije na hrvatski jezik, kao dragocjen prilog hrvatskoj biblistici, kao doprinos povijesti litur-gijskoga jezika kajkavskoga dijela Zagrebačke (nad)biskupije i kao hrvatsko nematerijalno kulturno dobro. Dodajmo tomu – i kao vrijedan prinos kajkavskomu hrvatskom književnom je-ziku i povijesti hrvatskoga jezika u cjelini.Željka Brlobaš

"NOVI ZAVJET" IVANA RUPERTA GUSIČA NA KAJKAVSKOM HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia