'Croatian Institute of History (Hrvatski Institut za Povijest)'
Abstract
Istraživanja cjelovitih stvarnih ljudskih gubitaka građana Hrvatske u tijeku drugoga svjetskog rata (žrtava rata) nisu zauzimala primjereno mjesto u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Izuzetak su u tome samo djelomična istraživanja ljudskih gubitaka koje je prouzročio fašistički blok, i to poglavito za uže teritorijalne cjeline. U raspravi se ističe da je utvrđivanje stvarnih ljudskih gubitaka građana Hrvatske u tijeku drugoga svjetskog rata ne samo civilizacijska potreba već, prije svega, i primarna zadaća hrvatske historiografije te da tu problematiku treba promatrati i analizirati isključivo kao predmet povijesne znanosti. S tim u svezi analiziraju se osnovne vojne, političke i ideološke suprotnosti glavnih čimbenika na tlu Hrvatske koji su ujedno i bili uzročnici stvarnih ljudskih gubitaka. Nadalje, ukazuje se na dosadašnje metode u istraživanju te problematike i na njihove nedostatke u utvrđivanju istine o žrtvama rata. Autor se zalaže za metodu osobne identifikacije u utvrđivanju stvarnih ljudskih gubitaka građana Hrvatske, koja se mora temeljiti na sveobuhvatnom istraživanju arhivske građe i svih drugih mogućih povijesnih izvora. Jer samo cjelovita istraživanja omogućit će približno utvrđivanje kvantitativnih pokazatelja o stvarnim ljudskim gubicima, a ujedno omogućiti multidisciplinarna promišljanja i teoretska uopćavanja navedene problematike.The research of actual human losses of Croatia during the World War II has not occupied an appropriate place in Croatian historical science. The exception represent partial investigations into human losses caused by fascist block, and limited to smaller territorial units. The article points out that the task of establishing exact number of lost lives in Croatia during the war is not only a civil need, but above ali a task of Croat historiography; this problem must be considered exclusively a matter of historians. The fundamental confrontation of military, political, and ideological forces as the main factors which caused human losses are analyzed. Moreover, previous methods of research of this topic are analyzed and critiqued. The author pleads for a method of personal identification in establishing the actual human losses in Croatia, vhich is done through a close examination of archives and other possible historical documentation. Only this multifaceted investigation will enable us to establish the exact number of lost human lives and conduct fresh theoretical generalizations
