Mijo Lončarić

Croatian

Lončarić, Mijo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

In memoriam, 455-487467JOSIP MATEŠIĆ(4. IX. 1927. – 25. III. 2020.)U ponedjeljak, 9. ožujka 2020. prošao sam kroz Kaptol, veće selo, gradić, 15 km sjeverno od Požege, pod obroncima Papuka u srednjem vijeku utvrđeno naselje. Nala-zi se u prekrasnoj dolini nazvanoj Vallis aurea, zapadno od poznatoga Kutjeva. Počeo sam s istraživanjem govora sela Velika, istočno od Kaptola, koji je punkt Hrvatskoga jezičnoga atlasa.1 Mislio sam istražiti i okolicu Velike, uključujući Kaptol, jer to po-dručje ima znatnih specifičnosti u Požeškoj kotlini.2 Znao sam da je u Kaptolu rođen Josip Matešić, poznati jezikoslovac i povjesničar slavenskih književnosti, profesor Sveučilišta u Mannheimu i utemeljitelj tamošnje slavistike, čiji sam bio gost na Sve-učilištu, kao stipendist Zaklade Alexandera von Humboldta. Međutim, istraživanje je tada prekinuto zbog “vjenčića”, a krajem mjeseca stigla je vijest da je 25. ožujka Matešić preminuo. Umro je u 93. godini života. Josip Matešić, drugo dijete u seljačkoj obitelji, u rodnome Kaptolu pohađa osnovnu školu, zatim klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Bilo je to teško vrijeme Drugoga svjetskog rata, mladiće su katkad na vojnu službu privodili s ulice, što se dogodilo i Matešiću. Dokazivao je da je đak, a vojnici su ga odveli pretpostavljenomu, gdje ga je oslobo-dilo poznavanje stihova Vergilijeve Eneide. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studira narodni jezik i književnost te ruski i njemački. Profesori su mu bili: Barac, Badalić, Hraste, Ivšić, Hamm. Rusistiku studira i u Moskvi. Po diplomiranju 1953., radi od 1954. do 1956. godine (s prekidima zbog boravka u inozemstvu) kao sveučilišni asistent u Zagrebu na Akademiji kazališnih umjetnosti. Godine 1957. dobiva njemačku stipendiju, studira slavistiku, istočnoeuropsku po-vijest i germanistiku u Münsteru i Erlangenu. Rezultat je značajno djelo, opis erlan-genskoga zbornika pjesama (Die Erlanger Liederhandschrift – Sprachliche Unter-1 Kada sam 1996. u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje koncipirao projekt Hrvatski jezični atlas, u mrežu Atlasa uzeo sam sve odabrane govore u Hrvatskoj koji su ranije odabrani kao punktovi u mreži (286), a mrežu smo proširili još za trećinu, tako da je s punktovima u Bosni i Hercegovini te dijaspori bilo predviđeno oko 410 punktova hrvatskih govora. To je trebala biti prva faza istraživanja, a u drugoj bi se istražilo još oko 40 punktova manjina u Hrvatskoj. Do 2010. zbog izostanka finan-ciranja terenskoga rada nisu istraženi svi predviđeni punktovi, istraženi su samo čakavski, a ostala je neistražena petina kajkavskih i trećina štokavskih, iako su štokavci većina Hrvata. Godine 2019. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koncipiran je novi projekt, koji je prihvatila Hrvatska zaklada za znanost (projekt br. 3688: Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju), širi od HJA, voditelj akademik Goran Filipi. 