Davorka Matić

Croatian

Matić, Davorka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

UvodIdentitet i razvoj: priklju~enje HrvatskeEuropskoj UnijiDAVORKA MATI]Odsjek za sociologijuFilozofski fakultet Sveu~ili{ta u ZagrebuRadovi koji ~ine tematsku cjelinu u ovom broju Revije za sociologiju prezentirani su nakonferenciji Hrvatskoga sociolo{kog dru{tva Identitet i razvoj: priklju~enje Hrvatske EuropskojUniji. Odr`ana 28. i 29. studenog 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u vrije-me kad Hrvatska jo{ nije imala status zemlje kandidata za punopravno ~lanstvo u EuropskojUniji i kad su sva istra`ivanja javnoga mnijenja bilje`ila pozitivan stav velike ve}ine hrvatskihgra|ana prema Europskoj Uniji, konferencija je, prema zamisli organizatora, trebala dati do-prinos raspravi o prirodi europskih integracijskih procesa, te o razvojnim ciljevima i poli-ti~kim prioritetima na{e zemlje. Vi{e je razloga zbog kojih smo odlu~ili tim problemima pri-stupiti kroz prizmu odnosa Hrvatske i Europske Unije. Najprije, stoga {to smatramo da }emogu}i skora{nji ulazak ili neulazak Hrvatske u EU bitno utjecati na budu}nost hrvatskogdru{tva, na tempo i pravac njegova razvoja, a time i na kvalitetu `ivljenja njegovih gra|ana.Potom, zato {to postoji niz pitanja, nedoumica i problema koje integracija u ekonomski ipravno-politi~ki poredak EU postavlja pred hrvatsko politi~ko vodstvo i hrvatske gra|ane ikoje treba pomno razmotriti da bi se na njih na{li odgovori i ponudila odgovaraju}a rje{enja.Naime, Hrvatskoj nedostaje informirana, na ozbiljnim istra`ivanjima i analizama zasnovanajavna rasprava o mogu}im pozitivnim i negativnim posljedicama ulaska u Europsku Uniju,kao i o nizu unutra{njih, ekonomskih, pravno-politi~kih i sociokulturnih ograni~avaju}ih fak-tora koji mogu ote`ati, usporiti, pa i zaprije~iti put Hrvatske u EU. Jedan od razloga je i to{to problematika Hrvatske u Europi pred nas postavlja ne samo pitanje budu}nosti Hrvatskei kakvu Hrvatsku `elimo, nego i pitanje budu}nosti Europe, tj. kakvoj Europi te`imo i kakvuEuropu `elimo. Napokon, zato {to smo uvjereni da sociologija, kao i ostale dru{tvene i hu-manisti~ke znanosti, mora dati doprinos promi{ljanju razli~itih aspekata procesa pridru`iva-nja Hrvatske Europskoj Uniji, te analizi problema s kojima }e se na tom putu suo~avatihrvatsko dru{tvo i gra|ani.* * *Ideja Europe kao jedinstvenoga zemljopisnog, politi~kog, kulturnog i civilizacijskogprostora se`e duboko u pro{lost. Iako je povijest Europe najve}im djelom povijest razjedinje-nosti, podjela, sukoba i krvavih ratova koji su vo|eni u ime dinasti~kih, vjerskih ili nacional-nih prava i interesa, ona je tako|er i povijest poku{aja prevladavanja tih sukoba, povijest vizi-je ujedinjene Europe koja se jo{ od raspada Rimskog Carstva, osobito nakon arapskih i tur-skih osvajanja, temeljila na svijesti o me|upovezanosti, o zajedni~koj kulturi i sudbini. Istina,ve}ina poku{aja “ujedinjenja” Europe odvijala se pod okriljem bilo mo}nih dinastija bilo na-cionalnih dr`ava, koje su tu viziju podredile interesima vlastite politi~ko-teritorijalne ekspan-zije i hegemonisti~ke kontrole. Ipak, ve} se u petnaestom stolje}u pojavljuje ideja Europekao oaze mira i suradnje me|u razli~itim, ali sudbinski povezanim nacijama na ~ijim }eosnovnim postavkama opat de Saint-Pierre, Marquis de Lafayette, Kant, Mazzini, Ernest Re-nan, Proudhon, Victor Hugo i mnogi drugi temeljiti svoju viziju budu}ega federalnog ustrojaujedinjene Europe.1Ova ideja miroljubive suradnje me|u europskim dr`avama koje su se dobrovoljnoodrekle hegemonisti~kih te`nji dobila je na osobitoj te`ini nakon stravi~nih iskustava Prvogasvjetskoga rata koji je devastirao europski prostor. Austrijski grof Richard Coudenhove-Ka-lergi 1923. godine postavlja temelje paneuropskog pokreta i poziva na uspostavu UjedinjenihEuropskih Dr`ava. [est godina kasnije, francuski ministar vanjskih poslova Aristid Briandobjavljuje memorandum u kojem se zala`e za osnivanje Europske Federalne Unije u kojoj bibila o~uvana dr`avna suverenost njezinih ~lanica. Ipak, do o`ivotvorenja ideala ujedinjeneEurope kao zone sigurnosti i ekonomskog prosperiteta Europa je morala pro}i kroz strahotejo{ jednoga rata. U travnju 1951. godine, na poticaj Francuske i Njema~ke, {est europskih ze-malja potpisalo je sporazum o osnivanju Europske zajednice za ugljen i ~elik, koja je 1957.godine prerasla u Europsku ekonomsku zajednicu. Iako je sve zapo~elo vrlo skromno, s uki-danjem tarifa u trgovini ugljena i ~elika izme|u {est zemalja osniva~a, danas svjedo~imo Eu-ropskoj Uniji koja broji dvadeset i pet zemalja ~lanica integriranih u jedinstveni ekonomski imonetarni sustav i koju karakterizira tendencija daljnjeg pro{irenja i strukturalne evolucije usmjeru uspostave supranacionalne organizacije s vlastitim ustavom i zajedni~kim medijskim,obrazovnim i kulturnim prostorom.Unato~ nesumnjivo impresivnim postignu}ima, projekt europskog ujedinjenja nije bezproblema i nedoumica. Od samih po~etaka europskih integracija prisutan je spor izme|u dvi-ju vizija ujedinjene Europe, izme|u tzv. intergavernmentalizma i federalizma, tj. izme|u mo-dela prema kojem klju~na uloga pripada dr`avama ~lanicama i me|uvladinim dogovorima imodela koji primat daje europskim institucijama. Taj se spor odrazio i na karakter postoje}egsustava upravljanja Unijom koji, zbog slo`ene kombinacije me|uvladinih i federalnih eleme-nata, znatno komplicira proces dono{enja odluka i ote`ava uspostavu zadovoljavaju}eg odno-sa izme|u europskih institucija i gra|ana. U tom smislu, demokratski deficit postoje}eg su-stava upravljanja i odlu~ivanja svakako je jedan od goru}ih problema Unije (Longo, 2004).Opadanje zanimanja gra|ana za sudjelovanje na izborima za europski parlament vjerojatnoje dobar pokazatelj njihova nezadovoljstva ili, u najboljem slu~aju, indiferentnosti u odnosuna procese koji se odvijaju na razini europskih institucija. Naime, od prvih izbora za europskiparlament postotak glasa~a koji izlaze na izbore vidljivo se smanjuje, sa 63% u 1979. godinina samo 45,7% u lipnju 2004. godine, uz pove}anje broja parlamentarnih zastupnika iz euro-skepti~nih stranaka (Pinder, 2001; Schmitt, 2005). Stoga se ~ini da su opravdane bojazni da,ako se ovaj trend nastavi, izborno tijelo dr`ava ~lanica mo`e postati centrifugalnom silom ko-ja }e voditi dezintegraciji. Uza sve to, pitanje je ho}e li institucije Europske Unije biti dovolj-no efikasne i demokrati~ne da osiguraju uspjeh predlo`enih strukturalnih reformi i dobijupotrebnu potporu gra|ana (Pinder, 2001).Posebna tema u raspravama o karakteru i smjeru europskih integracijskih procesa ti~ese odnosa Europske Unije kao nadnacionalne organizacije i nacionalnih dr`ava. U eri globa-lizacije i nadnacionalnog restrukturiranja svijeta, tvrdi se, nacionalne su dr`ave postale tekrelikt pro{losti (Guéhenno, 1995). Prema kli{eju globalizacijske teze, rastu}a povezanost ime|uovisnost na ekonomskom, sigurnosnom, kulturnom i politi~kom planu reducirala je au-tonomiju i suverenost nacionalne dr`ave, naru{ila temelje njezine legitimnosti i ozbiljno na-grizla s njom povezane oblike kolektivne identifikacije. Jednom rije~ju, globalizacija nije sa-mo istro{ila nacionalnu dr`avu, nego su nacionalne identitete i nacionalne kulture zamijenilinadnacionalni identiteti i kozmopolitska kultura. Dapa~e, u globalnom svijetu sama ideja na-cije postala je prijepornom, a nacionalni su identiteti postali nesigurnima, fragmentiranima ihibridnima (Bhabha, 1990), {to za posljedicu ima postupno premje{tanje lojalnosti s nacija inacionalnih dr`ava bilo na podnacionalne identitete ili nadnacionalne zajednice.Dakako, ove teze o “odumiranju” nacionalne dr`ave i opadanju va`nosti nacionalnihidentiteta nisu univerzalno prihva}ene. Iako priznaje da su u svjetlu {irih kretanja stanov-ni{tva (imigracije, pritisaka azilanata, priljeva stanovnika iz biv{ih kolonija i stranih radnika)moderne zapadne nacije postale “iskrzane na rubovima”, Anthony Smith (2003) nagla{ava2Mati}, D.: Uvod: Identitet i razvoj: priklju~enje Hrvatske Europskoj Uniji Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 1–2: 1–5da nije mudro podcjenjivati kontinuirani osje}aj nacionalnog identiteta me|u ve}inom sta-novni{tva u zapadnim dr`avama, ali ni precjenjivati stupanj u kojem je ve}ina zapadnih nacijau ranijim razdobljima bila homogena. I doista, dovoljno je da se prisjetimo Scila i Haribdiprocesa integracije francuske, talijanske ili hrvatske nacije pa da zaklju~imo da nacionalno je-dinstvo nikada u pro{losti nije bilo tako izvjesno, kao {to ni nacionalna fragmentacija nije da-nas ba{ toliko istaknuta. S druge strane, upitno je koliko je globalizacija erodirala veze soli-darnosti me|u ~lanovima nacije, ili pak uru{ila nacionalne identitete. Ili da je izlo`enost raz-li~itim kulturalnim utjecajima i intenziviranje kulturne razmjene umanjilo va`nost pripadanjavlastitoj nacionalnoj kulturi. Da parafraziram M. Billiga (1995), zna~i li to {to u`ivam u indij-skoj kuhinji i angolskoj muzici da sam dijelom postala Indijkom i Angolkom, da su se mojiosje}aji kulturnog pripadni{tva i lojalnosti bitno preobrazili?Kad je posrijedi polo`aj nacionalnih dr`ava, nema sumnje da su one izgubile mnogo odmanevarskog prostora i slobode koju su u`ivale u nekim prethodnim povijesnim razdobljima.Je li to pokazatelj kona~nog gubitka suverenosti nacionalne dr`ave ili je posrijedi tek privid,vrijeme }e pokazati. Me|utim, ~ak i ako je teza o “kraju nacionalne dr`ave” to~na, gubitaksuverenosti ne treba odmah poistovjetiti s gubitkom nacionalnog identiteta. Naime, `eljagra|ana Slovenije, Litve ili Francuske ju~er, kao Hrvatske ili Bugarske danas, da njihovezemlje postanu punopravnim ~lanicama Europske Unije ne upu}uje na njihovu spremnost dase odreknu vlastitoga nacionalnog identiteta ili da je fokus njihove politi~ke lojalnosti prene-sen s nacionalne dr`ave na europske institucije. ^ini se stoga da }e se u budu}nosti koplja lo-miti upravo oko kulturne dimenzije projekta europske integracije, tj. oko pitanja je li mogu}ei po`eljno djelovati u pravcu konstrukcije “europskog identiteta” i izgradnje “europske na-cionalne svijesti”.Na{i su autori osobitu pozornost posvetili upravo problemu europske kulturne integra-cije. Ivor Altaras Penda analizira koliko zajedni~ke europske politi~ke i pravne institucijeprati proces konstrukcije zajedni~koga europskog identiteta i izra`ava `aljenje zbog ~injenice{to se o Europi uglavnom raspravlja kao o skupu institucionalnih rje{enja, a ne kao o zajed-ni~kome kulturnom prostoru. Smatra da je europski identitet potreban kao faktor integraci-je, ali upozorava da su svi poku{aji da se taj identitet konstruira “odozgo” kontraproduktivni,te da se zajedni~ki identitet mo`e posti}i isklju~ivo kroz respektiranje svih na{ih pojedina~nihidentiteta.Prema Sr|anu Vrcanu, sam je pojam europskog identiteta dvojben, {to se o~ituje u spo-ru oko toga je li identitet Europe ve} zadan, povijesno ili sudbinski, ili ga tek treba konstrui-rati. Autor se ne opredjeljuje ni za jednu stranu u ovome sporu, nego smatra da je sama po-traga za europskim identitetom zastarjela i to stoga {to je kozmopolitizam kao sastavni ele-ment dana{nje europske stvarnosti nadvladao potrebu za “otkrivanjem” ili “konstruiranjem”jednoga, u globalno povezanom i me|uovisnom svijetu, ipak limitiraju}eg i limitiranoga ko-lektivnog identiteta kao {to je onaj Europe.O posljedicama procesa globalizacije i europske integracije po opstojnost nacionalnihidentiteta zemalja ~lanica i aspiranata na ~lanstvo u EU pi{e Krunoslav Vukeli}. Njegovaanaliza vodi zaklju~ku da se Europska Unija kre}e u pravcu federalizacije i centralizacije po-liti~kog sustava, {to vodi slabljenju nacija-dr`ava i eroziji nacionalnih identiteta. Kako autornagla{ava, isticanje nacionalnih posebnosti i identiteta zemalja ~lanica od strane vodstva Eu-ropske Unije tek je stvar retorike. U biti, poticanjem regionalnih pokreta, regionalne samou-prave i me|uregionalne suradnju Europska Unija postupno oslabljuje nacije-dr`ave i njihoveinstitucije, i time otvara prostor za stvaranje nadnacionalnog identiteta kojim nastoji legitimi-rati i poduprijeti vlastite, formalno zajedni~ke institucije.^lanak koji potpisuju Slobodan Bjelajac i [ime Pili} temelji se na rezultatima anketnogistra`ivanja ~ija je svrha bila utvrditi odnos identiteta i `elje za priklju~enjem Europskoj Unijikod studenata Visoke u~iteljske {kole u Splitu (N=348). Analiza je pokazala da ve}ina stude-3Mati}, D.: Uvod: Identitet i razvoj: priklju~enje Hrvatske Europskoj Uniji Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 1–2: 1–5nata, njih 57%, sna`no podupire ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ali i da pretpostavljenaveza izme|u `elje studenata za priklju~enjem Europskoj Uniji i njihovih socijalnih i reziden-cijalnih karakteristika, te pojedinih tipova identiteta (vjerski, prostorni i strana~ki) ne postoji,ili je vrlo mala i bezna~ajna. Zabrinjava, pak, op}enito visok stupanj neinformiranosti stude-nata o hrvatskim integracijskim procesima. Pitanje je, stoga, koliko je zabilje`eni pozitivanstav prema ulasku Hrvatske u EU izraz dubokih i ~vrstih uvjerenja ispitanika ili tek izraz nji-hova priklanjanja tada dominantno proeuropskom raspolo`enju hrvatske javnosti koje se ume|uvremenu znatno promijenilo.Eksplozija etni~kih i nacionalnih sukoba koji su krajem dvadesetog stolje}a vodili geo-politi~kom restrukturiranju svijeta, vratila je naciju i nacionalne/etni~ke identitete u sredi{teistra`iva~ke pozornosti brojnih dru{tvenih znanstvenika. No, kako upozorava Petar Koruni},istra`ivanje nacije, etni~kih i nacionalnih identitete optere}eno je konfuznom i nepreciznomuporabom klju~nih pojmova, pa je uklanjanje terminolo{ke zbrke pretpostavka za svaku oz-biljniju raspravu o tim fenomenima. Kad je, pak, rije~ o raspravi o hrvatskoj naciji i nacional-nom identitetu, autor se zala`e za povijesnu kontekstualizaciju, te interdisciplinarno istra-`ivanje kulturne i etni~ke raznolikosti Hrvatske.Budu}nost nacionalnih identiteta, njihovo mjesto i uloga u svijetu koji se sve vi{e eko-nomski i politi~ki povezuje, tek je jedan od problema kojim su se pozabavili autori predstav-ljeni u ovom tematskom broju. Druga skupina problema ti~e se politi~ko-pravnih, institucio-nalnih i socijalnih pretpostavki priklju~enja Hrvatske Europskoj Uniji. S obzirom na to da uzadnjih nekoliko mjeseci svjedo~imo opadanju potpore za ulazak Hrvatske u EU, treba raz-motriti izvore otpora, strahova i tjeskoba koje integracijski procesi izazivaju kod sve {irih slo-jeva hrvatskoga dru{tva. Prema Ognjenu ^aldarovi}u, stanovite osobine socijalne zbilje uHrvatskoj, ponajprije netransparentnost, odnosi nepovjerenja i naslije|eni obrasci kolektivnesvijesti, djeluju kao ograni~avaju}i faktori priklju~enja. Manjak adekvatnih informacija o eu-rointegracijskim procesima dodatno komplicira stanje, te autor upozorava na potrebu surad-nje institucija dr`ave i civilnog dru{tva u sustavnoj edukaciji gra|ana o smislu, ciljevima,manjkavostima i prednostima priklju~enja Europskoj Uniji.Brzina kojom }e se Hrvatska kretati prema punopravnom ~lanstvu u Europskoj Unijine}e ovisiti samo o `eljama i potpori njezinih gra|ana, nego, uz pretpostavku pozitivnogrje{enja slu~aja generala Gotovine, i o tempu kojim }e se reformirati hrvatsko zakonodav-stvo. Rad Jurja Hr`enjaka doprinos je raspravi o stupnju usugla{enosti hrvatskoga prav-no-politi~kog sustava s onim Europske Unije. Na temelju pomne analize Ustava RepublikeHrvatske i Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Hr`enjak nastoji pokazati koliko jehrvatsko zakonodavstvo sukladno europskim normama i na~elima reguliranim u Europskojpovelji o lokalnoj samoupravi i Europskoj konvenciji o pograni~noj suradnji, te zaklju~uje daje ustavna i zakonska regulacija lokalne samouprave u Hrvatskoj usporediva s europskimstandardima i formalno-pravno zadovoljava uvjete za priklju~enje.Napokon, sve rasprave o budu}nosti Europe po~inju i zavr{avaju pitanjem {to je to {tozovemo Europom i {to bi ona trebala biti. Je li ona tek geografski pojam ili ne{to puno vi{e idublje od toga? Za jedne, ona je mjesto zajedni~kih vrijednosti (Havel, 1996), za druge, tekvelika iluzija (Judt, 1995). Za Branku Mraovi}, Europa je “progutana” od strane EuropskeUnije, to~nije, ona se danas definira ponajprije preko doktrine acquis communautaire, tj. kor-pusa ugovora, zakona i pravnih postupaka obveznih za sve ~lanice unutar Europske Unije.Na tragu poststrukturalisti~kih analiza mo}i i “re`ima istine” kojima se privilegiraju odre-|ena zna~enja i vrijednosti, autorica se u radu zala`e za dekonstrukciju dominantnog diskur-sa o Europi kojim se, kao jedino mogu}e i ispravno, name}e tek partikularno, ograni~enoshva}anje europskog zajedni{tva. Iako rad ne nudi konkretnu analizu ovoga diskursa, njego-va je vrijednost u tome {to poti~e na razmi{ljanje o na~inima na koje “Europa”, kao ideolo{kikonstrukt {to se utjelovljuje u institucijama Europske Unije, za`ivljuje u na{oj svijesti. Ne4Mati}, D.: Uvod: Identitet i razvoj: priklju~enje Hrvatske Europskoj Uniji Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 1–2: 1–5podcjenjuju}i ~injenicu {to me|u jednakima postoje oni koji su jednakiji i ~iji se glas priodlu~ivanju o institucionalnom preustroju Europske Unije ja~e ~uje, ipak o svima nama ovisiu kojem }e se pravcu taj preustroj kretati i u kakvoj }emo Europi `ivjeti.LITERATURABillig, Michael (1995) Banal Nationalism. London: Sage Publication.Bhabha, Homi (ur.) (1990) Nation and Narration. London and New York: Routledge.Guéhenno, Jean-Marie (1995) The End of the Nation-State. Minneapolis: Univerity of Minnesota Press.Havel, Václav (1996) Nada za Europu. Revija za sociologiju 3–4:129–133.Judt, Tony (1996) Europa: Velika iluzija. Revija za sociologiju 3–4:135–143.Longo, Michael (2004) Democracy, Legitimacy, and Constitution Puilding. www.fedtrust.co.uk/uploads/constitution/longo.pdfPinder, John (2001) The European union: A Very Short Introduction. Oxford and New York: OxfordUniversity Press.Schmitt, Hermann (2005) The European Parliament Elections of June 2004: Still Second-Order?.www.Europeanelectionsstudies.net/Papers/Schmitt2004Epelection.pdfSmith, Anthony D. (2003) Nacionalizam i modernizam. Zagreb: Fakultet politi~kih znanosti.5Mati}, D.: Uvod: Identitet i razvoj: priklju~enje Hrvatske Europskoj Uniji Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 1–2: 1–5

Uvod: Identitet i razvoj: priključenje Hrvatske Europskoj Uniji

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia