UVOD: Rak dojke je najčešća zloćudna bolest kod žena, a s povećanjem životne dobi rizik raka raste. Samoprocjena
kvalitete života kod osoba s malignitetom danas je cilj mnogih istraživanja, ponajprije radi poboljšanja rehabilitacijskih
i terapijskih postupaka, te što dugotrajnijeg i kvalitetnijeg preživljavanja. Cilj istraživanja je ispitati kvalitetu života žena
oboljelih od raka dojke na području Livna.
ISPITANICI I METODE: Presječna studija je provedena na uzorku od 65 ispitanica (n=65). Kriteriji uključenja bili su:
žene oboljele i liječene od raka dojke na području Livna, te zdrave žene (tj. bez raka). Kriteriji isključenja: žene koje nisu
članice Udruge žena oboljelih od raka dojke “Bistrica“ (klinički uzorak), dob manja od 18 godina, ispitanice s psihijatrijskom dijagnozom, te one s više kroničnih bolesti radi mogućeg utjecaja na kvalitetu života. Podaci su prikupljeni na osnovu upitnika: upitnik sa sociodemografskim obilježjima i upitnik kvalitete života (WHOQOL-BREF).
REZULTATI: U kliničkom uzorku je više visoko obrazovanih žena i onih koje žive same. Ispitanice iz kliničkog uzorka najvišom su procijenile kvalitetu svog psihološkog stanja, a najnižom kvalitetu socijalnih interakcija. Dokazano je statistički
značajno manje zadovoljstvo fizičkim zdravljem kod ispitanica kliničkog uzorka.
ZAKLJUČAK: Nije nađena statistički značajna razlika u općem zadovoljstvu kvalitetom života kod žena oboljelih od raka
dojke u odnosu na zdrave žene. Najveća razlika između oboljelih i zdravih žena je u zadovoljstvu prijevoznim sredstvima,
sposobnosti obavljanja svakodnevnih poslova i prihvaćanju izmijenjenog tjelesnog izgleda
