Hrvatska kao nova neovisna zemlja prolazi kroz složeni proces tranzicije prema tržišnom okruženju. Taj proces naročito obuhvaća stambenu izgradnju, jer je taj sektor bio posebno izložen ratu i agresiji, a to je rezultiralo u ciljanju glavnine potencijala prema rekonstrukciji razorenog i uništenog stambenog vlasništva. Bitna suvremena rekonstrukcija mora također uključiti sve oblike tržišne, društvene, politike okoliša i ekonomske politike, kao funkciju nove kvalitete života koji bi pogodovao uspostavljanju skladnog regionalnog i održivog razvitka. No, od najveće je važnosti primijetiti da je djelotvoran proces privatizacije i uspostavljanje čvrstog i nadmoćnog privatnog sektora nezaobilazan preduvjet za sveukupan ekonomski razvitak, a i za učinkovitost stambene industrije. Zato je povećana uloga privatnog sektora u jakoj uzajamnoj vezi s uspješnom transformacijom tržišta i vremenom potrebnim da se “dostigne” putanja rasta
