Jezične i nejezične sastavnice govora Ostvaraj govora kao konkretnog sustava u odnosu na jezik kao apstraktan sustav uključuje problem ostvarivanja onih sastavnica u govoru koje bismo mogli označiti nejezičnima, tj. onih sastavnica kojih u jeziku zapravo nema. Time se otvara pitanje što jest jezično, odnosno, što određuje i čini jezično, te što je govorno, kako je i čime određeno. U jezičnoj se praksi pokazuje, osobito u ranome razdoblju jezičnoga usvajanja, da te, uvjetno rečeno, nejezične sastavnice imaju ne samo fonetsko fonološka, nego jednako tako i morfološka, sintaktička, pa i leksička obilježja jezičnih sastavnica. Odmak od jezičnoga sustava u ovome će se radu proučavati na dvjema temeljnim komunikacijskim razinama: a) razina riječi, odnosno, zasebnoga izraza čije bi razumijevanje moglo biti otežano ili čak onemogućeno zbog izdvojenosti; b) rečenična razina, odnosno, razina najmanjega konteksta koji može olakšati sporazumijevanje.The realization of speech as a concrete system, as opposed to language as an abstract system, includes problems of realizing those elements in speech that could be labeled as non-linguistic, or elements that are not part of language. This raises the issue of what ‘linguistic’ means, or, in other words, what determines and belongs to language, and what belongs to speech and how it is determined. Language practice shows that, particularly at an early stage of language acquisition, non-linguistic elements contain not only
phonetic and phonological characteristics, but also morphological, syntactic and, to some extent, even lexical characteristics pertaining to linguistic elements. This paper studies a detachment from the language system on two basic communication levels: a) the word level, referring to the isolated expression which is difficult or even impossible to understand exactly du
