Dorfles, Gillo

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Jedno od najznačajnih nedostataka TV medija nesumnjivo je nje-gova unipolarnost, to jest činjenica da televizijski prijenos, onakokako je dosad uređivan i ostvarivan, uvijek ide u samo jednomjedinom smjeru - od pošiljatelja k primatelju i nikad obrnuto; gle-datelju ne nudi priliku za uzajamno djelovanje te se stoga čini"nametnut odozgo". Ovo je poznata činjenica, no opasnost koja zajavnost iz nje proizlazi možda nije nikad bila dovoljno naglašena.Međutim, danas je na pomolu inverzija ove tendencije ili barmogućnost novih posrednih situacija izražavanja putem ovognajvažnijeg kanala masovnih medija. Postoji videovrpca, videoza-pis, videokaseta i općenito svi mehanički uređaji koji svimaomogućavaju da uredi i organizira vlastitu TV emisiju, koja čakmože biti potpuno oprečna raznim drugim TV emisijama(državnim ili u svakom slučaju monopolističkim). To još ne značida postoji dijalog između stvaratelja i gledatelja (što bi bilopoželjno u budućnosti), no postoji mogućnost izravnog sučelja-vanja ili izravnog odbijanja, koja dosad nije postojala.To što će jedna avangardna priredba kakav je bijenale "Trigon" u Grazu ove godine biti isključivo posvećena problemima video-vrpce čini nam se prikladno iz sljedećih razloga:1. Mnogi su mladi umjetnici već osjetili poriv da upotrijebe ovajnovi izražajni i kreativni medij, bar djelomice.2. Premda je još u eksperimentalnoj fazi, videovrpca predstavljajedno od rijetkih medija u kojemu vizualni jezik pokazuje drukči-ju semiotičku dispoziciju od drugih izražajnih sredstava. Odmahćemo vidjeti zašto je tomu tako.objavljeno u katalogu Trigon 1973.,Neue Galerie, GrazU slikarstvu, kiparstvu (uzimajući u obzir najra-zličitije trendove: op-art, pop-art, kinetička um-jetnost, programirana umjetnost itd.) umjetnikuje materijalizacija "stvaralačke ideje" uvijek bilakrajnji cilj, što je na kraju i neizbježno vodilooblikovanju manje-više otuđenog i fetišističkog"proizvoda". Što se tiče filma u pravom smislu teriječi (s izuzetkom nekoliko majstorskih djelaizvan tržišta, na primjer onih čiji su autori Ei-zenstejn, Pudovkin, Dreyer, Richter itd.) mezali-jansa (a stoga i kompromis) između tržišta i um-jetničkog djela bila je neizbježna.Kada realizacija filma, pa i najskromnijega, za-htijeva goleme količine novca, upletanje komer-cijalnog aspekta samo je po sebi razumljivo. (Tose može vidjeti i u ponajboljim "art" filmovimaredatelja kakav j e Fellini, Bergman, Truffaut iliRene Clair, pa čak i u posljednjim Warholovimfilmovima, koji su rađeni za "tržište".)Kod video vrpce, premda se suština možda činiista kao u mnogim underground filmovima,suočeni smo s drukčijom situacijom: upotreba i dobava videovrpce te, čak i više, videozapisamože se nuditi u beskraj dupliciranjem i serija-ma, čime djelo gubi svojstva jedinstvenog ilirijetkog djela. To zapravo pretpostavlja odbija-nje stvaranja umjetnog, čak snobovskog elitnogtržišta, kako se već djelomice dogodilo u vrijemevideogalerije Gerryja Schuma kada su nuđenecijene od 10.000 DEM za Beuysov primjerak; ta-ko se, samo zato što postoji ograničeno izdanjeod nekoliko "potpisanih" primjeraka, djelo pret-vara u novi "fetiš" - što se treba odbaciti.Možemo li video vrpcu (i videozapis) smatratinezavisnim umjetničkim sredstvom s vlastitimlingvističkim značajkama? Mislim da na to trebaodgovoriti potvrdno. Kao prvo, videovrpca sje-dinjuje dimenzije fotografije, filma, kolaža i "sa-moprikazivanja". Stoga često nadomješta statičnui ikonografsku sliku fotografije, dinamičku i ki-netičku sliku filma, heterogenu sliku kolaža i,što je još važnije, samoprikazivačku sliku bodyarta, biheviorističke umjetnosti i land arta.Element boje (dosad često nedovoljno iskorištenzbog tehničkih nedostataka) također se pridru-žuje drugima i predstavlja važnu komponentuovog izražajnog sredstva.U videovrpci - a to se čini najvažnije - možemobez poteškoća otkriti postojanje svih šest "lin-gvističkih funkcija" koje je Roman Jakobson ne-kad smatrao bitnima za definiranje učinkovitelingvističke komunikacije:1. Emotivna funkcija, koja je usmjerena na gleda-telja i treba u njemu proizvesti reakcije koje po-ruka traži, nesumnjivo je prisutna u videovrpci.2. To isto vrijedi i za fatičku funkciju kojoj j e za-datak održavati "kontakt" između pošiljatelja i primatelja; u mnogim drugim jezicima, kao štosu slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, ove funkci-je nema.3. Konativna funkcija, to jest funkcija impera-tivne prirode koja sadrži upute, ovdje je jednakoprisutna kao i na pravoj TV.4. Metajezična funkcija, koja utječe na određenijezik; ovdje se može upotrebljavati u velikojmjeri i može imati veće posljedice nego u dru-gim masovnim medijima.5. Funkcija koju Jakobson definira kao "poeti-čku", koja se zapravo podudara s "estetičkom" i koja j e srž namjere i cilj videovrpce ako se njome ko-risti umjetnik.I na kraju:6. Referenci]alno-pokazna funk-cija, usmjerena na kontekst unu-tar kojega se odvija kontakt, nemora se nužno osjetiti, no uglav-nom je prisutna.Od svih ovih funkcija jedna j e vrlo tipična i svoj-stvena jedino TV mediju (i, naravno, teatru), a toje fatičko-konativna funkcija izravne veze iz-među slike na elektronskoj cijevi i gledatelja.Ova veza nije moguća u drugim vizualnim um-jetnostima; u filmu je vrlo ograničena, budući dase film koristi velikim ekranom kao i projekci-jom koja objedinjuje široku publiku; postaje,međutim, preciznija i djelotvornija putem ma-log TV ekrana, a još i više kad je projekcija zamali broj gledatelja.Daljnja važna lingvistička značajka jest prekla-panje različitih lingvističkih kodova kojima sekoristi videovrpca: prisutnost zvuka s pravilimai izražajnim sredstvima uz filmsku sliku, uz go-vorno izlaganje, uz trenutačnu konverzaciju us-mjerenu prema gledatelju, uz samoprikazivanjekoje je tako učinkovito u svim oblicima bodyarta i uz uključenje djelovanja na krajolik (kojeje osnovno svim oblicima land arta), omogućavaovome mediju da bude jedno od rijetkih u koje-mu se raznolikost "intermedija" (to jest istodob-na prisutnost kodova različitih umjetničkih jezi-ka) može potpuno razviti.Naravno, negativni čimbenici podudaraju se s ovim pozitivnima; među njima vidimo, prijesvega, činjenicu da se umjetnik koji se naviknuostvarati s pomoću videovrpce preslijepo predajeimproviziranim mogućnostima geste, izražaj-nosti svoga "tijela" (u smislu Husserls "Leiba"), fatičkoj i konativnoj djelotvornosti TV medija;smatra široki opseg proučavanja predmeta, ma-nipulacije formama, bojama i sastavima u pogle-du manje prolaznoga i nemehaniziranoga cilja -kakav nalazimo u slikarstvu, kiparstvu i drugimvizualnim umjetnostima u tradicionalnomesmislu - manje važnim.Upravo se zbog toga na videovrpcu, i općenitona sve izražajne oblike koji se koriste videokase-tama, nikako ne može gledati kao na jedinu i konačnu zamjenu za druge oblike vizualne um-jetnosti, već kao na jedno od mnogih mehani-čkih sredstava koji se mogu upotrijebiti i nemogu se zanemariti. Nikako se ne može smatratizamjenom za sve druge izražajne oblike koji sučovjeku bili od koristi u prošlosti i koji će musvakako i dalje biti od koristi u budućnosti.

Lingvističke i estetske vrijednosti videotrake

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia