Nakon gotovo tri desetljeća upravljanja “odozgo” ili primjene različitih koncepata i strategija Zapada objedinjenih u mantri europerspektive – Zapadni Balkan je ponovno u fokusu međunarodne javnosti kao novo geopolitičko žarište. Umjesto ciljane europeizacije, svjedočimo daljnoj balkanizaciji regije koja je posljedica neuspješnog djelovanja
Europske unije, kao i suprotstavljenih interesa saveznika – SAD-a, NATO-a, Velike Britanije, EU-a i Njemačke. Takva konstelacija odnosa omogućila je jačanje utjecaja niza ne-zapadnih aktera – Rusije, Turske, Kine, Irana i Saudijske Arabije, čija prisutnost već niz godina snažno oblikuje sigurnosno ozračje na Zapadnom Balkanu. Sve je očitije da je angloamerički projekt posthladnoratovskog uređenja prostora bivše Jugoslavije značajno istrošen. Naime, obećani prosperitet i stabilnost regije su izostali, a zaostavština primijenjenih zapadnih politika je krajnje siromaštvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko urušavanje, kao i ponovno “aktiviranje” postojećih kriznih žarišta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije.After almost three decades of governance from above or application of different concepts and strategies of the West in the mantra of euro perspective – Western Balkan is again in focus of the international public. Instead of targeted Europeanization, we are witnessing the further Balkanization of the region as a result of the unsuccessful action of the European Union, as well as the conflicting interests of allies – the US, NATO, the United Kingdom, the EU and Germany. Such a constellation of relations made it possible to strengthen the influence of several non-Western actors – Russia, Turkey, China, Iran, Saudi Arabia, whose presence has for many years strongly shaped the security atmosphere in the Western Balkans. It is increasingly evident that the Anglo-American project of post-Cold War landscaping of the former Yugoslavia has worn off significantly. Namely, the promised prosperity and stability of the region are missing, and the legacy of applied western policies is extreme poverty, extreme unemployment and emigration, the collapse of public policies and continued economic collapse, as well as the re-activation of existing crisis areas: Bosnia and Herzegovina, Kosovo and Macedonia
