University of Zagreb, Faculty of Economics and Business Zagreb
Abstract
Europska unija, kao nadnacionalna organizacija sui generis, nema zakonodavnu ovlast nad područjem ugovornog prava država članica, te je stoga i prepoznata nužnost harmonizacije odnosno usklađivanja europskog ugovornog prava. Svaki zakonodavac države članice ovlašten je, kroz različite demokratske postupke, donositi nacionalna pravila ugovornog prava. Stoga je još 1999. godine prepoznata nužnosti izrade studije o potrebi harmonizacije propisa iz područja ugovornog prava država članica. No, harmonizacija europskog ugovornog prava se, prema mišljenju autora ovog članka, već odvija putem razvoja slobodnog tržišnog natjecanja te prava tržišnog natjecanja, odnosno usklađenim uređenjem i primjenom ugovora o distribuciji u svim državama članicama EU, kao i u državama kandidatkinjama. Harmonizacija se odvija i donošenjem i primjenom Uredbi o skupnom izuzeću sporazuma od strane Europske Komisije, te harmoniziranom primjenom Uredbi o skupnom izuzeću određenih ugovora od primjene članka 81. stavka 1. i 2. UEZ od strane država članic
