Perina Vukša Nahod. 2017. Slivanjski govori: fonologija i morfologija.
Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 284 str

Marija Malnar Jurišić

Croatian

Perina Vukša Nahod. 2017. Slivanjski govori: fonologija i morfologija.

Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 284 str

Malnar Jurišić, Marija

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i ocjeneHDZ 22 (2018), 157–175167Slivanjski govori ili „kako govori Neretva”Perina Vukša Nahod. 2017. Slivanjski govori: fonologija i morfologija. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 284 str.Hrvatska je dijalektologija knjigom autorice Perine Vukše Nahod postala bogatija za jedno iznimno važno i iscrpno znanstveno djelo. Riječ je o monografiji koja donosi opis fonologije i morfologije slivanjskih govora koji se ubrajaju u istočnohercegovački dijalekt štokavskoga narječja. Na dijalektnu specifičnost govora o kojima piše, autorica upozorava već u uvodnome slovu (str. 1) ističući kako je to područje prije migracija karakterizira-no čakavsko-istočnoštokavskim izoglosama te minimalnim razlikama između za-padnoštokavskih i čakavskih te istočnoštokavskih i zapadnoštokavskih dijaleka-ta. Takva je govorna situacija ujedno uzrokom kompleksne slike ovih nedovoljno istraženih govora koji se nalaze uz granicu ijekavsko-ikavskih štakavskih govora. Knjiga Slivanjski govori: fonologija i morfologija, nastala na temelju proši-rene autoričine doktorske disertacije, iznosi rezultate dugogodišnjeg terenskog istraživanja. Kao predstavnici slivanjskih govora i svih njihovih specifičnosti u ovoj su knjizi obrađeni govori Slivna Ravnog (SR), Mihalja (Mi), Blaca (Bl) i Podgradine (Po). Oni su izdvojeni temeljem preliminarnog istraživanja prove-denog 2009. godine koje je obuhvaćalo analizu govora devet različitih punktova (Klek, Duboka, Komarna, Slivno Ravno, Mihalj, Blace, Trno, Podgradina i Vla-ka). Knjiga se sastoji od devet glavnih cjelina podijeljenih u manja potpoglavlja. One su redom Uvod (str. 1–7), Slivno (str. 8–26), Štokavsko narječje (str. 27–41), Fonologija (str. 42–107), Morfologija (str. 108–254), Sličnosti i razlike u fonologiji i morfologiji slivanjskih i zažapskih govora (str. 255–259), Zaključak (str. 260–261), Literatura (str. 262–276) i Ogledi govora (str. 277–284).Na samom početku autorica nas upoznaje sa zemljopisnim položajem istraži-vanih punktova te donosi kratak povijesni pregled i demografske podatke spome-nutog područja. Osobito su zanimljiva tri priložena i transliterirana hrvatskoćiri-lična pisma iz Slivna koja upućuju na važnu jezičnu činjenicu koja se u neretvan-skim govorima razlikuje i mijenja, a to je odraz jata. Slijedi prikaz značajka što-kavskoga narječja, osobito njegova novoštokavskog ikavskog te istočnohercego-vačkog dijalekta.Opis fonologije donosi vokalske, konsonantske i prozodijske značajke proma-tranih govora. Tako saznajemo da vokalski inventar slivanjskih govora sadržava pet vokala (a, e, i, o, u) te slogotvorno r, koji mogu biti dugi i kratki te naglaše-168Prikazi i ocjeneHDZ 22 (2018), 157–175ni i nenaglašeni. Obrađujući podrijetlo vokala, osobita pozornost usmjerena je na refleks jata. Naime, rezultati koje donosi ova monografija djelomično se razliku-ju od rezultata dosadašnjih istraživanja ovoga područja (npr. Halilović 1996; Vi-dović 2014) prema kojima je dugi jat dao dvosložne reflekse, a kratki je. Tako se utvrđuje da je s obzirom na kvantitetu »različit odraz jata očuvan samo u govoru Mihalja (dugi jat > ȉjē, ijȇ, ijé, -ijē; kratki jat > jȅ, jè, je)« (str. 52), dok je u govo-ru Slivna Ravnog uglavnom prevladao jekavski refleks jata (uz dvosložni izgovor -ijē u gramatičkim morfemima), a u govoru Blaca i Podgradine ikavski. Time se dokazuje i da »rijeka Neretva ne predstavlja čvrstu granicu ikavskih i ijekavskih novoštokavskih govora« (str. 63), a takav zaključak oprimjeren je brojnim potvr-dama iz promatranih govora, gdje se refleks jata, s obzirom na razliku prema kva-liteti i kvantiteti, potvrđuje u korijenskim, tvorbenim i gramatičkim morfemima.Što se konsonantskog inventara tiče, zanimljivo je da je u promatranim govorima zabilježeno pet različitih sustava. U govoru Slivna Ravnog kao osobitost se navodi postojanje bezvučnog prednjotvrdonepčanog frikativa ś, koji nije potvrđen u govoru Blaca i Podgradine, ali jest u govoru pravoslavnog stanovništva Mihalja, čiji inventar bilježi i zvučni prednjotvrdonepčani frikativ ź. Među „nestabilne“ jedinice konsonantskoga sustava autorica svrstava fonem h, koji se uglavnom gubi ili zamjenjuje, te fonem ļ u govoru Podgradine. Potonji je govor specifičan i po jednoj inovaciji, a to je neutralizacija afrikata u  odnosno . S obzirom na distribucijske značajke, navodi se, primjerice, da se delabijalizacija dočetnoga -m dosljedno provodi u nastavcima i nepromjenjivim riječima, dok je delateralizacija ļ > j, za razliku od govora Slivna Ravnog, Mihalja i Blaca u kojima je sporadično potvrđena, najčešća u govoru Podgradine. U tom je govoru utvrđena i inovacija vezana za promjenu dočetnoga -l > -V te su ovdje zabilježeni primjeri poput pòsā, kȕvā, pȉvā, a u ostala tri govora primjeri poput pòsō, mȍgō, rȅkō. Rotacizam je, osim u prezentu glagola moći (mȍreš, mȍre, ali mògu, mògū), potvrđen i u prezentu glagola kazati (kȃrēn uz kȃžēn, kȃrēmo uz kȃžēmo). Prikaz fonologije autorica završava pregledom prozodijskih značajkā. Treba napomenuti kako se uz uobičajeni prikaz inventara i distribucije naglasaka dono-si i njihova akustička analiza. Iako materijal na kojem se ona provela nije snimljen u studijskim uvjetima nego je ekscerpiran iz autoričine fonoteke nastale na temelju terenskoga istra-živanja kakvo se i provodi u dijalektologiji, a na što upozorava i sama autorica, ovakav je pristup iznimno važan, osobito zbog toga što je riječ o govorima koji razlikuju četiri naglaska te nenaglašenu duljinu i nenaglašenu kračinu. Za anali-zu su izabrane dvosložne riječi sa svima četirima naglascima na prvome slogu (sa ili bez zanaglasne duljine) i za njih je utvrđeno trajanje naglašenog i zanaglasnog sloga, a izrađeni su oscilogrami, spektrogrami i prikaz tonskog kretanja. Time su Prikazi i ocjeneHDZ 22 (2018), 157–175169se nastojale utvrditi objektivne vrijednosti koje, prema autorici, utječu na prepo-znatljivost govornika Neretvanske krajine.Drugi dio knjige posvećen je morfologiji spomenutih govora, a prve se obra-đuju imenice. Donosi se prikaz sklonidbe i značajka imenica a-vrste muško-ga roda, a-vrste srednjega roda, imenica e-vrste i imenica i-vrste, a posebna je vrijednost u detaljnom prikazu naglasnih paradigmā koje se donose i za pridjeve i glagole. Imenice su raspoređene u tri temeljne paradigme, A, B i C, ali i njiho-ve moguće podtipove (npr. naglasna paradigma A-B u kojoj se spojnicom ozna-čuje miješanje dviju paradigmā, ali ne i njihovo supostojanje, koje se bilježi ko-som crtom, npr. naglasna paradigma A/B). Svaka je naglasna paradigma oprimje-rena modelom sklonidbe određene imenice, a daje se i iscrpan popis riječi koje su uvrštene u određenu paradigmu. Autorica daje i sažet osvrt na spomenutu anali-zu, precizno i jasno navodeći moguća odstupanja ili dubletne ostvaraje (npr. bi-lježenje pomičnog naglaska koji je karakterističan za n. p. C u D/L/I mn. imenica koje ubrajamo u n. p. B, potvrđen u govoru Slivna Ravnog: klȉpovima/klipòvima). Pregled morfologije nastavlja se prikazom pridjeva, a usto što se donosi pre-gled nastavaka zamjeničko-pridjevske sklonidbe te tvorbe komparativa (npr. ļȅpšī (SR, Mi) / lȉpšī (Bl, Po); bogàtijī, glàdnijī; bžī, žȉvļī (SR, Mi, Bl) / žȉvjī (Po)) i superlativa (npr. nȃjgorī, nȃjvišī), pridjevi su raspoređeni po naglasnim paradi-gmama. Zasebno se obrađuju pridjevi bez sufiksa, kod kojih uglavnom prevlada-va n. p. C, dok je n. p. B potvrđena u rijetkim primjerima, kako autorica zaključu-je uglavnom onima koji označavaju boje, oni koji završavaju na sufikse -an, -ak, -ar, -al, -en, -av, -ok te ostali pridjevi. Zamjenice se obrađuju s obzirom na vrstu te se prikazuje sklonidba ličnih zamjenica, povratne zamjenice, posvojnih zamjenica, povratno-posvojne zamje-nice, pokaznih, upitno-odnosnih i neodređenih zamjenica. Osobita je vrijednost cijele knjige, pa tako i ovoga poglavlja, što su zabilježeni i primjeri koji se javlja-ju sporadično i samo u nekim govorima, kao što je to, primjerice, oblik I jd. za 1. l. s nȁmōn, potvrđen samo u govoru Mihalja, a koji supostoji uz oblik (sȁ) mnōn.Obrada brojeva obuhvaća prikaz morfoloških značajkā glavnih i rednih broje-va te brojevnih imenica i brojevnih pridjeva. Glagoli, uz imenice, zauzimaju najveći dio poglavlja o morfologiji. Tako, pri-mjerice, saznajemo da je u promatranim govorima najčešći infinitiv bez dočet-noga -i (npr. nȃć (SR, Mi, Bl) / nȃ (Po); dȉgnit), a često se javlja i onaj bez do-četnoga -ti (npr. svíra), da je aorist rijetko potvrđen, a imperfekt izgubljen te da je njegov oblik živ samo u obliku imperativa prošlog, npr. bȉjāše tàkō napísat (Po)… Buduća se radnja u ovim govorima može izraziti futurom I. (npr. jȃ ću rȁdo dȏć (Mi)) i futurom II. (npr. ȁko bȕdēn znȁt (SR)), dok se predbudućim vre-menom označuje vjerojatna radnja u prošlosti (npr. bȉ će ȏn čȕvo (SR)). I glagoli 170Prikazi i ocjeneHDZ 22 (2018), 157–175se obrađuju prema naglasnim paradigmama, pričem se promatra naglasak u infi-nitivu, prezentu, glagolskome pridjevu radnom te dodatno u imperativu i glagol-skom pridjevu trpnom. Autorica zaključuje da su u slivanjskim govorima osim naglasnih paradigmā A, B i C potvrđene i miješane paradigme, osobito u I. vrsti (npr. n. p. A-C prȅs – préden ili n. p. C-B pròstt – prȍstrēn). Pregled morfologi-je završava opisom značajkā nepromjenjivih vrsta riječi, priloga, prijedloga, ve-znika, uzvika i čestica.U poglavlju Sličnosti i razlike u fonologiji i morfologiji slivanjskih i zažapskih govora iznose se glavne značajke govora te se donosi osvrt na dosadašnja istraži-vanja susjednih govora. Autorica se referira na istraživanje S. Halilovića (1996) koji tamo utvrđuje slivanjsko-zažapski govorni tip te, uključujući i podatke iz ra-dova D. Vidovića, donosi osnovne razlike među tim govorima. Zaključuje da je uvrštavanje ovih govora u jedan govorni tip sasvim opravdano, ali upozorava i na moguće unutarnje razlike te utvrđuje da se govori Slivna Ravnog i Mihalja mogu smatrati tipičnim slivanjskim govorima, dok su govore Blaca i Podgradine zahva-tile inovacije te približavanje novoštokavskim ikavskim govorima.Popis literature od čak 220-ak bibliografskih jedinica donosi se prije transkri-biranih i akcentuiranih ogleda govora kojima knjiga završava.Nakraju, možemo reći da je Perina Vukša Nahod ovom knjigom odradila ve-lik i nadasve zahtjevan posao. Znanstvenim je pristupom, preciznom obradom i jasnoćom pisanja donijela cjelovit i sustavan prikaz dijela dijalektne slike juga Hrvatske, pridonijevši tako istraživanju štokavskoga narječja, osobito njegova istočnohercegovačkog dijalekta. Posebno bogatstvo ove knjige svakako su dija-lektne potvrde kojima knjiga obiluje, a osobito ističem i navođenje iznimki gdje je autorica ostala dosljedna te pokušala objasniti svako odstupanje od očekivanog stanja. Vodeći se dosadašnjim radovima, posebice onima M. Kapovića, donijela je detaljnu analizu naglasnih paradigmā imenica, pridjeva i glagola te se tako upi-sala među rijetke autore koji na takav način obrađuju morfologiju riječi, ali i od- škrinula vrata budućim istraživačima. Osim toga, u svojevrsnu se inovaciju u di-jalektološkim radovima može ubrojiti i akustička analiza naglasnog inventara u kojoj je autorica objektivizirala inače uglavnom subjektivno, isključivo slušno percipirane naglasne osobitosti. Uzimajući u obzir sve relevantne izvore i istraživanja, Perina Vukša Nahod dala je presjek stanja slivanjskih govora te ne sumnjam da će ova knjiga biti va-žan priručnik svakom štokavologu, ali i kajkavologu i čakavologu koji će u njoj pronaći sustavan pregled upotpunjen živim potvrdama s terena. Marija Malnar Jurišić

Slivanjski govori ili „kako govori Neretva”

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia