Jure Trutanić

Croatian

Trutanić, Jure

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

452RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 52, 2020. str. 441-488Dalmacija pod habsburškom krunomFra Ante Matijević, Povijest Dalmacije za vrijeme prve austrijske vladavine 1797-1806 (prir. Marko Trogrlić), Zagreb: Leykam International, 2020, 251 str.Priređivanjem doktorske disertacije dalmatinskog franjevca Ante Matijevića, 94 godine od njezine aprobacije, Marko Trogrlić nastavlja predstavljati plodove višegodišnjih bečkih istraživanja, čime znanstvena i šira javnost dobiva još jedan u nizu vrijednih priloga poz-navanju dugog 19. stoljeća u pokrajini Dalmaciji. Nakon što je u projektnim suradnjama priredio za objavljivanje sjećanja prvog civilnog namjesnika Dalmacije, Erazma Handela, zatim 2015, u suradnji s njemačkim kolegom Conradom Clewingom, putopisna izvješća iz Habsburške Dalmacije namjesnika Wenzela Lilienberga te autobiografske zapise nam-jesnika Gabrijela Rodića 2017, Trogrlić u okviru rada na znanstvenom projektu Hrvatske zaklade za znanost, pod vodstvom dr. sc. Stjepana Matkovića, pred nas ne podastire autentično povijesno svjedočanstvo, već zgotovljen historiografski rad malo poznatog dalmatinskog franjevca. Objavljivanje Matijevićeve disertacije najnovije je ostvarenje Trogrlićeva istraživanja i priređivanja građe iz središnjih bečkih arhiva, nasušno potrebne da bi se, uvažavajući perspektivu bečke središnjice prema periferiji, cjelovito sagledalo povijest Dalmacije pod habsburškom krunom, kombinirajući „pogled odozgo“ s „pogledom odozdo“, satkanim od niza mikrohistorija ili, pak, sinteza pokrajinskog obuhvata nastalih na temelju pretežno dalmatinskih arhiva. Značenje rada počiva na činjenici da se doktorand Matijević svojedobno koristio pr-vorazrednim vrelima iz središnjih bečkih institucija: Državnog arhiva u Beču (Staatsarchiv in Wien), Arhiva unutarnjih poslova (Archiv des Inneren), Ratnog arhiva (Kriegsarchiv) i Prosvjetnog arhiva (Unterrichtsarchiv), od čega su najdragocjeniji podaci preuzeti iz vrela nekada pohranjenih u bečkoj Palači pravde (Wiener Justizpalastbrand), oštećeni do neprepoznatljivosti u paljevini zgrade tek godinu dana nakon što je Matijević dovršio disertaciju. Navedena okolnost pruža radu svojevrsnu povlaštenost s obzirom na to da ga u pojedinim dijelovima možemo neizravno interpretirati i kao povijesno vrelo. Matijevićeva disertacija dostupna je u Sveučilišnoj knjižnici u Beču (Universitätsbib-liothek Wien) na njemačkom jeziku, no priređivač zapaža da je najvjerojatnije izvorno pisana na hrvatskome te potom prevedena na njemački. Valja notirati da postoji još jedan primjerak Matijevićeve disertacije, pohranjen u knjižnici zadarskog franjevačkog samo-stana sv. Frane. Trogrlić je disertaciju priredio za objavljivanje u hrvatskom prijevodu, nastojeći je predstaviti u što izvornijem obliku, minimalno zadirući u strukturu teksta. Knjiga sadrži njegovu uvodnu studiju, zatim uvod Matijevićeve disertacije, nakon kojeg slijedi korpus razdijeljen na šest poglavlja i zaokružen autorovim zaključkom. Potom slijede kratak popis kratica te bilješke popisane po poglavljima koje, pomalo nepraktično, valja tražiti pri kraju knjige. Na zadnjim stranicama pronaći ćemo i slikovne priloge, među kojima dvije fotografije fra Ante Matijevića, sažetke na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku te kazala osobnih imena i mjesta koja olakšavaju snalaženje u knjizi.U trodijelnoj uvodnoj studiji Trogrlić donosi životopisne i bibliografske crtice iz života autora disertacije, franjevca provincije sv. Jeronima, Ante Matijevića (1895-1956), iz kojih, 453Ocjene i prikazipored svećeničko-redovničkog djelovanja, razabiremo rad profesora i stručnjaka tematski usmjerenog ponajvećma na istraživanje povijesti glazbe. Trogrlić se u uvodnoj studiji osvrće tehnički i sadržajno na disertaciju, upućuje na njezinu znanstvenu vrijednost te objašnjava temeljnu Matijevićevu tezu. Naposljetku zahvaljuje institucijama i pojedincima koji su dali prinos ovome pothvatu.Ante Matijević u uvodu disertacije konstatira kako se Damacija 1797. nalazila na istom stupnju razvitka kao u srednjemu vijeku zbog specifične mletačke politike određene trgo-vinskim interesom, s glavnom tezom da su modernizacijska postignuća francuske uprave nastala na temelju provedbenih planova i mjera započetih tijekom epizode austrijske uprave. Uz dramatične događaje prevratničke 1797, ruku pod ruku išli su prizori pobune pučana, pljačke vlastele te glavosijeci pristaša (i navodnih pristaša) revolucije, stoga se Dalmacija nakon višedesetljetnog razdoblja mira preko noći našla u grotlu vojnih zbivanja i geopolitičke kombinatorike, čime se ta godina bez krzmanja može ocijeniti epohalnom prijelomnicom u dalmatinskoj povijesti. Iako su se zagovornici sjedinjenja pokrajine s prekovelebitskom Hrvatskom pozivali na povijesno-legitimističko načelo, Dalmacija je, na temelju preliminarnih pregovora u Leobenu, u zamjenu za habsburški belgijski posjed Campoformijskim mirom postala krunovina cara Franje II. Time je započela Prva austrijska uprava u Dalmaciji (1797-1806) koja je prestala uslijed kasnijih osvajačkih postignuća Napoleonova ratnog stroja, tj. provedbe odredbi Požunskog mira početkom 1806. Historiografska je tradicija to razdoblje dalmatinske povijesti najčešće interpretirala kao svojevrstan interregnum, ne analizirajući temeljitije pristup Bečkoga dvora i njemu podređenih tijela prema Dalmaciji. No, Matijevićeva disertacija donosi značajan obrat u prosudbi Prve austrijske uprave, na tragu čega je i priređivač Trogrlić u sintezi Dalmacija u 19. stoljeću to razdoblje austrijske vladavine bio okarakterizirao kao „provizorij s dobrim željama“, navodeći zaista konkretne modernizacijske iskorake tog razdoblja. Dokazivanjem glavne teze da se granica između srednjega i novog vijeka nije do-godila 1806, kada Dalmacija dolazi pod Napoleonovu revolucionarno-prosvjetiteljsku vladavinu, već 1797, kada su trupe generala Matije Rukavine uime cara uspostavile red i vlast u uzavreloj pokrajini, Matijević donosi povoljniju ocjenu Prve austrijske uprave u Dalmaciji, priznajući joj zasluge u pripremi modernizacijskog zahvata, iako je on uve-like ostao mrtvo slovo na papiru do predaje vlasti Francuzima. Ocjenjivač Matijevićeve disertacije, prof. Karl Patsch, čiju ocjenu Trogrlić citira u uvodnoj studiji, vidi ključnu vrijednost Matijevićeva istraživanja u tome što opovrgava prosudbe dotadašnje historio-grafske tradicije uobličene u perima poput Pisanijeva i Šišićeva, koji su konstruirali do tada prevladavajuću sliku Prve austrijske uprave kao nastavka lošeg mletačkoga gospodarenja, pripisavši reformska dostignuća isključivo francuskoj upravi. Matijević u prvom dijelu rada analizira mletačku upravu u Dalmaciji, ukazuje na nepo-stojanje jedinstvenog tipa uprave, što je razvidno u znatnim razlikama među komunalnim samoupravama i rasponu povlastica njihova plemstva, te primjećuje društveno-ekonomsko dvojstvo pokrajine, jasno vidljivo usporedbom otočno-priobalnog dijela s dalmatinskim zaleđem. Iako je mletačka uprava pristupala Dalmaciji kao resursu koji ima funkciju osigurati prosperitet Mletaka, brinući se prvenstveno o trgovinskom interesu središnjice, ostavljajući neprosvijećeno stanovništvo u siromašnom i ekonomski nepoticajnom am-bijentu, Matijević ponegdje sudi odveć strogo. Prva austrijska uprava, iako kratkog trajanja i ograničena zahvata, imala je svoju di-namiku koju je diktirala šarolika skupina aktera. Ti su akteri često bili nositelji različitih 454RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 52, 2020. str. 441-488shvaćanja. Primjerice, general Rukavina odlučno je odbijao zadiranje u plemićke pov-lastice i ukidanje staleških razlika, u čemu je bio toliko odrješit da je dao utamničiti bračke kapetane Hranotića i Nikolorića kad su mu došli priopćiti narodne zaključke. Njemu nasuprot, grof Goëss težio je kasnije potpunom ukidanju najvećeg broja gradskih i staleških povlastica. Nositeljima najviših upravnih dužnosti Matijević najčešće ne navodi puno ime ni službeni položaj, iako ih spominje velik broj puta jer su upravo oni trebali Dalmaciju privesti modernosti. Među njima postojali su osobni animoziteti, popraćeni spletkama i podmetanjima. Prvi povjerenik za civilne poslove, Raimund von Thurn, gajio je neprijateljsko raspoloženje prema generalu Rukavini, dok je hvalisav carev pouzdanik, kasnije odgojitelj prijestolonasljednika Ferdinanda, grof Steffaneo, denuncirao, klevetao i nastojao ukloniti podređene mu službenike. Matijević primjećuje kako su mjere koje je donosila austrijska uprava prije 1802. nosile obilježje i oblik privremenosti, dok su planovi Steffanea, Goëssa i Bradyja iskazivali težnju za konačnom promjenom stanja. To je, po svemu sudeći, prvenstveno zasluga radišnoga grofa Petera von Goëssa koji je naposljetku podnio ostavku zbog toga što središnje bečke vlasti nisu aktivnije podržale njegova nastojanja, ponajviše u financijskom smislu. Šteta je što su Matijeviću iz raz-doblja 1799-1801. i neposredne podređenosti pokrajine nadvojvodi Karlu bili dostupni samo malobrojni spisi s obzirom na to da su od nadvojvode dolazili intrigantni prijedlozi o kolonizaciji Dalmacije stanovništvom iz ostalih austrijskih pokrajina, no pretpostavke za to bile su ograničene prvenstveno agrarnim odnosima proizašlima iz Grimanijeva zakona. Fra Ante Matijević u disertaciji ponegdje ulazi u prevelike digresije, objašnjavajući općepoznate povijesne tijekove poput ishoda Napoleonovih bitaka ili, s druge, pak, strane, opskurnosti poput stambenih prohtjeva ruskog konzula u Dubrovniku, Charlesa Fontona. Uzgred otvara i (proto)nacionalno pitanje političkim svrstavanjem pojedinih aktera na pristaše i protivnike ugarske stranke, odnosno zagovornike i protivnike sjedinjenja Dalmacije s prekovelebitskom Hrvatskom. Iznošenjem događaja u najisturenijoj točki Monarhije prema jugoistoku Europe, Boki kotorskoj, osobito isticanjem snažnog utjecaja karizmatskog vladike Petra I. Petrovića na pravoslavno stanovništvo zaljeva i okolice, Matijević posvećuje pozornost i crnogorskom pitanju, sugerirajući budućim istraživačima pregledavanje Državnog arhiva Crne Gore.Ključna promjena u konačnom upravnom ustroju Dalmacije za Prve austrijske uprave bilo je usmjerenje prema načelu podjele sudstva i uprave. Kad tome dodamo napore koje je grof Goëss uložio u razvoj industrije, trgovine i poljoprivrede te postignuća koja je ostvario glede osnivanja škola i bolnica, kao i ceste koje je u pokrajini projektirao inženjer Franjo Zavoreo, zaista možemo premjestiti Šišićev kamen međaš između srednjega i novoga vijeka iz 1806. u 1797. Takvom promjenom u periodizaciji dalmatinske povijesti otvara se prostor objektivnijem vrednovanju modernizacijskih zahvata u upravi, sudstvu, školstvu te izgradnji prometne infrastrukture, što je donijela francuska uprava u Dalmaciji oslanjajući se itekako na ostavštinu austrijske uprave koja joj je prethodila.Jure TrutanićRADOVI52Broj 2ZAGREB 2020.FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUZAVOD ZA HRVATSKU POVIJESTINSTITUTE OF CROATIAN HISTORYINSTITUT FÜR KROATISCHE GESCHICHTEZAVOD ZA HRVATSKU POVIJESTFILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBUIzdavač / PublisherZavod za hrvatsku povijestFilozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuFF-pressZa izdavača / For PublisherMiljenko ŠimpragaGlavna urednica / Editor-in-ChiefInga Vilogorac BrčićIzvršna urednica / Executive EditorKornelija Jurin StarčevićUredništvo / Editorial BoardJasmina Osterman (stara povijest/ancient history), Trpimir Vedriš (srednji vijek/medieval history), Hrvoje Petrić (rani novi vijek/early modern history), Željko Holjevac (moderna povijest/modern history), Tvrtko Jakovina (suvremena povijest/contemporary history), Silvija Pisk (mikrohistorija i zavičajna povijest/microhistory and local history),Zrinka Blažević (teorija i metodologija povijesti/theory and methodology of history)Međunarodno uredničko vijeće / International Editorial CouncilDenis Alimov (Sankt Peterburg), Živko Andrijašević (Nikšić), Csaba Békés (Budapest), Rajko Bratož (Ljubljana), Svetlozar Eldarov (Sofija), Toni Filiposki (Skopje), Aleksandar Fotić (Beograd), Vladan Gavrilović (Novi Sad), Alojz Ivanišević (Wien), Egidio Ivetić (Padova), Husnija Kamberović (Sarajevo), Karl Kaser (Graz), Irina Ognyanova (Sofija), Géza Pálffy (Budapest), Ioan-Aurel Pop (Cluj), Nade Proeva (Skopje), Alexios Savvides (Kalamata), Vlada Stanković (Beograd), Ludwig Steindorff (Kiel), Peter Štih (Ljubljana)Izvršni urednik za tuzemnu i inozemnu razmjenu / Executive Editor for Publications ExchangeMartin PrevišićTajnik uredništva / Editorial Board AssistantDejan ZadroAdresa uredništva/Editorial Board addressZavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Zagreb,Ivana Lučića 3, HR-10 000, ZagrebTel. ++385 (0)1 6120191Časopis izlazi jedanput godišnje / The Journal is published once a yearČasopis je u digitalnom obliku dostupan na / The Journal in digital form is accessible atPortal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske „Hrčak“http://hrcak.srce.hr/radovi-zhpFinancijska potpora za tisak časopisa / The Journal is published with the support byMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike HrvatskeČasopis je indeksiran u sljedećim bazama / The Journal is indexed in the following databases:Directory of Open Access Journals, EBSCO, SCOPUS, ERIH PLUS, Emerging Sources Citation Index - Web of ScienceRADOVI ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJESTFILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBUKnjiga 52, broj 2Naslovna stranica / Title page byMarko MarakovićGrafičko oblikovanje i računalni slog / Graphic design and layoutMarko MarakovićLektura / Language editorsSamanta Paronić (hrvatski / Croatian)Edward Bosnar (engleski / English)Tisak / Printed byTiskara Zelina d.d. Naklada / Issued200 primjeraka / 200 copiesIlustracija na naslovniciMuza Klio (Alexander S. Murray, Manual of Mythology, London 1898)Časopis je u digitalnom obliku dostupan na Portalu znanstvenih časopisaRepublike Hrvatske „Hrčak“ http://hrcak.srce.hr/radovi-zhpThe Journal is accessible in digital form at the Hrcak - Portal of scientificjournals of Croatia http://hrcak.srce.hr/radovi-zhp

Dalmacija pod habsburškom krunom. Fra Ante Matijević, Povijest Dalmacije za vrijeme prve austrijske vladavine 1797-1806, priredio Marko Trogrlić, Zagreb: Leykam International, 2020, 251 str.

Dalmacija pod habsburškom krunom. Fra Ante Matijević, Povijest Dalmacije za vrijeme prve austrijske vladavine 1797-1806, priredio Marko Trogrlić, Zagreb: Leykam International, 2020, 251 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia