U radu se obrađuje pretvorba društvenog vlasništva na stvarima koje nisu procijenjene u masi društvenoga kapitala kod pretvorbe društvenih poduzeća. Nakon provedene pretvorbe društvenih poduzeća sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u teoriji i praksi postojale su dvojbe u svezi sa stjecanjem prava vlasništva na tim stvarima. To se prvenstveno odnosilo na primjenu Zakona o privatizaciji koji je nejasno regulirao postupak stjecanja prava vlasništva na tim stvarima, a što se najviše odrazilo na nejednako postupanje sudova kod uknjižbe prava vlasništva neprocijenjenih nekretnina u zemljišne knjige. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu otklonjene dvojbe u svezi sa postupanjem s tim stvarima, jer je taj zakon izričito otklonio primjenu općih odredbi o pretvorbi društvenog vlasništva na stvarima koje nisu procijenjene kod pretvorbe društvenih poduzeća.
Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije izvršio je pretvorbu određene vrste nekretnina neprocijenjenih kod pretvorbe društvenih poduzeća. Zakon o upravljanju državnom imovinom tek 2010. godine stavlja izvan snage Zakon o privatizaciji i propisuje pretvorbu i stjecanje prava vlasništva na svim preostalim stvarima bivših društvenih poduzeća na kojima do tada nije izvršena pretvorba. Cijeli proces pretvorbe društvenog vlasništva na tim stvarima završava donošenjem Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske 2013. godine, a koji je zamijenio Zakon o upravljanju državnom imovinom.
Stoga je u radu predmet razmatranja zakonodavna povijest u svezi sa reguliranjem ove problematike uz prikaz različitih teorijskih tumačenja i praktičnih postupanja sudova. Pritom se uvodno prikazuje općenito pretvorba društvenog vlasništva na stvarima, a osnovni je cilj i svrha rada cjeloviti prikaz postupanja sa stvarima koje nisu procijenjene kod pretvorbe društvenih poduzeća te otklanjanje bilo kakvih preostalih dvojbi kod tog postupanja.This paper deals with the transformation of the social ownership of things which were not assessed as part of the social capital during the transformation of social enterprises. After the conduct of transformation of social enterprises, pursuant to the Act on Transformation of Social Enterprises, there was a dilemma in theory and in practice relating to acquisition of the right of ownership on such things. This primarily related to the application of the Privatization Act, which did not regulate clearly the procedure for acquisition of the right of ownership on such things, which was reflected mostly in different procedures in the courts for registration of the right of ownership of unassessed real properties in the land register.
Therefore, the subject of examination in this paper is the historical legislation relating to regulation of this issue, with a presentation of differing theoretical interpretations and practical procedures by the courts. In the introduction there is a presentation in general of the transformation of social ownership of things, and the fundamental goal and purpose of the paper is to give a complete presentation of the procedure with things which were not assessed during the transformation of social enterprises, and resolution of any remaining dilemmas in that procedure
