Točka preokreta – kada smo, zašto i kako počeli misliti pandemijski?

Abstract

Suspended between theories of manipulation and the public health catastrophe that continues to shake our world, there is a whole range of answers to the questions posed by scientists, doctors, politicians and ordinary folk – when, where, how and why did it all begin? Given the various concepts and ideas on the future corona world, it is important to keep asking and (still) avoid simple and mind-numbing answers. The world of media has also reached or surpassed a tipping point – can we even shake the illusion we deserve some “new normal”? Or perhaps the future holds a “new abnormal” world, alongside the “old abnormal”. On the one hand the pandemic has changed our behavioural patterns, and will continue to do so, but it has also changed our way of thinking, reaching conclusions and perceiving the external world and the world within us. On the other hand, are we in part historically regressing through our acceptance of half-dictatorship, lockdowns, immovability, blandness and hiding our smiles? Why and how might the philosophy of the media help with this challenge of views in some new techno-feudalism? Will we adopt any new lessons? We must first remember the legendary children’s show Sesame Street and its revolutionary insight – you can teach children only if you attract their attention first...Između teorija manipulacija i zdravstvene nepogode koja je potresla svijet nalaze se brojni odgovori na pitanja znanstvenika, liječnika, političara i običnih ljudi – gdje je, kada, kako i zašto sve započelo? Obzirom na razne koncepte i ideje o svijetu korona budućnosti, bitno je stalno postavljati pitanja i ne (još) priklanjati se jednostavnim i zatupljujućim odgovorima. Svijet medija također je dostigao ili prešao točku preokreta – možemo li se uopće riješiti iluzija kako zaslužujemo nekakvo „novo normalno”. Ili, naprotiv, čeka nas svijet „novog nenormalnog”, ali i uz „staro nenormalno”. Pandemija, s jedne strane, mijenja i mijenjat će ne samo naš način ponašanja, već i naš način razmišljanja, zaključivanja i percepcije svijeta unutar nas i izvan nas. S druge strane, vraćamo li se dijelom i povijesno unatrag, pristajući na polu-diktature, zatvaranja, nekretanja, bezličja i skrivanje osmijeha. Zašto i kako bi filozofija medija mogla pomoći u ovom izazovu mišljenja u nekakvom novom tehnofeudalizmu? Hoćemo li nešto naučiti? – moramo se najprije sjetiti legendarne dječje TV serije Ulica Sezam i njene revolucionarne spoznaje - djecu možete naučiti nešto samo ako im privučete pozornost..