Nada Ivrlač

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

170 Reumatizam 2014.  61(2)Nada IvrlačKlinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala Klinički bolnički centar Zagreb Zagreb  HrvatskaTimski rad u rehabilitaciji osoba s amputacijomTeamwork in the rehabilitation of amputeesAmputacija je odstranjenje dijela uda u koštanom po-dručju, a dezartikulacija odstranjenje uda u području zgloba. To je događaj za bolesnika koji ima fi zičke, psi-hičke, društvene, obiteljske i profesionalne posljedice. Stoga je osobama s amputacijama važna integralna re-habilitacija. To je proces osposobljavanja nakon bolesti ili ozljede za najvišu moguću fi zičku, mentalnu, socijal-nu i profesionalnu aktivnost osobe, sukladno njezinim sposobnostima te osposobljavanje za što viši stupanj sa-mostalnosti i što bolju kvalitetu života.Važno je da u rehabilitaciji sudjeluju članovi interdisci-plinarnog tima – profesionalci liječnici, osobito fi zijatri i ortopedi, medicinske sestre, fi zioterapeuti, radni tera-peuti, psiholozi, protetičari, socijalni radnici, vokacijski savjetnici, bolesnici i njegova obitelj. U tim se također mogu uključiti svećenik, okupacijski terapeut, psihijatar, internist, kirurg i arhitekt. Cilj nam je da bolesnik posti-gne što veću samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života – u povratku na posao, bavljenju hobijima, rekre-aciji i da postigne poboljšanje izgleda.Proces rehabilitacije počinje dijagnostičkom obradom i holističkim pristupom bolesniku. Svi članovi rehabilita-cijskog tima na redovitim sastancima sastavljaju realan plan rehabilitacije s kratkoročnim i dugoročnim ciljevi-ma, provjeravaju napredak i dogovaraju nove kratkoroč-ne ciljeve. Bitno je da članovi tima imaju iste informaci-je, kontinuirano međusobno komuniciraju i usklađuju zajedničke aktivnosti.Ishod rehabilitacije moguće je mjeriti raznim testovima, no najvažniji je onaj koji nam pokazuje stupanj reinte-gracije u prijašnji život. Rehabilitacija amputiranih ima četiri faze: preoperativnu, postoperativnu, pretprotetič-ku i protetičku.Bolesnik (30 godina) pri padu pod vlak zadobio je ozlje-de obiju potkoljenica. U bolnici u Klagenfurtu amputira-ne su obje potkoljenice 18. travnja 2014. Ambulantnim pregledom u našem Zavodu utvrđuje se kako su bataljci puni krusta i secerniraju. Bolesnik je uznemiren i verbal-no agresivan prema roditeljima u pratnji, koji su vidno uznemireni, prestrašeni, zabrinuti i pod velikim stresom. S bolesnikom se dogovara ambulantni tretman svakod-nevnog previjanja, vježbe te psihološka potpora. Previ-janje se obavlja s otopinom vodikova peroksida 3 %, fi zi-ološkom otopinom te se na mjesta sekrecije stavlja oblog otopine Plivaseptova glukonata 0,05 %.Lijevi bataljak zacjeljuje i skidaju se šavovi. Desni bata-ljak još secernira pa se skida svaki drugi šav, kirurški se odstranjuju nekroze te se dalje provodi redovita toaleta. Važno je napomenuti da su korištene kupke Plivasepta, a na okolnu kožu nanosile su se neutralne kreme kako bi postala mekana i elastična, što je od izuzetne važnosti za primjenu proteza. Nakon odstranjenja šavova, pristupa se bandaži bataljaka koja je u nadležnosti fi zioterapeuta te vježbama jačanja muskulature.Bolesnik je primljen na bolničko liječenje 25. svibnja 2014. Liječnici, medicinske sestre i fi zioterapeuti uzima-ju anamneze svatko iz svog djelokruga rada te zajednič-ki na timskom sastanku dogovaraju sve postupke koje će poduzeti u rehabilitaciji i određuju vrste proteza ko-je će bolesnik dobiti. Svakodnevno se razgovara s bole-snikom radi ohrabrenja. Razgovara se i o njegovim oče-kivanjima te ga se upoznaje s bolesnicima koji hodaju s protezama. Potiče ga se na realno sagledavanje situacije u kojoj se nalazi (proteze nisu nove noge nego samo nji-hova zamjena). Razgovor se obavlja i s roditeljima da ih se umiri i upućuje ih se kako da se nose s novonastalom SažetakAbstract2014.  61(2) Reumatizam 171situacijom. Vidjevši primjer ostalih bolesnika koji hoda-ju s protezama, roditelji dobivaju argument koji najviše pridonosi njihovoj utjesi. U Zavodu nema psihologa ni socijalnog radnika, što je otežavajuća okolnost. Potom se pristupa izradi proteza i započinje škola hoda. Bolesnik je preambiciozan, želi što prije samostalno hodati, zbog čega cijeli tim ulaže dodatni napor kako bi objasnio ra-zloge svih faza škole hoda. Sestre provode edukaciju o važnosti svakodnevne higijene bataljka, navlaka za pro-teze, kao i samih proteza te o terapiji i prehrani. Fiziote-rapeut provodi edukaciju o bandaži bataljka, mogućim problemima prilikom uporabe proteza te kome se javiti u slučaju problema ili nedoumica. Na završnoj timskoj sjednici cijeli tim s bolesnikom analizira ishod rehabili-tacije i postignute ciljeve. Nakon četiri tjedna rehabili-tacije bolesnik samostalno hoda bez štaka te se otpušta kući. Bolesnik počinje voziti bicikl te se upisuje u sport-sko društvo gdje trenira sjedeću odbojku. Bolesnik je uspješno rehabilitiran i reintegriran u društvo.Ključne riječi: amputacija; rehabilitacija; timski rad

Teamwork in the rehabilitation of amputees

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia