Marijan Bručić

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

MARIJAN BRUČIĆ Stara Grčka 2. Mikena »A ovi bjehu iz lijepog grada Mikene«. ot 8E Mt~tdJvll~ Elxov, iliKnJLEvov 'lf'roACEl'tpov Homer, Il. B 569 U vrijeme najveće moći Krete počinje i na Pe-loponezu, posebno u Argolidi, nagli uspon kulture koja je po najvećem gradu Argoli-de- Mikeni- nazvana mikenskom, a trajala je od 2000. do 1100. g. pr.n.e. Mikena je najstariji grad na evropskom kontinentu. O njoj se govori i piše punih 35 stoljeća. Historijski i arheološki izvori potvrđuju ono što su o njoj ispleli mitovi puni razigra-ne mašte i epske dramatičnosti. Mikenska akrpola sagrađena je u Argolidi, na Peloponezu, na mjestu gdje se dodiruju dva brda- Hagios Elias i Zara, te zajedno s trećim brdom Aetovuno (Orlovo brdo), dominira ravnicom koja se proteže do Naupliona, luke udaljene od Mikene 15 kilome-tara zračne linije. Grad je, dakle, prirodno zaštićen brdima sa sjeverne i istočne strane, a sa zapadne i južne bran jen je snažnim utvrđenjima čiji su zidovi građeni u kiklopskoj tehnici. Sudeći po dominantnom položaju koji zauzima u Argolidi, po veličini grada i njegovim fortifikacijama, kao i po nalazima koji još uvijek povećavaju naša znanja o mikenskoj kulturi, Mikena je bila jedan od najbogatijih gradova Grčke svih vremena. Na takav zaključak upućuje nas Homer koji je često spominje (»uredan grad, zlatom bogat«). Ostali mikenski gradovi koji su bili utvrđeni takvim zidinama bili su Tirint, Orhomen i Pil. Kraljevske se trvđave rade na visovima, podalje od mora, da budu sigurnije od gusara a i od napada iz unutrašnjosti. U svima su kraljevski dvorovi, goleme grobnice u obliku stoga (košnice}, oruđe, oružje, nakit od zlata, srebra, bakra, bjelokosti i jantara, te posuđe od blijedožute zemlje. Oko dvorova se naseljava narod i tako nastaje zametak gradova. Izvoze posuđe i oružje, pa se razvija trgovina i pomorstvo. Države u mikensko doba velika su kraljevstva, a kralj je neograničeni vladar. U boj ide na bornim kolima, a pučani su pješaci. Vojnicima daje velike posjede da budu uvijek spremni na rat. Od tih je vojnika nastalo plemstvo. Oružje su luk, strijele, koplje, dugi mačevi i veliki štit. U mačeve se umeću zlatni, srebrni ili brončani ukrasi s likovima životinja i lovaca. Osnutak Mikene Po legendi Mikenu je osnovao Persej, jedan od najvećih grčkih junaka, sin Zeusa i Danaje, pobjednik nad strašnom Gorgonom ili Meduzom, koju je ubio gledajući je u svom štitu; inače bi se, vidjevši je, skamenio. On je osnivač dinastije Persi da nakon koje vladaju Pelopidi, potomci Tantalova sina Pelopa, čijoj lozi pripada i Atrejev sin, kralj Agamemnon - »ljudima pastir«, kako kaže Homer. Pelopove potomke smjenjuju u Mikeni potomci Heraklovi - Heraklidi, koje su iz njihova davnog zavičaja istjerali Pelopidi, a vratili su se poslije darske seobe i, srušivši vlastAgamemnonovih potomaka, Latina & (;raeca 34 95 uništili Mikenu. Poznata su nam i imena mikenskih vladara. Uz Perseja to su: Akrisije, Elektion, Nestor, Stenel, Atrej , Tijest, Agamemnon, Egist i Orest. Godine 1104. pr.n .e. otpočale je era Heraklida u kojoj je mitologija simbolično p ersonificirala i označila pojavu historijskih Grka. U arhivi hitskih pločica nalazimo podatke o invaziji Mikenjana na azijsko kopno . Ahejci su tu nazvani Abhiyava. U jednom natpisu s Krete spominje se i grad Ahhiyava. A to je upravo grad čiji su ratnici uspjeli koncem XV. stoljeća uništiti kretsku dominaciju i započeti novu, burnu eru mikenske dominacije na Sredozemlju. Arheološka istraživanja Mikene Prva iskapanja Mikene izvršio je lord Thomas Elgin (1766-1841) čiji je cilj bilo skupljanje antičkih spomenika, i kojemu British Museum zahvaljuje svoje eksponate s Partenona u Ateni. Mikenu je, međutim, kao i Troju, otkrio njemački trgovac i arheolog amater, Heinrich Schliemann, uvjeren u vjerodostojnost Homerova poznavanja kret-sko-mikenske kulture. Nadahnut sadržajem i ljepotom Ilijade i Odiseje, on je u arheološkim spomenicima Helesponta i Peloponeza našao historijske i materijalne potvrde Homerovih literarnih inspiracija. Njegova iskapanja, posebno ona u 1876. godini, pokazala su da je Mikena bila zaista onakva kakvom su je opisali Homer i Pausanija. Naišao je na niz monumentalnih grobova s neizmjernim blagom koje se čuva u Nacionalnom muzeju u Ateni. Njegov su rad nastavili grčki arheolozi Stamatakis, Cuntas, Keramopulos, Papadimitriu i drugi. Schliemann je o tkrio sveti Ilion i Mikenu i dokazao da je bila istinita priča o Parisu, Heleni i trojanskom ratu, ali još više o silnom kralju, vođi grčke vojske - Agamemnonu. Izgled mikenske utvrde Vratimo se sada Mikeni da je upoznamo: kiklopski su zidovi debeli šest metara, a pokrivaju površinu čiji tlocrt ima oblik nepravilnog trokuta. Dimenzije: istok-zapad 220 m, sjeveroistok-istok 170 m, jugoistok-sjeverozapad 170 m. Cijeli je kompleks obuhvaćen zidom od 800 metara, a iznosi dva hektara. Tri su ulaza: Lavlja vrata ria sjeverozapadnoj strani, tajni ulaz na sjeveroistoku i izlaz za slučaj opasnosti na istočnoj strani. Prema Lavljim vratima vodio je put - dromos - okružen snažnim kiklopskim zidinama. Vrata su dobila ime po dubokom reljefu postavljenom iznad n avratnika. Visina tog reljefa, izrađenog iz tvrde krečnjačke stijene, iznosi tri metra, širina 3,60 m, a debljina 0,70 m. Uspravljene lavice oslanjaju se prednjim nogama na stilobat stupa, koji zajedno s kapitelom ukazuje na oblik stupa u kretskim palačama. U ikonografskoj interpretaciji to je božanstvo možda Velika Majka Boginja, koju često prikazuju između lavova, a ona je istovetna s Rejom ili Kibelom. Neki znanstvenici smatraju da je lav uopće simbol Mikene, tako da je ovaj relj ef uz religiozno imao i heraldička značenje. Ako se to mišljenje prihvati, onda bi taj reljef bio prvi i najstariji grb u urbanističkoj arhitekturi Evrope. Glave lavova bile su naknadno ugrađene, a oči su im bile od dragog kamenja, veličine naranče, donijete iz Fenikije. Odmah iza Lavljih vrata otkriveni su ostaci žitnice. Ona je imala dva kata i u njoj su nađeni pitosi s o stacima karboniziranog žita. »Krug grobova« Južno od granarija nalazi se »krug grobova« - kraljevska grobnica koja ima promjer od 26 metara. To je okrugla građevina, ukopana u zemlju, tako da joj se pod nalazi 3,60 metara pod zemljom, a opasana je zidom visokim 1,5 metar. Strane su joj obzidane, a pod prekriven ravnim kamenim pločama. Monumentalnom karakteru pridonose kame· ne stele ukrašene reljefom na kojem su prikazane scene iz života (konjanici, ratnici, lov) . Uokvirene su spiralama koje su dekorativni motiv na kretskim i mikenskim bodežima i u ornamentici vaza. U prostoru kraljevskih grobova otkrili su Schliemann i Stamatakis šest vladarskih četvrtastih grobova s inventarom prave umjetničke riznice. U grobovima su otkriveni skeleti 19 osoba (9 muških, 8 ženskih i 2 dječja) s bogatim zlatnim uresima. Vremenski pripadaju kraju XN. i početku XIII. stoljeća pr.n.e. Osim zlatnih predmeta, koji ukazuju na visoko razvijen estetski ukus mikenske aristokracije, Schliemann je otkrio u krugu grobova stotine dragocjenih predmeta izrađenih od metala i minerala (alabaster i gorski kristal) . Svi ti predmeti ne pokazuju samo veliko umijeće nego su dokaz veze Mikene s čitavim svijetom. U kraljevskim grobnicama bilo je preko 14 kilograma zlata! Posebno su dojmljive posmrtne maske, rađene po određenim shemama iskucavanjem tanke limene ploče na reljefnom šablonu. One nisu imale odlike portreta. Namjena maski u tijesnoj je vezi s vjerovanjem u zagrobni život. Maske su imali samo muškarci, a žene su dobivale krune i dijademe od tankog zlatnog lima ukrašene lijepim cvjetnim orna-mentima. Od zlata su i drugi ukrasni predmeti: zvijezde, privjesci, cvjetići, križevi, ukrasi za kosu, posuđe, pehari, pikside, urne, čaše, naušnice, prstenje, narukvice, pojasevi , dugmeta, životinjske figure i ukrasi na mečavima. Slično su tome dekorirani i nalazi iz Trebeništa (zlatne maske, ogrlice i narukvice). Palača - >>Megaron« Centralni dio mikenskog grada zauzima palača. Sagrađena je na terasasto niveliranom terenu kojem pripadaju velike stepenice i prolaz koji odvaja glavne zgrade palače od sporednih. Glavnim zgradama pripadaju ostaci megarona i prijestolne dvorane. One su bile odvojene popločanim dvorištem. Megaron je imao dvije prostorije -predvorje i salu s ognjištem, okruženim sa četiri stupa. Palača je bila zidana od tesanika, a u njenoj konstrukciji su i stupovi koji profilom odgovaraju mikenskim. Unutrašnja i vanjska dekoracija bile su freske ispunjene likovnim i linearnim ornamentima. U kompleksu palače Cuntas je otkrio freske sa spiralnim ornamentima kombiniranim s vegetabilnim varijantama, a u megaronu kompoziciju koja predstavlja grupu konja i ratnika, naoru· žanih dugim kopljima, zaštićenih šljemom, oklopom i knemidama (štitnicima za noge). »Atrejeva riznica« Od gr~ b ova izvan zidina posebno se ističe kupolasti grob (ili rizinica), nazvan »Atrejeva riznica«. Takvih je kupolastih građevina nađeno na Kreti oko dvadeset, a u Mikeni devet. Građevina je usječena u padinu brijega. Kao prilaz služi dromos dug 35 m, obložen tesani cima. Između hodnika i groba bila su visoka vrata. S jedne i druge strane stajao je ornamentiran zelenkasti stup. Iznad stupova bio je arhitrav težak 120 tona, a nad njim trougao sa rel j efom. Unutrašnjost je bila podijeljena na dvije prostorije: jedna, veća, služila je kultu, a druga manja, četverokutna, za smještaj pokojnika. Veća je imala promjer od 14,20 m, a visinu od 13,60 m. Tesanici su bili postavljeni u koncentričim krugovima tako da je strop imao oblik kupe, odnosno nebeskog svoda koji je bio ukrašen metalnim brončanim rozetama od kojih su ostala samo udubljenja. Opis ovog spomenika dao je Pausanija i naveo podatak da su te riznice bile opljačkane još u starom vijeku. Latina & Graeca J-J 97 Mikensko slikarstvo Mikensko slikarstvo pokazuje velik utjecaj kretskih majstora. Naizmjenično upotreblja-vaju tople i hladne tonove, postižući lako dojam svježine i prirodnog šarenila. Motivi su bili iz života: šetnja, igre, odlazak u lov, vježbe akro bata. Od životinja česte su figure konja i bikova. Pejsaž ih nije privlačio - poneko drvo i niska vegetacija. Vaze pokazuju utjecaj kretskih i kikladskih majstora. Kljunaste, amfore, hidrije - sve su slične kret-skom stilu. Nadvisuju ih međutim u pogledu motiva: česte su stilizirane figure ljudi, životinja, ptica i polipa na fino prepariranoj svjetloj pozadini. Metalne vaze i posude, posebno one od zlata, vrhunac su vještine u obradi metala. Kao primjer navodimo dva pehara nađena u mjestu Vafio kraj Sparte. Na njima je prikazana ljubavna igra dva bika i krave: mišići su puni snage i zategnuti, sve odiše snagom iskonske prirode. Bikovi se bore oko krave, i pobjednik je sretan, sav ponijet snagom osjećaja. Drugi bik stoji iza njih obuzet tugom i očajanjem osamljenosti. Gledajući zlatne čaše i vrčeve odzvanjaju nam u ušima stihovi Homera u opisu ljepote Nestorove zlatne čaše : Kad vidimo sve to bogatstvo, shvatit ćemo i velikog grčkog trageda Sofokla koji u svojoj drami >>Elektra« kaže: U M ik eni i kod Mikenjana se zlato preli va. Mikenski zapisi I pored toga što su u Mikeni i Pilu otkrivene pločice ispisane linearnim B pismom, još uvijek ne možemo tvrditi da su Krećani i Mikenjani prvi i pravi preci Grka. Jezik ovih tablica ukazuje na to da se nazivi javnih funkcija javljaju i u grčkom leksiku- mikenski wanax je grčki ilva~, mikenski basilewes je grčki ~a<T~AEV<;. Stotine pločica leže u spremištima Nacionalnog muzeja u Ateni. Njihovo dešifriranje bacit će novu sliku na političku i društvenu strukturu Mikene i ukloniti praznine u kojima se gube tragovi Mikenanja, a još se ne potvrđuje pojava Helena. »Kuća Atrejevića«- riznica mitova Nitko nije bolje opisao likove o kojima smo toliko govorili od grčkog trageda Eshila. Njegove drame >>Agamemnon«, >>Žrtva na grobu« i >>Eumenide« čine trilogiju, i to jedinu koja nam se do danas sačuvala. Zovemo je >>Orestija« i s njom je Eshil458. godine dobio prvu nagradu. U prvoj drami Agamemnon, svečano dočekan u Mikeni nakon osvajanja Troje, bude u kući ubijen od supruge Klitemnestre i njena zavodnika Egista. Klitemne-stra oprdava svoje krvavo djelo, jer je osvetila žrtvovan u kćer Ifigeniju i bračnu nevjeru Agamemnonovu. Egist likuje jer se Agamemnonu osvetio za ono što je Agamemnonov otac Atrej učinio njegovu ocu Tijestu, pogostivši ga mesom vlastite njegove djece. Ideja nasljednog proklestva sačuvana je ovdje u punoj snazi, ali to porokletstvo djeluje mimo svjesne ljudske volje. U drugoj drami (>>Žrtva na grobu«) Agamemnonov sin Orest uz pomoć sestre Elektre ubija Klitemnestru i Egista. U taj čas se dižu iz zemlje Erinije, osvetnice umorene majke, da progone ubojicu. Orest bježi pomućena duha. Užasan zločin, premda je učinjen na zapovijed božju, zahtijeva pomirenje. U trećoj drami (>>Eumenide«) Orest bježi najprije u Delfe a zatim u Atenu progonjen Erinijama. One ga stižu u Ateni, gdje je na Akropoli obgrlio Atenin kip tražeći zaštitu kao pribjegar. Atena prepušta odluku sudu dvanaestorice atenskih građana koje je ona izabrala osnovavši tako državni sud- areopag. Time je princip krvne osvete zamijenjen stalnim sudištem. Suci su podijeljeni, no sama Atena daje svoj glas Ores tu, i on je oslobođen. 98 Latina & Graeca J~ Erinije prijete osvetom gradu, ali ih Atena smiruje obećavši im svetište na Aresovu brežuljku. Tako one postaju milostive - Eumenides! Istu temu obradio je i Sofoklo u svojoj tragediji »Elektra«. Za nje Klitemnestrino i Egistovo kažnjavanje u potpunosti opravdano, a Elektra je herojski lik, nosilac protesta i osvete. Takva je i Euripidova »Elektra«, a sve događaje koji prethode tragediji u Mikeni opisao je Euripid u svojoj tragediji »Ifigenija u Aulidi«. Moćna grčka mornarica nije mogla krenuti na Troju jer joj je boginja Artemida uskratila povoljan vjetar, ljutita na Agamemnona koji je ustrijelio njenu košutu. Da bi je umilostivio, Agamemnon joj po savjetu vrača Kalhanta žrtvuje vlastitu kćer Ifigeniju. Euripid je dirljivo predstavio nedužnu žrtvu i naturalistički prikazao slavohlepnog Agamemnona koji je tim činom odredio svoju sudbinu, koju nam opisuju Homer, Eshil i Sofoklo. Poprište radnje je moćna, ali i mračna, utvrđena, nikla na surovu terenu - Mikena. Mikensko nasljeđe Mikenska kultura mogla je, iako uz modifikacije i vremenske razlike, prijeći u grčko nasljeđe l. milenija. To dokazuju mnoge činjenice: u arhitekturi Grci preuzimaju za oblik svog hrama mikenski megaron; grčka arhajska umjetnost, skulptura i slikarstvo prožeti su elementima mikenskog stila. Mislim da se možemo složiti sa smionom konstatacijom danskog arheologa Miillera: »Cijelo brončano doba u Evropi dobilo je svoju osnovu i bogatstvo iz mikenske kulture. Iako ova kultura odaje utjecaje orijenta, Fenikije i Egipta, ona je ipak samostalna. Samo su sredstva, impulsi i neki uzori bili posuđeni- osnova i usavršavanje cjelokupne kulture postali su grčki i evropski.« Latina & <;ntec::t 3~ 99 

Stara Grčka 2 - Mikena

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals