Produljenje životne dobi povećava vjerojatnost smrti uzrokovane
kroničnom bolešću i potrebu za medicinskom i psihosocijalnom
potporom u okviru palijativne skrbi. Osobama koje su
zaposlene u palijativnoj skrbi treba pružiti odgovarajuće
obrazovanje za rad s umirućim pacijentima, čime se postiže
veća stručnost, ali i sprječava profesionalno sagorijevanje. Cilj
ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri osobni
(komunikacijske vještine, otpornost, religioznost) i okolinski
(socijalna podrška) čimbenici pridonose objašnjenju
profesionalnoga sagorijevanja (emocionalne iscrpljenosti i
otuđenosti) kod zaposlenih u palijativnoj skrbi. U istraživanju su
sudjelovale 123 osobe zaposlene u palijativnoj skrbi (medicinske
sestre / tehničari, liječnici, psiholozi, duhovnici / teolozi, socijalni
radnici, fizioterapeuti i dr.). Dobiveni rezultati pokazuju da su
osobni čimbenici rizika / zaštite u većoj mjeri, u odnosu na
okolinske, povezani s profesionalnim sagorijevanjem, osobito
kada se razmatra emocionalna iscrpljenost. S druge strane, i
osobni i okolinski čimbenici važni su u predikciji otuđenosti na
poslu. Najznačajnija varijabla u predikciji obaju aspekata
profesionalnoga sagorijevanja jest komunikacijska vještina
priopćavanja loših vijesti.Prolongation of life expectancy increases the likelihood of
death caused by chronic illness and the need for medical
and psychosocial support within the palliative care setting.
Professionals working in the palliative care field need
adequate education to work with dying patients in order to
achieve greater expertise, but also to prevent professional
burnout. The aim of this study was to examine the
contribution of personal (i.e. communication skills,
resistance, religiosity) and factors related to the work
environment (i.e. social support) in explaining burnout (i.e.
emotional exhaustion and disengagement) among palliative
care professionals. The study was conducted on a sample of
123 professionals working in the palliative care setting
(nurses, physicians, psychologists, theologians, social
workers, physiotherapists, etc.). The results indicate that
personal risk/protection factors, compared to work
environment factors, were more closely related to burnout,
especially when emotional exhaustion was considered. On
the other hand, both personal and environmental factors
had a significant role in the prediction of disengagement
from work. The most significant predictor of both aspects of
burnout was the communication skill of reporting bad news
