The purpose of this article is to publish the results of the qualitative sociological
research carried out among the residents of St. Petersburg and the Leningrad
Region on the possibility of using the marker monuments of their “small homeland”
sacred landscape in the creation of Russia’s state cultural policy. The research was
done by the method of narrative interview. Based on the typological content analysis
of the 179 interview transcripts, i.e. the respondents’ competence level in the volume
and depth of historical memory, all survey respondents were classified into three major
groups: 1) experts (knowledgeable about the subject of our study), 2) improvisers
(respondents who showed interest in the subject of our study but were scarcely
competent in historical materials) and 3) ignoramuses (respondents who showed
negative or indifferent attitudes to the research of the sacred landscape monuments).
As a result, the authors have reached the following conclusions: 1) according to our
respondents, the sacred landscape of St. Petersburg and the Leningrad Region has a
high potential for Russia’s cultural policy; 2) as our respondents’ most symbolically
and emotionally loaded part of their “small homeland” landscape, the socio-cultural
phenomenon of the sacred landscape requires the State’s delicate and careful attention;
3) in our respondents’ opinion, despite its declarations and documents, the
State’s cultural policy is, in reality, still mainly focused on the public opinion management
from the Soviet era; 4) such ideological orientation excludes the sacred landscape
of our respondents’ “small homeland” from the State’s modern cultural policy.Svrha je ovog članka objavljivanje rezultata kvalitativnih socioloških istraživanja provedenih
među stanovnicima Sankt Peterburga i Lenjingradske oblasti o mogućnosti korištenja
markantnih spomenika zavičajnoga sakralnog krajolika u kreiranju državne kulturne politike.
Istraživanje je provedeno metodom pripovjednog intervjua. Na temelju tipološke analize
sadržaja 179 transkripata intervjua, tj. razine kompetencije ispitanika u vezi s opsegom i
dubinom njihove povijesne memorije, svi ispitanici razvrstani su u tri glavne skupine: 1)
eksperti (dobri poznavatelji predmeta istraživanja), 2) improvizatori (ispitanici koji su
pokazali zanimanje za predmet studije, ali im je kompetencija nedostatna kada su u pitanju
povijesni materijali) i 3) ignoranti (ispitanici koji su pokazali negativne ili indiferentne stavove
u vezi istraživanja spomenika sakralnog krajolika). Autori istraživanja došli su do sljedećih
zaključaka: 1) prema mišljenju ispitanika, sakralni krajolik Sankt Peterburga i Lenjingradske
oblasti ima veliki potencijal za državnu kulturnu politiku; 2) zbog snažnog simboličkog i
emotivnog naboja što ga u ispitanicima stvara, sociokulturni fenomen sakralnog krajolika
zahtijeva delikatan i pažljiv pristup države; 3) prema ispitanicima, unatoč deklarativnoj podršci
i dokumentima, kulturna se politika države zapravo još uvijek oslanja na model upravljanja
javnim mnijenjem iz vremena Sovjetskog Saveza; 4) takva ideološka orijentacija isključuje
sakralni zavičajni krajolik ispitanika iz instrumenata moderne državne kulturne politike