2 Tada je zbog korone istraživanje prekinuto, a obavio sam ga krajem lipnja i početkom srpnja, ali ne u obimu u kojemu sam htio. S Matešićem sudjelovao sam na znanstvenome skupu o fra Grguru Čeva-poviću 1987. u Požegi. Croatica et Slavica Iadertina XVI/II (2020)468suchung), što objavljuje iste godine (Kubon & Sagner, München). Od 1963. do 1967. lektor je u Gießenu. Tada nastaje opsežan odostražni rječnik (Rückläufiges Wörter-buch des Serbokroatischen, I–II, Wiesbaden, Harrassowitz, 1965–67.), u neku ruku predradnja monografije o naglasku riječi (Naglasak riječi u hrvatskom ili srpskom pisanom jeziku – Der Wortakzent in der serbokroatischen Schriftsprache, Heidelberg, 1970.), čime je habilitiran. Godine 1969. profesor je slavistike u Göttingenu. Zatim radi kao lektor za južnoslavenske jezike na Sveučilištu u Erlangenu i u Gießenu. Do-cent je pa izvanredni profesor u Fribourgu (Švicarska) i Göttingenu (Njemačka). Bio je pozvan za profesora slavenske filologije na Sveučilište u Mannheimu, gdje djelu-je do mirovine. U Mannheimu 1969. utemeljuje Slavistički seminar i dalja njegova djelatnost vezana je za tu ustanovu. Uz rusistiku uvodi studij serbokroatistike (prema tadašnjemu nazivu studija). Prihvaća sveučilišno partnerstvo Mannheima i Sarajeva, s mnogobrojnim interdisciplinarnim simpozijima (slavistika, politologija, poduzetniš-tvo, germanistika, gostovanja književnika). Kako su istakli uz 80. rođendan 2007. H. Fegert i W. Kroll, ostvaruje dobru suradnju u Slavenskome seminaru Sveučilišta u Mannheimu (J. Petermann, R. Hansen-Kokoruš), otvara inovativne studije (kulturni čimbenici u gospodarstvu), a uz veze s južnoslavenskim kulturnim prostorom širi slavistički profil slavistike u Mannheimu s bugarskim, poljskim i češkim jezikom te uspostavlja kontakte sa Sjevernom Amerikom, Rusijom i Australijom. Bio je prodekan i dekan Fakulteta. Dulje vremena bio je predsjednik Frazeološke komisije Međunarodnoga slavističkog saveza. Od 1988. dopisni je član Jugoslaven-ske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti te Kraljevske akademije znanosti u Goethenburgu (Švedska). Bio je gost profesor u SAD-u, Australiji, Kanadi.Istraživao je jezikoslovne poglede predstavnika reformacije i protureformacije Juž-nih Slavena, utjecaj “panslavizma” na jezik i književnost slavenskih naroda te posebi-ce frazeologiju slavenskih jezika s teorijskoga, dijakronijskoga, sinkronijskoga, are-alnoga, poredbenoga i komunikativnog aspekta, pitanja iz područja južnoslavenskih književnosti (bugarske, hrvatske, slovenske, srpske) i ruske književnosti te njezina utjecaja na hrvatsku književnost.Bavio se rusko-hrvatskim književnim vezama. U hrvatskome jezikoslovlju važno mjesto imaju njegovi rječnici. Odostražni rječnik hrvatskog ili srpskoga (Rückläufiges Wörterbuch des Serbokroatischen, I–II, 1965–67.) pionirsko je djelo te vrste. Zaslugom Matešića Mannheim postaje frazeološkim središtem, osniva se mann-heimska frazeološka škola. Tamo nastaju i pionirska frazeološka djela, uz pomoć suradnika izrađuje prvi jednojezični Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog je-zika (1982.) s oko 12 000 frazema. Suautor je i redaktor Hrvatsko-njemačkog fra-In memoriam, 455-487469zeološkog rječnika (1988.) s preko 18 000 hrvatskih frazema i njihovim njemačkim ekvivalentima, a uređuje i Rusko-njemački frazeološki rječnik (Russisch-Deutsches Phraseologisches Wörterbuch, 1999.). Objavljivao je radove o različitim frazeološ-kim pitanjima i oni čine trećinu njegovih objavljenih radova (što je posebno prika-zala Željka Fink u svojemu nekrologu). Obradio je problem frazeološke sinonimije i varijantnosti, analizirao hrvatske poredbene frazeme, odnos tvorbe frazema i tvorbe riječi; razmatra stilsku stranu frazema, lažne prijatelje u frazeologiji, komunikacijsku ulogu frazema; usporedio je hrvatsku frazeologiju s onom drugih jezika – slaven-skih (posebno ruskoga) i neslavenskih (uglavnom njemačkoga); bavio se frazemima u Bibliji i hrvatskoj književnosti (“Frazeološka antonimija u spjevu Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića”, 2000.). Razmatrao je frazeologiju u rječnicima, izradu frazeoloških rječnika (“Probleme der russisch-deutschen Phraseologie (am Beispi-el der Erstellung eines phraseologischen Wörterbüchs)”, 1981., s Petermannom, “К вопросу об оформлении фразем в словаре (на материале русской и немецкой идиоматики)”, 1987.). Isticao je važnost dijalektne frazeologije (“O problemu di-jalektalne frazeologije. O važnosti dijalektologije kao znanosti”, 1988., “Historijska frazeologija i dijalektologija u slavenskim jezicima”, 1998.). Na Međunarodnome slavističkom kongresu 1978. u Zagrebu izabran je za prvoga predsjednika Komisije za slavensku frazeologiju Međunarodnoga slavističkog komi-teta, što ostaje 25 godina (zatim je njezin počasni predsjednik). Valerij M. Mokienko istakao je njegove zasluge u održavanju frazeoloških konferencija u mnogim europ-skim zemljama, što je bio prinos zajedništvu i međusobnomu razumijevanju. Prva je međunarodna konferencija o slavenskoj frazeologiji održana 1981. u Mannheimu, zatim u Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj, Bugarskoj, Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Hrvat-skoj – rezultat su brojni zbornici radova. Od književnih tema dotiče se pitanja južnoslavenskih književnosti u usporedbi s ruskom (“Hrvatski narodni preporod i ruska književnost”, 1983., “Das Kroatische Drama und L. N. Tolstoj”, 1982., “Hrvatska moderna i F. M. Dostojevski”, 1983.). Piše o recepciji južnoslavenskih pisaca na njemačkome govornom području (“O re-cepciji Andrićeva djela na njemačkom jeziku”, 1980.), o Vladimiru Nazoru (1991.), o Pjesmi nad pjesmama Janka Polića Kamova (1996.). Bavi se i slovenskom književ-nošću. “Die Bedeutung dieses Wörterbuchs besteht darin, daß hier erstmals der phra-seologische Bestand des Kroatischen oder Serbischen auf der Grundlage einheitlicher Kriterien geschlossen dargestellt wird”. Ostvareni su kriteriji: “Idiomatizität und das Vorhandensein von mindestens zwei autosemantischen Komponenten.”Započeo je rad na njemačko-hrvatskome rječniku. Prihvatio sam kao predstojnik Zavoda za hrvatski jezik suradnju dviju ustanova na tome velikom djelu (sudjelo-Croatica et Slavica Iadertina XVI/II (2020)470vao sam nešto i sam u izradi i redakciji). Rječnik je opsežan (2075 str.) i aktualan (Deutsch-kroatisches Universalwörterbuch / Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik. Zagreb, Globus, 2005.). U Analima Leksikografskoga zavoda u Zagrebu 1955. objavljen mu je rad “Građa za bibliografiju jugoslavenske periodike”.  Istraživao je govore u svojoj Požeškoj dolini – Vallis aurea, jezičnu interferenciju čeških i slovačkih doseljenika u Slavoniji (“O govoru požeškog kraja”, 1957., “Govor Požeške kotline”, 1974.). Bavio se pitanjem ktetika i etnika, refleksa jata, prozodije (“Akcenat i kvantiteta u govoru Požeške kotline”, 1977.). Zanimljivo je da nije po-drobnije opisao govor svojega rodnog mjesta – Kaptola, ni njegove okolice, užega zavičaja. Godine 1992., za 65. rođendan, objavljen mu je u čast sadržajno bogat zbornik Studia phraseologica et alia, koji su uredili Wolfgang Eisann i Jürgen Petemann, s predgovorom Petermanna1.Mijo Lončarić1 Moj je rad Prilog razvoju kajkavskoga vokalizma.

JOSIP MATEŠIĆ (4. IX. 1927. – 25. III. 2020.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia