Drago Čengić

Croatian

Čengić, Drago

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

KORPORATIVNOUPRAVLJANJEDarko Tipurić (ur.)Sinergija, Zagreb, 2008., 809 str.Knjiga s toliko stranica, u kojoj je pisalosedamnaest autora, s tako zanimljivom te-mom ve} i po tome pobu|uje zanimanjeznanstvene i stru~ne javnosti. Jasno, od-mah se postavlja i pitanje: pobu|uje li onai svojom kakvo}om dubinski interes te istejavnosti? Poku{at }emo i o tome ne{to re}iu njezinu prikazu na sljede}im stranica-ma.Urednik knjige (D. Tipuri}) na uvod-nim stranicama podsje}a na to da se "kor-porativno upravljanje" uvijek povezuje sodre|enim odnosima mo}i, utjecaja, ovla-sti i odgovornosti unutar slo`enih poslov-nih sustava, kao {to su to – po definiciji –upravo same korporacije. Ovdje je dana ivrlo zanimljiva definicija temeljnoga poj-ma knjige, definicija koja "bje`i" od "vla-sni~ke definicije" korporacijskoga uprav-ljanja: "Korporativno upravljanje se mo`edefinirati kao sustav nadzornih meha-nizama kojima svi dobavlja~i krucijalnihinputa trebaju osigurati povrate na svojaulaganja u korporaciji, ne ugroziv{i njezindugoro~ni opstanak i prosperitet. Onotreba stvoriti okvir za postavljanje najva-`nijih ciljeva, odre|ivanje sredstava za nji-hovo postizanje i pra}enje izvedbe te dje-lotvornosti njihova ostvarivanja" (str. V).Ujedno su navedene teme koje naj{ire od-re|uju praksu korporacijskoga upravlja-nja u mnogim zemljama. Prije svega to suteme vezane uz ova pitanja: tko nadzirekorporaciju i za{to, kako se korporacijomupravlja i u ~ijem interesu, tko treba nad-zirati korporaciju i na koji na~in, kakvi suodnosi vlasnika i menad`era te ve}inskih imanjinskih dioni~ara; na koji se na~in {titeprava manjinskih dioni~ara; kako se kor-poracija odnosi prema javnosti i potenci-jalnim ulaga~ima; kako se u korporacijskeposlove uklju~uju druge interesno-utjecaj-ne skupine te kako se {tite njihova prava irazmatraju zahtjevi; kako se iskazuje dru-{tvena odgovornost poduze}a.Mora se priznati da se u zadnjih ne-koliko godina D. Tipuri} i grupa autoraoko njega (mahom s Ekonomskoga fakul-teta u Zagrebu) najsustavnije bavila prak-ti~nim aspektima korporacijskoga uprav-ljanja. Tako je, primjerice, isti urednik ure-dio 2004. godine knjigu ESOP i hrvatskopoduze}e, a 2006. godine knjigu Nadzorniodbor i korporativno upravljanje. U ovoj knji-zi velika se pozornost daje i teorijskom u-temeljenju koncepta korporacijskoga upra-vljanja te njegovim prakti~nim posljedica-ma za korporacije i relevantnu dru{tvenuokolinu. U prilog tomu govori sam sadr`ajknjige, koja je strukturirana u tri velike cje-line i obuhva}a devetnaest poglavlja.U prvoj cjelini pod naslovom "Kon-cepcije, sustavi i teorije korporativnog u-pravljanja" nalazimo {est poglavlja. U pr-vome od njih pokazuje se nastanak i ra-zvoj moderne korporacije te kontekst u ko-jem se razvijalo i mijenjalo korporacijskoupravljanje u povijesti, od razdoblja tzv.menad`erskoga kapitalizma do suvremeno-ga pogleda na upravljanje korporacijama.Ovdje se posebno nagla{ava da "suvreme-no korporativno upravljanje treba integri-rati vlasni~ku i stakeholdersku orijentaci-ju, stavljaju}i naglasak na izgradnju kon-kurentnosti i efikasnosti te potenciraju}iodr`ivi razvoj poduze}a u kojemu }e se o-stvariti ne samo interesi dioni~ara nego idrugih glavnih interesno-utjecajnih sku-pina" (str. VII). U drugome poglavlju natome tragu detaljno se analiziraju tzv. in-terni (odbori, naknade menad`erima, kon-centracija vlasni{tva, odnosi s interesno-317DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 18 (2009), I PRIKAZIBR. 1-2 (99-100),STR. 311-331-utjecajnim skupinama i korporacijsko iz-vje{tavanje) i eksterni mehanizmi korpora-cijskoga upravljanja (tr`i{te za korporacij-sku kontrolu, pravni i regulativni okvir,za{tita manjinskih dioni~ara i konkurent-ski uvjeti). U tre}em poglavlju raspravlja seo razlikama izme|u otvorenoga i zatvore-noga sustava korporacijskoga upravljanja.Dok se zatvoreni sustav uglavnom temeljina djelovanju velikih vlasnika i banaka (slu-~aj Njema~ke i Japana), u otvorenome su-stavu nagla{enija je uloga tr`i{nih meha-nizama (slu~aj zemalja anglosaksonskogaposlovnog kruga). Hrvatsku obilje`ava, poautorima (H. Horak), zatvoreni sustav kor-poracijskoga upravljanja; ovdje je znatnavlasni~ka koncentracija, ali je uloga tr`i{takapitala osjetno manja nego u otvoreno-me sustavu korporacijskoga upravljanja.Idu}a tri poglavlja, dodajmo namavrlo zanimljiva, posve}ena su recentnimteorijama korporacijskoga upravljanja:agencijskoj teoriji, teoriji uslu`nosti i tzv. sta-keholder teoriji. Agencijska teorija (agencytheory, bolje re~eno: teorija o opunomo-}eni{tvu) opisuje, razja{njava i formaliziraodnos izme|u vlasnika kao principala imenad`era kao agenta (opunomo}enika).Agencijski problem nastaje, po autorovumi{ljenju (D. Tipuri}), zato {to je "prirod-no pona{anje" menad`era oportunisti~ko,tj. usmjereno prema maksimizaciji vlastitekoristi, a ne prema maksimizaciji koristi vla-snika koji su ih anga`irali. Ova teorijasmjera dati odgovor kako da se "sebi~ni"menad`eri pona{aju – kao da su vlasnicipoduze}a kojima rukovode. Najva`nije jekako prona}i optimalan odnos, u kojem bise primjereno pove}ala u~inkovitost mena-d`era, a da se istodobno smanje i ubla`eneuskla|enosti i nepodudarnosti u ciljevi-ma vlasnika i menad`era.Teorija uslu`nosti (stewardship theo-ry) odbacuje klju~ne postavke agencijsketeorije; po njoj valja izgraditi kontekst u ko-jemu }e menad`eri uvidjeti kako je djelo-vanje u interesu vlasnika i njihov – inte-res. Tako, dok je u "agencijskom odnosu"naglasak na izgradnji institucionalno-u-govornih aran`mana kako menad`eri nebi ostvarili vlastite interese umjesto vlas-nikovih poslovnih interesa, ovdje se smje-ra proizvodnji "zajedni~kih ciljeva", pa je idjelovanje menad`era u interesu organi-zacije. Po Tipuri}evu mi{ljenju, teorija uslu-`nosti ima izvore "u organizacijskoj psi-hologiji i sociologiji, a napose u sociopsi-holo{kome modelu ljudskog pona{anjakoji pretpostavlja kako menad`er praktici-ra proorganizacijsko i kolektivisti~ko po-na{anje, ostvaruju}i vi{e zadovoljstva slu-`e}i grupi (organizaciji) nego zadovolja-vaju}i svoje vlastite ciljeve" (str. VIII).Teorija o stakeholderima (DČ: korpo-racijskim dionicima) temelji se na zahtje-vu integracije eti~ke dimenzije u postoje-}u poslovnu praksu. Njezini zagovornicismatraju da je vlasni~ki pristup poduze}us moralnoga stajali{ta neprihvatljiv te dajedina mjera uspje{nosti poduze}a/mena-d`era ne mo`e biti sposobnost stvaranjabogatstva za dioni~are. [tovi{e, ako svrhapoduze}a nije maksimizacija cilja samo je-dne odabrane skupine stakeholdera/dioni-ka, onda se svrha postojanja poduze}a, inultima linea, smje{ta u kontekst moralnihvrijednosti i ljudskih prava. Iz toga kutasvrha je korporacija da stvaraju bogatstvokoje ne pripada isklju~ivo vlasnicima kapi-tala, a u mjeru njihova uspjeha ra~una se injihova sposobnost distribucije stvorenevrijednosti na jednoj {iroj osnovi, osnovikoja }e zadovoljiti socijalnu pravdu.U drugome dijelu knjige pod naslo-vom "Kontekst i vanjski mehanizmi kor-porativnog upravljanja" nalazimo {est po-glavlja. Prva dva bave se globalnom i na-cionalnom regulacijom te pravnim stan-dardima korporacijskoga upravljanja. Utre}em poglavlju raspravlja se o tr`i{tu ka-pitala u Hrvatskoj i klju~nim elementimanjegove regulacije, u ~etvrtome o tr`i{tuDRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 18 (2009), I PRIKAZIBR. 1-2 (99-100),STR. 311-331318za korporacijsku kontrolu. Po Tipuri}evumi{ljenju, osnovna je pretpostavka mo-dela tr`i{ta za korporacijsku kontrolu mo-gu}nost da menad`eri upravljaju korpo-racijom tako dugo dok njezinu tr`i{nu vri-jednost ne mo`e osjetnije uve}ati alterna-tivna skupina menad`era nekom novomposlovnom strategijom. "Osnovni pokre-ta~ promjena, po takvoj tezi, slaba je dje-lotvornost menad`menta poduze}a u as-pektu stvaranja vrijednosti za dioni~are.Tr`i{te za korporativnu kontrolu djelujekao prijetnja menad`mentu ne samo zbogmogu}nosti gubljenja nadzora nad podu-ze}em. Lo{e upravljanje, tako|er, smanju-je vrijednost neefikasnih menad`era natr`i{tu rada, a time i njihove izglede za bu-du}i anga`man" (str. IX).U petome i {estome poglavlju oveknjige problematizira se dru{tvena odgo-vornost poduze}a, odnosno "stakeholder-ski pristup" ekonomiji i dru{tvu. Autor ra-da o dru{tvenoj odgovornosti poduze}aisti~e da biti odgovoran ne zna~i fiksno,nepromjenljivo stanje koje se uspostavljaprimjenom nekih poslovnih aktivnosti upraksi i na~ina na koji su integrirane u po-slovne aktivnosti. Dru{tvena odgovornostodnosi se prije svega na volju, kapacitet imogu}nosti na osnovi kojih poslovne or-ganizacije u~e i integriraju promjenljivao~ekivanja dru{tva u svoj "menad`mentrizika", promjena i prilika, kao i na~ine nakoje te poslovne prakse zadovoljavajuo~ekivanja svoga poslovnoga okru`enja.U tre}em dijelu knjige pod nazi-vom "Interni mehanizmi korporativnogupravljanja" nalazi se sedam poglavlja. Uprvome poglavlju D. Tipuri} razmatra u-logu nadzornoga odbora u sustavima kor-poracijskoga upravljanja. Ovo je poglavljezanimljivo jer on ovdje primjenjuje agen-cijsku teoriju na obja{njenje odnosa iz-me|u menad`era i nadzornoga odbora tevlasnika poduze}a i ~lanova nadzornogaodbora. Po njegovu mi{ljenju, nadzorniodbor jest spona u dvostrukome agencij-skome lancu: kao agent vlasnika s poseb-nim zadu`enjima (zato {to vlasnici ne mo-gu ili nisu kadri preuzeti kvalitetno uloguprincipala prema upravi) te kao principalprema upravi korporacije koji preuzimaagentsku ulogu. "Kao interni mehanizamkorporativnoga upravljanja, nadzorni od-bor je odlu~uju}i element sustava korpo-rativnoga upravljanja jer nadzire djelo-vanje uprave, donosi politike i autorizirastrategije koje odre|uju budu}nost podu-ze}a" (str. X).U drugome poglavlju ovoga dijelaknjige govori se o nagra|ivanju vrhovnihmenad`era. Podsje}a se na to da je prikla-dno oblikovana naknada menad`erima zanjihov rad jedan od internih mehanizamakorporacijskoga upravljanja, koja bi tre-bala poticati menad`ere na dono{enjeprofitabilnih odluka i dugoro~no ih vezatiuz poduze}e. Sukladno tim ciljevima,treba pa`ljivo kombinirati osnovne kom-ponente kompenzacijskih primanja vrhov-nih menad`era (kao {to su osnovne pla}e,kratkoro~ni i dugoro~ni poticaji, paketiotpremnina, program mirovinskoga i `i-votnog osiguranja te posebni programi do-datnih beneficija). U tre}em poglavlju raz-matra se korporacijsko izvje{tavanje, u ~e-tvrtome analiza financijskih izvje{}a, u pe-tome i {estome uloga interne, odnosno vanj-ske, revizije. U posljednjem poglavlju o-voga dijela knjige razmatra se odnos kor-poracijskoga upravljanja i informacijskihsustava.Gledano iz sociolo{ke perspektive,tema "korporativnoga upravljanja" ve} narazini stru~ne terminologije izaziva odre-|ene nedoumice: je li rije~ doista o "korpo-rativnome" ili ipak o "korporacijskome u-pravljanju". Dok ekonomisti (a mahom suoni autori u ovoj knjizi) govore uglavnomo "korporativnome upravljanju", osobnosam mnogo skloniji drugome terminu. Na-319DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 18 (2009), I PRIKAZIBR. 1-2 (99-100),STR. 311-331ime, sociolozima termin "korporativan"uglavnom ozna~uje zajedni~ke interese od-re|enih sudionika, pa tako i korporacija,ali ne i – "korporativa". Leksi~ki gledano,dakle, iz sociolo{koga kuta kad je rije~ oupravljanju korporacijama, razgovaramoo korporacijskome a ne o korporativnomeupravljanju.No pustimo na stranu ovu na~elnuprimjedbu. O njoj se mo`e pomnije ra-spravljati i jednom drugom zgodom. Spo-menimo ovdje i neke sadr`ajne nedostat-ke ove knjige, nedostatke koji ipak ne u-manjuju njezine objektivno zna~ajne te-orijske i ud`beni~ke domete. Prvo, iako jekroz knjigu ve} na njezinu samom po~e-tku uvedena nova, sociolo{ki {ira, definici-ja korporacijskoga upravljanja (usp. pose-bno str. 3-10), prema kojoj se korporacijskoupravljanje bavi sustavima nadzornihmehanizama kojima svi dobavlja~i glav-nih "inputa" trebaju osigurati povrate nasvoja ulaganja u poduze}e, ne ugro`ava-ju}i pri tome dugoro~an opstanakpoduze}a, kasnije nisu iskazani posve u-vjerljivi argumenti u prilog takvome ne-vlasni~kome konceptu korporacije. O to-me svjedo~e i autorske sumnje u uprav-lja~ki relevantne potencijale "stakeholder-skog pristupa ekonomiji i dru{tvu" (rad B.Siseka), u teorijske dosege teorije uslu`no-sti (rad D. Tipuri}a i N. Podrug) te "stake-holderskoga pristupa poduze}u" (rad D. Ti-puri}a i M. Lovrin~evi}).Svjestan toga, Tipuri} kao jedan odautora tekstova o agencijskoj teoriji, teori-ji uslu`nosti i dioni~kome pristupu podu-ze}u, na jednome mjestu ka`e: "Premda jekrajem sedamdesetih godina pro{log sto-lje}a po~ela postupna afirmacija vlasni-~kog pristupa poduze}u, ideje 'menad`er-skog kapitalizma' o druk~ijem odre|enjukorporacije nisu nestale ve} su unaprije-|ene u novoj koncepciji, stakeholderskompristupu poduze}u, s ja~im naglaskom nadru{tvenoj dimenziji. Me|utim, ni vlasni-~ki niti stakeholderski pristup ne mogudati zadovoljavaju}e odgovore na pitanjeo biti poduze}a, niti o po`eljnim na~inimakorporativnoga upravljanja" (str. 28). O-vim na~elno prihvatljivim stavom za sva-koga istra`iva~a spa{ena je i "akademskapozicija" i dan naputak za propitivanje kor-poracijskog upravljanja u realnim okviri-ma iz barem nekoliko aspekata – vlasni-~koga, nevlasni~koga i komunitarnoga.No nije se i{lo dalje i propitivalo jesu li du-goro~no odr`ive nevlasni~ke koncepcijekorporacijskoga upravljanja unutar kapi-talisti~kog na~ina proizvodnje bogatstva.Drugo, tu dozu suzdr`anosti, a o-sobito autorske teorijske neambicioznosti inedore~enosti, nalazimo posljedi~no ondai u tekstu o dru{tvenoj odgovornosti po-duze}a (rad M. A. Omazi}a u jedanaesto-me poglavlju). Iako se mo`emo slo`iti sautorom da "koncepti dru{tvene odgovor-nosti poduze}a variraju znatno unutar od-re|enog dru{tvenoga konteksta" (str. 325),da biti odgovoran nije fiksno i nepromjen-ljivo stanje (str. 329), u ovome prilogu nakraju nije posve jasno {to je to doista "dru-{tveno odgovorno pona{anje" korporacijau nacionalnim, a {to u internacionalnimrelacijama. Umjesto toga, ovdje prevlada-va "morali – bi – pristup" (savjeti {to bi tre-bali ~initi hrvatski menad`eri) i jedanpopis kriterija koji mogu unaprijediti dru-{tvenu odgovornost poduze}a (str. 358-360).Ne znam, mo`da je i to nekomu dovoljnoza ovaj trenutak hrvatskoga kapitalizma,ali mene taj odgovor autora trenuta~no nezadovoljava. Posebno je {teta da autor nijeuspio razviti odre|ene i posve jasne kon-cepte dru{tvene odgovornosti poduze}apod pretpostavkama ranije navedenih te-orija korporacijskoga upravljanja.Pa ipak, bez obzira na ove na~elneprimjedbe, knjiga Korporativno upravljanjepredstavlja u hrvatskim prilikama jedin-stvenu i sveobuhvatnu gra|u za razumi-jevanje teorije, prakse i klju~nih dilemakorporacijskoga upravljanja u zadnjih dva-desetak godina. Kao takva, ona je nezao-DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 18 (2009), I PRIKAZIBR. 1-2 (99-100),STR. 311-331320bilazan izvor temeljnih znanja i informa-cija o korporacijskome upravljanju ne sa-mo studentima i akademskim gra|animanego i poslovnim ljudima, medijskoj i po-liti~koj javnosti. Primjerice, u njoj }e zain-teresirani ~itatelj na}i i vrlo detaljne tek-stove o pravima dru{tava i korporacijsko-me upravljanju u EU (str. 191-231), kao iiscrpan opis zakonodavnoga i regulator-noga okvira korporacijskoga upravljanjate regulacije tr`i{ta kapitala u na{oj zemlji(233-297). Ta poglavlja, a posebno ona utre}emu dijelu knjige o internim mehani-zmima korporacijskoga upravljanja, svje-do~e o tome da je u svaki od njih ulo`envelik autorski trud i rad. Dodajmo da knji-ga na kraju nudi i opse`an popis literaturete relevantnih izvora o temi koju obra|u-je. Rije~ju, tko god bude htio u ovomepodru~ju i}i "korak dalje", makar se i neslagao sa svim tezama autora u ovoj knji-zi, ne}e je mo}i zaobi}i.Drago Čengi}RAZVOJ SPOSOBANZA BUDU]NOSTPrinosi promi{ljanjuodr`ivog razvojaHrvatskeVladimir Lay (ur.)Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb,2007., 283 str.U izdanju Instituta dru{tvenih znanostiIvo Pilar, Zagreb, objavljena je knjiga Ra-zvoj sposoban za budu}nost – Prinosi promi-{ljanju odr`ivog razvoja Hrvatske urednikaVladimira Laya. Okosnicu knjige ~ini raz-matranje novoga smjera razvoja koji ne pre-ferira "rast i profit po{to-poto", kao ni mo-gu}nosti takva razvoja.U prvoj tematskoj cjelini, Pristupna,teorijska i metodologijska razmatranja (auto-ri: Vladimir Lay, Zdenko Zeman, Dra`en[imle{a i Marija Geiger), tekstovi su koji seuglavnom odnose na razmatranja odr`i-vosti i odr`ivoga razvoja Hrvatske. Nagla-sak je na ~etiri sto`erne dimenzije odr`i-vosti (koje su vrlo domi{ljato istaknute i ulikovnom rje{enju korica): biolo{ko-eko-lo{koj, ekonomskoj, sociokulturnoj te po-liti~koj. Druga tematska cjelina, Prema odr-`ivom razvoju Hrvatske (autori: Jelena Pu-|ak, Sanja [poljar Vr`ina, Dra`en [imle{ai Jasmina Branilovi}), problematizira aspe-kte odr`ivoga razvoja Hrvatske sa socio-lo{koga i s antropolo{koga stajali{ta.Autor prvoga teksta Vizija odr`ivograzvoja Hrvatske – Prinosi artikulaciji pola-zi{ta i sadr`aja vizije sam je urednik Vladi-mir Lay. Naslov teksta jasno daje do zna-nja da je rije~ o dvije cjeline: prvoj koja jeposve}ena polazi{tima i pristupu vizijiodr`ivoga razvoja te drugoj posve}enojsadr`aju vizije odr`ivoga razvoja. Kriti~kianaliziraju}i postoje}i dru{tveni poredakna apstraktnoj, globalnoj razini, Lay na-gla{ava kako krajnje izopa~eni model ka-pitalisti~kog upravljanja svijetom dovodido okrutnoga "mljevenja" ljudi i prirode, {togotovo nitko ne kontrolira niti sputava.Zbog toga treba raditi na viziji odr`ivogarazvoja ne samo na globalnoj nego i nalokalnoj razini. Jer upravo je lokalna razi-na sna`nija karika uspjeha ove vizije! In-tegralna ili cjelovita odr`ivost podrazumije-va `ivot ~ovjeka i `ivot svijeta kao prima-ran, kao iskonsku i temeljnu vrijednost, au-tor ovakav na~in odr`ivosti smatra najpri-hvatljivijim. Lay op{irno tematizira biolo-{ko-ekolo{ku, ekonomsku, sociokulturnu ipoliti~ku odr`ivost, povezuju}i ih u jednucjelinu ve} spomenutim pojmom integral-ne odr`ivosti. Navedene dimenzije odr`i-vosti uranja i u sadr`aj vizije odr`ivoga ra-zvoja te svaku podrobno obja{njava. Po-trebno je istaknuti kako autor kritizira re-321DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 18 (2009), I PRIKAZIBR. 1-2 (99-100),STR. 311-331

KORPORATIVNO UPRAVLJANJE Darko Tipurić (ur.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia