Povećanim korištenjem interneta i društvenih mreža, korisnici za sobom ostavljaju sve više različitih podataka koji odražavaju njihova ponašanja, misli i osjećaje, a nazivaju se digitalnim tragovima. Digitalni se tragovi upotrebljavaju u brojnim područjima kako bi se mogla predvidjeti ponašanja korisnika i time poboljšati njihova iskustva korištenja digitalnih usluga i platformi. Nedavno je taj oblik velikih podataka pronašao svoju primjenu i u psihologiji ličnosti što predstavlja veliku promjenu u odnosu na tradicionalne načine prikupljanja podataka u tom području poput samoprocjene i procjena drugih na upitnicima ličnosti. Osim očitih prednosti u vidu lake dostupnosti ogromne količine podataka dobivene nenametljivim putem, korištenje velikih podataka predstavlja i nov izazov za psihologiju kao znanost. Izazovi se prvenstveno tiču psihometrijskih karakteristika velikih podataka kao mjere ličnosti, koje su u dosadašnjim istraživanjima stavljene u drugi plan zbog toga što su istraživači uglavnom radili na maksimalizaciji točnosti predviđanja (samo)procjena ličnosti na temelju digitalnih tragova, a manje na provjeri pouzdanosti, valjanosti ili generalizabilnosti nalaza. Također, neki znanstvenici smatraju da bi se veliki podaci mogli koristiti i za unapređenje teorija ličnosti, no istraživanja tek trebaju krenuti u tom smjeru. Iako su digitalni tragovi vrijedan izvor podataka, važno ih je u istraživanjima upotrebljavati uz pridržavanje etičkih načela
