U veterinarskoj medicini u uporabi je veliki broj antimikrobnih tvari i antiparazitika te ih dijelimo na antibakterijske, antifungalne, antiviralne i antiparazitske lijekove. Samo su neke od tih tvari dopuštene za uporabu u profilaktičke svrhe pri uzgoju životinja čiji se proizvodi na tržište stavljaju kao hrana. Usprkos tome, u hrani životinjskog podrijetla česta je pojava rezidua veterinarskih lijekova. U te lijekove ubrajamo i kokcidiostatike čija je primjena raširena u peradarstvu, kako u profilaksi, tako i u terapiji. Kokcidioza je parazitska bolest prouzročena jednostaničnom protozoonom roda Eimeria. Zbog velikog reproduktivnog potencijala, preživljavanja sporuliranih oocisti u stelji te različite patogenosti, kokcidioza predstavlja najznačajniju bolest intenzivne proizvodnje peradi. Iz navedenog je jasno da današnja intenzivna proizvodnja peradi nije moguća bez kontrole kokcidija kokcidiostaticima, kokcidiocidima ili cijepljenjem. Kokcidiostatici, tj. polieterskih ionofori, se razlikuju od ostalih antimikrobnih tvari. Nazivaju ih još i transportnim antibioticima jer djeluju na način da se inkorporiraju u membranu stanice tvoreći svojevrsne ionske tunele te prouzroče gubitak iona i oštećenja stanice. Kokcidiostatici se često detektiraju u hrani za neciljane skupine životinja, kao posljedica onečišćenja tijekom proizvodnje. U literaturi nedostaju podatci o raspodjeli kokcidiostatika u organizmu životinje nakon primjene kao i podatci o kinetici njegovog izlučivanja iz organizma. Kokoši nesilice su najčešća neciljna skupina koja je izložena kokcidiostaticima. Ovaj pregledni rad daje sažetak znanstvenih pokusa u kojima su istraženi kokcidiostatici i njihova akumulacija i vrijeme zadržavanja u organizmu. Afinitet vezanja veterinarskih lijekova u tkivu nakon njihove primjene ovise o njihovim kemijskim svojstvima kao što su: molarna masa, lipofilnost, konstanta disocijacije i afinitet vezanja na proteine. Pregledom znanstvenih istraživanja o zastupljenosti kokcidiostatika u jajima može se zaključiti da ukoliko tvari dominiraju u žumanjku jajeta kao rezidue, velika je vjerojatnost da će vrijeme zadržavanja biti i više od 10 dana. To se može protumačiti činjenicom da razvojni proces žumanjka započinje nekoliko dana prije nego li će jaje biti snijeto i to u jetri gdje nastaju prvi prekursori žumanjka. U usporedbi s tim, bjelanjak se razvija svega nekoliko sati prije nesenja jajeta. Stoga na učestalost pojave zaostataka rezidua u neciljnim tkivima ne utječe samo stupanj kontaminiranosti krmne smjese za neciljne skupine, nego i farmakokinetička svojstva i stupanj akumulacije svakog pojedinog kokcidiostatika.Antimicrobial agents are widely applied in human and veterinary medicine, including antibacterial, antifungal, antiviral and antiparasitic drugs. Few of these substances are approved for use in prophylaxis during intensive breeding of animals whose products are targeted for the market. Despite this, veterinary drug residues are often present in food of animal origin. Coccidiostats are also classified into this group of drugs that are highly present in poultry-farming for prophylaxis and therapy. Coccidiosis is a parasitic disease caused by the unicellular protozoon of the genus Eimeria. Due to its great reproductive potential, survival of sporulated oocysts in soil and various pathogenicities, coccidiosis is the most significant disease of intensive poultry production. From this, it is evident that today’s intensive poultry production would not be possible without the control of coccidiosis by coccidiostats or vaccination. Coccidiostats, i.e. polyether ionophores, differ from other antimicrobial substances. They are specified as transport antibiotics as they act by incorporation into the cell membrane through the formation of an ionic tunnel, causing ion loss and cell damage. Coccidiostats are often detected in feed for non-target animals as a result of cross- contamination during industrial production.
Studies on the occurrence of coccidiostats in animal tissues or elimination time from theorganismareratherscarce.Hensarethe most common non-target group exposed to coccidiostats. This is an overview of the scientific experiments examining coccidostats and their accumulations and depletion times. The affinity of the compound to accumulate in tissues after implementation depends on its chemical properties, such as molar mass, lipophilicity, dissociation constant and protein binding affinity. In summarising the current literature on the presence of coccidiostats in eggs, it can be concluded that if the substances dominate in egg yolk as residuals, the depletion time is likely to be longer than 10 days. This can be interpreted by the fact that egg yolk development begins a few days prior to hatching, e.g. in the liver, where the first egg yolk precursors are formed. In comparison, egg whites develop only hours before hatching. Therefore, the frequency of residues occurring in non-target tissues is dependent not only on the degree of contamination of the feed mixture for non-target groups, but also on the pharmacokinetic properties and the rate of accumulation of each individual coccidiostat
