Josip Jagodar

Croatian

Jagodar, Josip

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

179Studia lexicographica, 14(2020) 26, STR. 179–182Josip Jagodar:	Od	ideološkoga	do	subverzivnoga	prijevoda:	hrvatsko-poljske	kulturne	veze		od	1944.	do	1989.OD IDEOLOŠKOGA DO SUBVERZIVNOGA PRIJEVODA:  HRVATSKO-POLJSKE KULTURNE VEZE OD 1944. DO 1989.Leszek Małczak. Alfa, Zagreb 2019., 400 str.Knjiga,	osim	glavnoga	teksta,	sadržava	i	bibliografiju	prijevoda	knjiga,	popis	literature	i	dokumenata,	sažetak	na	engleskom	jeziku	i	imensko	kazalo.	Može	se	po-dijeliti	na	tri	dijela.	Autor	u	prvom	dijelu,	podijeljenom	na	dva	poglavlja,	navodi	po-trebu	 prijevoda	 književnih	 djela	 te	 hrvatsko-poljske	 kulturne	 i	 književne	 veze.	 U	drugom	dijelu,	podijeljenom	na	pet	poglavlja,		analizira	hrvatsko-poljske	književne	i	kulturne	veze	od	1944.	do	1989.	godine,	a	u	trećem	dijelu	kronološki	obrađuje	i	tablič-no	prikazuje	bibliografiju	prijevoda	knjiga	i	drugih	umjetničkih	ostvarenja.Na	početku	knjige,	u	predgovoru,	autor	spominje	na	koji	je	način	nastala	knji-ga	i	u	kojim	je	institucijama	istraživao	građu	i	literaturu	za	nju.	Nakon	predgovora,	prvi	dio	započinje	poglavljem	Povijest hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza,	u	kojem	se	pojašnjava	potreba	za	proučavanjem	povijesti	prijevodne	književnosti	i	na-vodi	 kronologija	 razvoja	 povijesti	 prijevoda.	 U	 prvom	 potpoglavlju	 analizirani	 su	radovi	poznatih	teoretičara	povijesti	prevođenja	(npr.	Ivir,	Zohar,	Maroević	i	dr.)	 i	obrazložena	njihova	mišljenja,	a	u	nastavku	se	navodi	periodizacija	hrvatsko-poljskih	književnih	veza	koju	autor	dijeli	na	pet	razdoblja.	Po	autoru,	u	prvom	razdoblju,	koje	započinje	srednjim	vijekom	i	završava	početkom	XIX.	stoljeća,	književnost	se	pisala	»općepoznatim	jezikom«,	najčešće	latinskim,	a	rijetki	prijevodi	nastali	su	tek	u	XIX.	stoljeću.	Drugo	razdoblje,	koje	autor	naziva	kobnom folklorizacijom hrvatske književ-ne i kulturne baštine,	 traje	 od	 sredine	 XIX.	 stoljeća	 do	 kraja	 Prvoga	 svjetskog	 rata.	Benešićevo doba naziv	je	za	treće	razdoblje	u	kojem	je	središnja	osoba	Julije	Benešić	i	njegov	angažman	u	međuratnom	razdoblju.	Četvrto	razdoblje	traje	od	1945.	do	1989.	i	u	njemu	je	najočitiji	politički	utjecaj	na	međusobnu	suradnju	između	Hrvata	i	Po-ljaka.	Za	peto	razdoblje,	koje	traje	od	1990.	godine,	Małczak	smatra	da	su	glavni	ini-cijatori	i	pokretači	međusobne	suradnje	pojedinci	i	privatni	izdavači	koji	preuzimaju	ulogu	država.	Drugo	poglavlje	prvoga	dijela,	naslovljeno	Riječ o metodi, autor	dijeli	na	četiri	potpoglavlja	u	kojima	teorijski	predstavlja	značenje	prijevoda	i	konteksta	u	ko-jima	prijevodi	nastaju.	Pojašnjava	veze	između	pošiljatelja	i	primatelja	poruka	te	na-vodi	važnost	posrednika	i	medija	koji	imaju	posredničku	ulogu.	U	ovom	poglavlju	180Studia lexicographica, 14(2020) 26, STR. 179–182Josip Jagodar:	Od	ideološkoga	do	subverzivnoga	prijevoda:	hrvatsko-poljske	kulturne	veze		od	1944.	do	1989.analizira	 poznate	 teoretičare:	 Žmegača,	 Pokorna,	 Tokarz,	 Fügena,	 Żółkiewskog	 i	druge	 te	 utjecaj	 političkih	 sustava	 na	 izdavačku	 djelatnost.	 Małczak	 ističe	 važnost	prijevoda,	definirajući	ga	kao	»posredovan	tip	komunikacije«.	Spominje	da	je	razdob-lje	Narodne	Republike	Poljske	bilo	»zlatno	doba«	za	prijevode	slavenskih	književno-sti,	ali	napominje	da	je	u	tom	razdoblju	bilo	dosta	cenzure.	U	posljednjem	potpoglav-lju	 nabraja	 najvažnije	 prevoditelje,	 prevoditeljske	 organizacije,	 izdavače	 prijevoda,	književne	časopise	i	kritičare	prijevoda.Drugi	dio	knjige	započinje	poglavljem	U sjeni Agitpropa1	(1944–1948),	na	po-četku	kojega	se	prikazuje	važnost	kulture	kroz	prizmu	Marxova	učenja	i	pojavu	so-cijalističkoga	realizma	te	nova	kulturna	politika	Socijalističke	Jugoslavije	i	Narodne	Republike	Poljske.	Kao	i	u	prethodnom	dijelu	knjige,	analiziraju	se	teorije	poznatih	hrvatskih,	srpskih	i	poljskih	teoretičara	vezane	uz	formiranje	novoga	modela	kultur-ne	politike	i	ciljeva	kulturne	suradnje	u	socijalističkim	državama.	Za	ovo	je	razdoblje	najvažnije	 uspostavljanje	 kontrole	 širenjem	 propagande.	 Na	 području	 Hrvatske	 u	ovom	je	razdoblju	djelovao	Agitprop	CK	KPH,	koji	je	dobivao	direktive	iz	Beograda.	U	Poljskoj	je	tada	Stefan	Żółkiewski	imao	važnu	ulogu	u	institucionalizaciji	kultur-ne	politike.	Centralni	komiteti	partija	i	ministarstava	zaduženih	za	kulturu,	znanost,	prosvjetu	ili	visoko	školstvo	bili	su	zaduženi	za	međunarodnu	suradnju.	U	Jugosla-viji	je	to	bilo	Ministarstvo	prosvjete,	a	u	Poljskoj	Ministarstvo	kulture	i	umjetnosti.	Małczak	analizira	Jugoslavensko-poljsku	konvenciju	o	kulturnoj	suradnji	iz	1946.	te	članke	o	kulturnom	životu	u	Poljskoj	i	Jugoslaviji.	U	nastavku	knjige	opisuje	izložbu	u	 Krakovu	 1948.,	 posjete	 književnika	 i	 prijevode	 (ističući	 Lovrakov	 roman	 Djeca velikoga sela)	koji	su	obilježili	razdoblje	do	1948.	godine,	zaključivši	da	je	prvo	podraz-doblje	 neiskorištena	 prilika	 za	 uzajamno	 upoznavanje	 i	 stvaranje	 temelja	 za	 razvoj	kulturne	suradnje	u	budućnosti	jer	nije	ostvarena	bolja	povezanost	i	kulturna	surad-nja.	 Drugo	 potpoglavlje,	 Vrijeme sukoba (1949–1955), donosi	 sažet	 prikaz	 političke	situacije	u	Jugoslaviji	nakon	Rezolucije	Informbiroa	(otvaranje	logora	na	Golom	oto-ku,	represija	itd.).	U	ovom	razdoblju	u	Jugoslaviji	se	osniva	Ministarstvo	za	nauku	i	kulturu,	 a	 u	 Poljskoj	 Komitet	 za	 kulturnu	 suradnju	 s	 inozemstvom	 koji	 se	 bavio	međunarodnom	 suradnjom.	 Nakon	 Rezolucije	 slabe	 sve	 veze	 između	 Jugoslavije	 i	Poljske,	stoga	ranije	dogovoreni	programi	suradnje	nisu	realizirani.	U	poljskim	časo-pisima	Slavenski život i	Književni život objavljuju	se	propagandni	tekstovi	usmjereni	protiv	 Jugoslavena	 i	 situacije	 na	 području	 Jugoslavije.	 Małczak	 na	 primjeru	 Alije	Dukanovića	prikazuje	odnos	prema	Jugoslavenima	prije	Rezolucije	i	nakon	Rezolu-cije	te	naglašava	njegove	zasluge	za	jugoslavensko-poljske	kulturne	veze.	U	posljed-njem	dijelu	potpoglavlja	spominju	se	prijevodi,	a	posebno	se	ističe	Šenoina	Seljačka buna,	za	koju	Małczak	navodi	da	je	u	poljskom	prijevodu	došlo	do	krive	interpreta-cije	glavne	ideje	djela.	U	drugom	razdoblju	nije	bilo	kulturne	suradnje	između	Polj-1	  Agitprop označava agitaciju i propagandu.181Studia lexicographica, 14(2020) 26, STR. 179–182Josip Jagodar:	Od	ideološkoga	do	subverzivnoga	prijevoda:	hrvatsko-poljske	kulturne	veze		od	1944.	do	1989.ske	i	Jugoslavije	zbog	propagandnoga	rata	koji	je	onemogućio	bilo	kakvu	suradnju	i	inicijative.	 Naslov	 Treće	 potpoglavlje	 nosi	 naslov	 Normalizacija i novo otvaranje (1956–1962).	U	tom	razdoblju	dolazi	do	normalizacije	političkih	odnosa	između	Polj-ske	i	Jugoslavije	zbog	Staljinove	smrti	1953.	godine.	Temelj	za	nastavak	kulturne	su-radnje	 bio	 je	 Sporazum	 o	 kulturnoj	 suradnji	 između	 Narodne	 Republike	 Poljske	 i	Federativne	Narodne	Republike	Jugoslavije	potpisan	1956.	godine.	Iako	je	u	Spora-zumu	bilo	definirano	više	ciljeva,	neki	od	njih	nikada	nisu	realizirani	(npr.	kulturno-informacijski	 centar	 u	 Varšavi	 ili	 Beogradu).	 U	 poljskom	 tisku	 pojavljuju	 se	 članci	koji	govore	o	stanju	u	Jugoslaviji,	a	objavljuju	se	i	reportaže	o	putovanju	po	Jugosla-viji.	Autor	ističe	da	se	u	ovom	razdoblju	organiziraju	izložbe,	gostovanja	književnika,	prikazuju	 se	 jugoslavenski	 filmovi	 i	 prevode	 knjige	 jugoslavenskih	 književnika.	Małczak	objavljuje	popis	hrvatskih	književnika	koji	su	posjetili	Poljski	i	popis	knji-ževnika	čija	su	djela	prevedena	na	poljski	jezik.	Ističe	prijevod	Držićeva	Dunda Ma-roja i	izvedbe	u	poljskim	kazalištima,	ističući	»socijalni	i	estetski	moment	u	književ-nopovijesnim	 interpretacijama«	 vezanima	 uz	 Držićevo	 djelo.	 U	 ovom	 razdoblju	dolazi	i	do	ponovnoga	uspostavljanja	kulturnih	i	književnih	veza	između	Jugoslavije	i	Poljske.	Decentralizacija i emancipacija nacionalnih kultura (1963–1973) naziv	je	če-tvrtoga	potpoglavlja	drugoga	dijela	knjige	u	kojem	Małczak	ističe	Odluku	o	decen-tralizaciji	 kulturno-prosvjetne	 razmjene	 s	 inozemstvom	 od	 1.	 siječnja	 1968.	 godine.	Do	decentralizacije	je	moglo	doći	zbog	promjene	načina	planiranja	i	realizacije	kul-turnih	 veza	 koje	 su	 otada	 financirane	 iz	 republičkih	 fondova.	 U	 ovom	 razdoblju	došlo	je	do	Hrvatskog	proljeća,	koje	je	samo	spomenuto	u	Poljskoj,	u	kojoj	nije	došlo	do	decentralizacije	pa	su	središnje	institucije	i	dalje	odlučivale	o	međunarodnoj	su-radnji.	 Autor	 ističe	 Aliju	 Dukanovića,	 Edwarda	 Madanya	 i	 Jana	 Wierzbickog	 kao	najzaslužnije	pojedince	za	poboljšanje	kulturne	suradnje	u	razdoblju	u	kojem	su	se	prevodile	 knjige	 Vladana	 Desnice,	 Miroslava	 Krleže,	 Slobodana	 Novaka,	 Antuna	Šoljana	 i	 drugih.	 U	 poljskim	 časopisima	 pojavljuju	 se	 prijevodi	 mnogih	 hrvatskih	književnika,	a	posebnu	pozornost	Małczak	posvećuje	djelima Ranka	Marinkovića	koje	 komentira	 i	 pojašnjava.	 U	 posljednjem	 poglavlju	 drugoga	 dijela,	 naslovljenom	Sve manje Jugoslavije, sve više Hrvatske (1974–1989),	 autor	 smatra	 da	 su	 posebno	važne	godine	1980.,	kada	je	umro	Josip	Broz	Tito,	i	1981.,	kada	je	u	Poljskoj	uvedeno	ratno	stanje.	U	Jugoslaviji	je	i	dalje	na	snazi	bila	decentralizacija	i	osnaživanje	repu-blika	i	autonomnih	pokrajina,	a	1981.	godine	izglasan	je	Zakon	o	evidenciji	o	znan-stvenoj,	kulturnoj,	prosvjetnoj	i	tehničkoj	suradnji	s	inozemstvom	koji	 je	definirao	smjernice	buduće	međunarodne	suradnje.	U	ovom	je	razdoblju	potpisano	pet	trogo-dišnjih	programa	kulturne	suradnje	koje	Małczak	detaljno	analizira	(prijevod	knji-ževnih	djela,	kazalište,	glazbena	scena,	umjetnost	i	film)	i	tablično	prikazuje,	navode-ći	 brojke	 do	 kojih	 je	 došao	 svojim	 istraživanjima.	 U	 jednom	 potpoglavlju	 posebno	ističe	najvažnije	umjetničke,	filmske	i	kazališne	projekte	koji	su	ostvareni	međuna-rodnom	suradnjom	između	Poljske	i	Jugoslavije.	Autor	posebno	izdvaja	književnike	182Studia lexicographica, 14(2020) 26, STR. 179–182Josip Jagodar:	Od	ideološkoga	do	subverzivnoga	prijevoda:	hrvatsko-poljske	kulturne	veze		od	1944.	do	1989.Miroslava	Krležu	i	Ivu	Brešana	koje	smatra	središnjim	osobama	čija	su	djela	obilježi-la	ovo	razdoblje.	U	trećem	dijelu	knjige	kronološki	je	navedena	bibliografija	prijevoda	knjiga	od	1948.	do	1989.	godine	i	tablično	su	prikazani	prijevodi	knjiga	bez	drugih	izdanja,	prijevodi	bez	jugoslavenskih	antologija	i	drugih	izdanja,	naklade	u	tisućama	primje-raka	i	prijevodi	knjiga	proze,	poezije	i	drame	bez	drugih	izdanja,	realizacije	poljskih	izvedbi	hrvatskih	drama	u	kazalištima,	na	radiju	i	televiziji,	hrvatski	filmovi,	nastu-pi	hrvatskih	glazbenika	i	gostovanja	hrvatskih	kazališta.	Na	kraju	knjige	nalazi	se	abecedni	popis	izvora,	literature	i	dokumenata,	saže-tak	na	engleskom	jeziku	i	abecedno	kazalo	imena.U	 ovoj znanstvenoj	 monografiji,	 koja	 prikazuje	 povijest	 prijevoda	 hrvatske	književnosti	i	drugih	umjetnosti	u	Poljskoj	te	recepciju	djela	hrvatskih	književnika	i	drugih	umjetnika	u	književnim	i	kulturnim	poljskim	krugovima,	Małczak	povezuje	teorijska	saznanja	s	primarnim	i	sekundarnim	izvorima	te	daje	cjelovitu	sliku	razvo-ja	povijesti	prijevoda	hrvatske	književnosti	u	Poljskoj.	Ističe	pojedine	poljske	književ-nike	i	teoretičare	i	njihov	odnos	prema	hrvatskim	književnicima,	naglašavajući	druš-tveni	 kontekst	 i	 političke	 sustave	 u	 Poljskoj	 i	 Jugoslaviji.	 Ova	 monografija	 sumira	dosadašnja	 Małczakova	 istraživanja	 hrvatsko-poljskih	 odnosa	 i	 na	 zanimljiv	 način	obrađuje	temu	koja	je	dosad	bila	neistražena,	stoga	treba	biti	poticaj	daljnjim	analiza-ma	prijevoda	hrvatske	književnosti	i	na	druge	europske	i	svjetske	jezike.JOSIP JAGODARČlanci	su	dostupni	pod	licencijom	Creative	Commons:	Imenovanje-Nekomercijalno		(https://creativecommons.org/licenses/by-nc/4.0/).	Sadržaj	smijete	umnožavati,	distribuirati,	priopćavati	javnosti	i	prerađivati	ga,	uz	obvezno	navođenje	autorstva,	te	ga	koristiti	samo	u	nekomercijalne	svrhe.

From Ideological to Subversive Translation: Croatian-Polish Cultural Ties from 1944 to 1989

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals