Mate Hraste

Croatian

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

. 59 obično težak. To najbolj e znaju članovi Komisij e'. Sloboda prenošenja zna­čila _ bi olakšanje u još j ednom dij elu akcenatskih teškoća. Time bi se oza­konila praksa današnj ih obrazovanih ljudi, koj i su nosioci književnog j ezika. Jer knj iževnog j ezika u harodu nema. U svakom kraju, pa i u Hercegovini, narodni govor odstupa bar u nečemu od norme, od zakona skuplj enih u našim gramatikama. Kad · dublete mogu postoj ati u drugim kategorij ama, zašto ne bi mogle i ovdje? To j e  područje sa stalnim promjenama u slaganju rij eči, gdje pri­jedlozi dolaze u vezu sa svim mogućim drugim rij ečima, s naj različitij im akcenatskim tipovima. Pri određivanju pravila valja paziti na to, da l i  S <;  ona mogu i ostvariti. Komisij a se odlučila za dublete u slučajevima, koj i su j ednostavnij i nego ovaj . Tako se inifinitivi poput izvući„ potresti , kako je  kod Daničića, mogu izgovarati i s prenesenim akcentom: izvući, potresti. Ne treba zaboraviti, da nij e rij eč o tome, da se zabace pravilnosti sa­čuvane iz davnih vremena. Radi se  samo o tome, da se dopusti ono, što_j_e  _ novo, što se organski razvij a, što ni u .čemu ne nagrđuje j ezik,što s lušamo svaki dan iz usta naših najobrazovanij ih ljudi. Ne zaboravimo, da se što­kavski govor u poslj ednj ih :stotinu godina razvija u sasvim drugim prili­kama nego prij e toga, dok j e, s malim izuzecima, bio j ezik seljaka i pastira. On j e  danas ustalj en u glasovima i oblicima, a u akcentu postaj e sve gip­kij j, i taj razvoj ne bi trebalo ometati ničim. Uvjeren · sam, da će naša j avnost biti zahvalna Komisij i ,  ako i u pita­nj u prenošenj a akcenta na proklitiku bude širokogrudna, kao što j e  bila u rj ešavanju drugih teškoća. O S V R T I  DY ]OVAN VUKOVIć: ) �"ATIKA ZA VII RAZRED V OSMOGODišNJIH šKOLA. Izdavačka preduzeće »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1958. U lj etnim mjese�ima godine 195,8. zavr­seno je štampanje dviju gramatika hrv. ili srp. j ezika, i to p VII. i VIII.  razred osmogodiš"njih škola u Bosni i Hercegovini. Ja prijedlog recenzenata gramatike je odo­brio za upotrebu u školama Savjet za pro­. svjetu, nauku i kulturu NR BiH. Ovaj . . r.ut osvrnut ću se na knj igu za VII .  razred. Ona obuhvaća 162 strane. U TIJOJ su obra(iena poglavlja o glagolima i glagolskim obli!=ima · (tvorba i značel}je) i o rečenići (prostoj i složenoj ) .  štampana je latinicom i i jekavskim govorom. Dobro je, što je taj udžbenik štampan ij ekavski, j er narod u Bosni i Hercegovii:ii govori ijekavski, osim u zapadnim krajevima, gdje se govori i ikavski. Gramatika je kao cjelina s naučne stra- , ne dobra i bit će dobar i koristan priručnik 'I-­za nastavnike, ali nij e ujedno dobar udžbe- \ nik za učenike onih škola, kojima je na- · mijenjena. Knjiga bi po svome sadr­žaju, a osobito po načinu izlaganja građe pristajala prije u više razrede gimnazije nego u osmogodišnju š�olu. Vidi se, da ju ( j�. �is�o sve�čilišni _profe�or, ko j i-:-:-!e _ a..?b:r strucnpk, ah se DIJe um10 ·spustih na ra-�i� -da�g � v.če:ili�a osmogodišilJe škok. '60 Dok ju je pisao, imao je pred očima potre­be svojih studenata na terenu, ali ne i po­trebe učenika, kojima je  gramatika nami­j enjena. Ovom su knjigom nastavnici do­bili dobar vodič u radu. Danas, u vremenu, kad je j aka povika protiv gramatiziranja u školama uopće (iako po našem mišljenju neopravdana), a u osnovnim školama po­sebno, u ovoj gramatici ima toliko nago­milane građe i tako iznesene, da je nemo­guće vjerovati, da je mogu s uspjehom pratiti i usvojiti učenici osmogodišnjih ško­la. Poznato je, da su sve osmogodišnje ško­le danas osnovne škole i da u cijeloj državi u njima predaju ne samo profesori i na­stavnici, nego i učitelj i. To stanje je teže u Bosni i Hercegovini nego u nekim drugim republikama. jer ta republika nema do­voljno kvalificiranog kadra. Ta činjenica otežavat će j oš više učenje našeg jezika po toj knjizi, jer u njoj ima suptilnih tuma-_ čenja i ulaženja u povijest j ezika, pa će se u njoj moći_ pouzdano snaći uglavnom sa­mo oni nastavnici, koji su završili hrvatsko­srpski jezik kao glavni predmet na filo­zofskom fakultetu. Opće _napomene bile bi ove: 1. Pisac je  knjigu pisao na brzinu pa nije pazio na pojedinosti, što je  u ovakvom , udžbeniku prijeko potrebno. 2. U gramatici nij e provedena induktivna metoda, ni blaga induktivna metoda, nego deduktivna, jer poslije rečenica, - koje služe kao primjeri za ponavljanje i utvrđivanje stare grade i ulaženje u novu, pisac po­stavlja j edno pitanje za drugim, ali na kraju svakog pitanja u istom retku odmah daje i odgovor na svako pitanje. To se protivi metodološkom postupku, j er na taj način iole spretan učenik ne mora ništa 1 misliti. Osnovni je princip suvremene na­stave, da se pomoću pitanja i potpitanja dobije sve od učenika, a osobito ono, što su već učili u · tom ili u kojem nižem ra­zredu. Nastavnik je dužan reći samo ono, na što ne može odgovoriti nijedan učenik u razredu. To ovoj knjizi nedostaje. 3 .  Rečenice, koje se kao primjeri .nalaze na početku svakoga odlomka, osobito u poglavlju o glagolima, nisu . uzete iz knji­ževnih djela naše umjetne ili narodne knji­ževnosti, nego ih je u najvećoj mjeri pi­sac sam stvar<;io. Među tim rečenicama ima ih najviše iz školskog (učeničkog) života: Svt su učenici izradili domaće zadatke. Bo­lje je pažljivo slušati nastavnika nego sva­ki čas zapitkivati drug9ve. ·Čuo sam kako si dobar đak. Svakog dana idemo u školu. Ponekad se učenici lošijeg vladanja i tuku. I tako redom. Iako su brojni takvi primjeri odgojni, njima se ne postizava cilj, jer ih učenici u tolikoj mjeri ne žele slušati, bu­dući da ih neprestano, makar i indirektno, opominju na. dužnosti, a to nitko rado ne sluša. 4. Ni rečenice na početku odlomka m pa­radigme glagolskih oblika nemaju ozna­čenih akcenata ni kvantiteta, što je, osobito u nekim glagolskim oblicima, vrlo važno, na pr. oblik viđafo se (str. 2 1 .) može biti od glagola vidjeti i viđati. Ili u rečenici: Ide li tvoj brat svojim rođacima u goste? - (str. 85:) - oblik ide, iako je dat među primjerima za aorist, može se jednako shvatiti kao prezent i kao aorist. Akcent-i su obilježeni samo na oblicima u para­digmi za aorist. Od velike bi koristi bilo; da je  barem na oblicima u svim para­digmama označen akcenat i kvantiteta, da ih učenici lakše nauče. Bosanci i Herce­govci praktički, doduše, dobro znaju novu akcentuaciju književnog jezika, iako ne svi jednako, ali je potrebno, da je usvoje i teoretski, naučno, a to će moći, ako vide akcente označene na pojedinim riječima. Učenici VII. razreda dobili su osnovne pojmove o vrstama .akcenata, njihovu iz­govoru i bilježenju u V. i VI. razredu. Ovo im nije prvi susret° s akcentima. 5.  Pisa.c izlaže najprije građenje prostih pa složenih glagolskih oblika, a zatim go­vori u posebnom poglavlju o značenju svih glagolskih oblika redom. To je sasvim u redu i pravilno, ali nije pravilno to, što on, kad tumači građenje gl_agolskih oblika, odmah govori i o značenju svakoga poje­dinoga od njih. Treba priznati, da j e  i to katkada potrebno, osobito kod tvorbe im-perfekta i aorista i glagolskih priloga, ali je pisac u tome prevršio. mjeru, jer, kod nekih glagolskih oblika najprije tumači njihovo značenje, nekih i na više strana, osobito značenje inperativa (str. 59.) , in­finitiv"a (str. 33.) ,  glagolskih priloga (od 35. do 37 .  str.), glagolskih pridjeva (40. do 4 1 .  str.) i dalje svih složenih glagolskih oblika. 6 .  Previše je  građe dano, a premalo se upućuje na vježbanje. Za vježbanje se pre­često zadaje, da učenici kod kuće sami smisle rečenice, u kojima će primijeniti naučeno pravilo. Tako na pr. na str. 89. zadan je ovaj zadatak: »Sastaviti po tri primjera rečenice u kojima aorist, imper­fekt i pluskvamperfekat ne mogu biti za­mijenjeni kojim drugim oblikom, a po dva primjera u kojima može biti zamjenjiva­nja.« Za učenike toga razreda posve je do­voljno, ako oni na tekstu, koji im je zadan, pronađu glagolske oblike i odrede njihovo značenje. 7. Za osnovne škole uzimlju se mnoga nepotrebna, suvišna i teška značenja poje­dinih glagolskih oblika, na pr. na str. 73.-75 . :  prezent za sadašnjost u trenutku govora, prezent za doba ili period sada­šnjosti ; prezent za stalno trajanje (geo­grafski prezent) , prezent za sadašnjost stal­nog zanimanja (kvalifikativni prezent), pre­zent za uobičajenu sadašnjost, poslovični prezent. Nakon toga se obrađuje upotreba prezenta za radnje u prošlosti i budućno­sti (pripovjedački, futurski, prezent mjesto zavisnog futura, prezent za zapovijest, že­lju i sl .) .  U ta1rn tananu i toliko raščlanje­nu analizu značenja nekog glagolskog obli-1 ?  ka može se ući i potrebno je ući, a� , , šim razredima gj,W.na.z-ij-e;-g'dje se temelji­t�itaju književna djela, pa je prirodno ulaziti i u temeljitu analizu značenja umjetnikove riječi i izraza, ali ne u VII. razredu osnovne škole. Tamo je  dovoljno uputiti učenika u osnovna značenja svakoga glagolskog oblika. Važnije posebne napomene bile bi ove : I .  Razu�ije se, da je glagole potrebno nazivati trenutnim, ali ne znam, treba li 6 1 . taj naziv i dalje raščlanjivati n_a : početno trenutne i glagole završnog trajanja (str. 5 . ) ,  kad ih je pisac prij e podijelio na nesvr­šene i svršene. 2 .  Na s�r. 5 .  pisac govori o značenju imperfekta i priloga sadašnjeg vremena. Učenici još nisu čuli za te oblike, a osobito ne za prilog sadašnjega vremena {videći i sl. ) .  O tvorbi toga oblika pisac govori na str. 35.-3'8. Prema tome nije pravilno o njemu govoriti na str. 5. kao o obliku, koji učenici poznaju. 3 .  Na . str. 7. govori pisac o objektu u akuzativu, a ne kaže, na koje pitanje stoji .  On je  to rekao na slijedećoj strani. Pra­vilno bi bilo, da je  to rekao, kad se s time prvi put sreo. 4.  Na str. 8. i 9. govori se o povratnim . (subjekatsko-objekatskim) glagolima. Pri dnu 8. strane susrećemo naziv nepravi ·uzajam­no povratni glagoli. Na str. 10. za neke glagole Vuković kaže da nisu pravi po­vratni, ali koji su pravi povratni glagoli, ·nigdje izrijekom ne kaže. Učenik se mora sam domisliti. 5. Na str. 1 4. pisac · tvrdi, da su se »u trećem licu množine nekadašnji krajnji dio osnove i lični nastanak stopili u jedan po­seban završetak: on trese, oni tresu. Nije mi poznato, kako se to može zorno prika­zati, kad bi se uzela u pomoć i najstarija faza povijesti našega jezika. To nije mo­guće shvatiti nastavniku, a kamoli učeni­ku VII. razreda osnovne škole. Na istoj strani stoji »onda i u infinitivu vući mo­žemo pronaći stari nastavak -ti". Nije mi . j asno, kako će to učenici pronaći. Teško j e  učeniku shvatiti, kako j e  ovdje objašnjeno, i razvojni put jotovanja od »poiti I pojti I poći (prez�nt poidem I pojdem I pođem.) « Lakše j e  razumjeti poiti I pojti I potji I poći (prezent poidem I pojdem I podjem !_ pođem), ako je to u VII. razredu u.opće po­trebno tumačiti. 6. Na str. 15 .  raščlanjuje se glagolski pridjev tres-en, tres-ena, tres-eno, a nje­gova tvorba se obrađuje istom na str. 44. 7. Tumačeći odnos osnova zvati 1 zovem (str. 1 6.) pisac kaže: »Imamo, dakle, pored 62 običnih i glagole neol,iičnog, »nepravilnog« odnosa prezentske i infinitivne osnove.« Za dijete to je dosta apstraktno rečeno. 8 .  lako se na dnu str. 15 .  (petit) govori, da je »U preuzetoj osnovi nastalo glasovno stapanje (sažimanje) ,  tako da se prezent­ska osnova danas j avlja sa dugim voka­lom: čitam: čitati, a razliku vidimo jasnije u trećem licu množine - čitaju<1, na str. 16., gdje se tumači tvorba oblika za prezent, msu nigdje označeni znakovi za akce­nat ni za dužinu. Na str. 15.  to mJ e uopće potr_ebno spominjati, jer je preuranjeno. Po­red toga to učenik ne može shvatiti, jer to ide u povijest j ezi�.,, 9. Ne znam, koliko je sretno operirati izrazima »!. i II. palatalizacija«, jer i to spada u povijest jezika .. .  1 O.  Na str. 10.. pisac u odlomku štampanom petitom dijeli glagole u devet grupa, pa se na pojedine grupe poziva kasnije. Nije me uvjerio, da je ta podjela bila potrebna, a još manje, da je potrebno na nju se po­zivati. 1 1 .  .Stari zakon j otovanja i novi (str. 19 .)  idu u povijest j ezik.a. Na istoj strani pisac u povodu tumačenja oblika ničeš govori, da je  »ovdje jotovanje_ prethodilo jednoj posebnoj promjeni k u c (uporedi lice i lik, otac - oče .i sl. (( To ide u povijest je­zika i nitko me ne može uvjeriti, da učenik može shvatiti tu "posebnu promjenu k u C«. ·1 2. Ponavlja se i raščlanjuje »glasovna promjena sažimanja dvaju vokala u pre­zentu (čitajecš I čitaeš I čitaaš I čitaš) i sl. , - izgubilo se u ovim licima j«. Ovakvo raš�lanjivanje spada u povijest jezika. Uče­nik to teško može shvatiti. Pored toga o tome je pisac govorio na str. 15 .  13 .  Na str. 26 .  tumači se zamjena glasa h sa s u 1 „  2. i 3. licu množine aorista. To ide u davnu povijest jezika, pa je i to učeniku vrlo daleko. 14. Ne znam, �ože li se ići izvoditi od id-ti, što bi dalo iti pa ići. Na području našega jezika postoje dva oblika infinitiva: iti i ići . .Stariji iti čuva se i danas u kaj -. kavskom dijalektu, a mlađi ići u štokav­skom i . čakavskom. -15 .  Čini m1 se, da nije metodski dobro da­v.ati kao primjer za analizu ovu i ovakve rečenice: »Pazeći na lice koje vrši glagol­sku radnju u ovim rečenicama, moći ćete odvojiti lične oblike od bezličnih« (str. 35.) .  16.  Kad se govori o tom, da se prilog sadašnjeg vremena može graditi samo od imperfektivnih glagola, trebalo je  upozoriti na vrlo čestu pogrešku: tako rekući (str. 37.) .  1 7 .  Kod tolikog broja teških i suptilnih tumačenja, kojima pisac precjen]uje inte­lektualne sp·osobnosti učenika VII. razreda, mislim, ·da ih je podcijenio, kad je postavio ova pitanja :  »Zašto ćemo reći : zadatak -je isfJravljen, a greška je ispravljena? - (Zato što je zadatak imenica muškog, a greška -ženskog roda) .«  Kako se iz navedenoga vidi, pisac . je smatrao potrebnim, da dade odmah i odgovor (str. 40 . ) .  18 .  Na str. 4 1. pisac govori o dva nastav­ka za - glagolski pridjev trpni: -en -ena, -eno; -t, -ta, -to, a na str. 44 .  kaže, da da­nas možemo razlikovati tri nastavka za taj oblik: -en, -ena, -eno ; -n, -na, -no; -t, -ta, -to. 19. Na str. 45. kaže se, da je ispred na­stavka -en »osnova promijenjena kod gla­gola na -i i je  ....,... ekavsko e (VII i VIII gru­pa) . «  To je tip nošen, vožen, objašnjen. Ne_ objašnjava se, zašto i kako. 20. Vrlo je suptilno tumačenje zamjene perfekta imperfektom i aoristom (str. 5'0 . ) .  21 .  Pluskvamperfekt naziva »prošlo pret­hodno vrijeme ili pretprošlo vrijeme, a nazivaćemo ga i stranim nazivom pluskvam­perfekat« (str. 52.). On ga i kraj takve formulacije naziva S<1mo p'luskvamperfekat. �z. Na str. 62. na kraju poglavlja o tvorbi potencijala (mogućnog načina) pisac zadaje vježbanje za značenje toga oblika ovako: ».Sastavite nekoliko rečenica sa potencija­lom u kojima će on imati različita znače­nja:  mogućnost, želja, namjera, pogodba.« To je ujedno i jedina- vježba uz poglavlje o tvorbi potencijala. 23. Pisac tv-rdi, da pasivni glagolski obli­ci postoje samo za ova vremena: prezent, perfekt, pluskvamperfekt, futur I. i "futur · II .  lako naš j ezik ne voli pasiva, mislim, da postoje i oblici za imperfekt i aorist. 24.  Na str. 70. · u podjeli glagolskih obli­ka po značenju svrstan je · infinitiv među načine. Mislim, da je  on neodređeni glagol­ski oblik, a ·ne način. 25. Na str. i 1 2.-1 13 .  analizirajući re­čenicu »Dugo vremena družila sam se sa­mo s gvozdenim roguljama . . .  « pisac točno kaže, da je u toj rečenici subjekt sakriven, jer se ja sadrži u ličnoll!_ glagolskom obli­ku »družila sam Se« i daije dodaje »pošto je  u nominativu, to je  gramatički subjekat.« Na idućoj strani daj'e primjere: U novina­ma pišu o uspjehu naših maturanata. Pisa­li su skoro o našem dobrom vladanju za vrijeme prošlog raspusta. Nakon toga tvr­di, da ·se u tim rečenicama ne kaže, tko vrši radnju, nije određeno u rečenici, tko je  vrši. Na osnovu toga za·ključuje :  · »I ta­kve su rečenice bez subjekta.« Pisac ima pravo u j ednom i u drugom ·slučaju, ali ovakav način tumačenja učenika zbunjuje, jer, ako zna, da je  u prvom slučaju· su­bjekt ja, da je  u nominativu i da je gra­matički, nij e . mu teško odrediti subjekt u drugom slučaju . .Subjekt j e  u posljednje dvije rečenice oni: On je  u nominativu, pa j e  gramatički. Bilo bi još mnogo sličnih napomena, ali je  dosta i ovo, da se vidi, kako je pisac pristupio ovom poslu i kako ga je izvršio. Ja. bih se mogao složiti s ovakvim pri­ručnikom, ali ne s udžbenikom, jer je on /) najopširniji i najteži u�žbenik hrvatskoga q ili srpskoga j ezika na području FNRJ. Kad bi ga pišaCI)reradio tako, da bi ostavio u njemu samo ono, što je  predvi­đeno programom za VII. razred osnovnih škola, i kad bi građa u njemu bila iznese­na na jednostavan i lak način, on bi mo­gao postati dobar udžbenik našega jezika i za učenike, a ne samo za nastavnike. Tre­ba se nadati, da će to pisac učiniti u inte­resu dobre i pravilne nastave hrvatskoga ili srpskoga jezika na području NR BiH. U drugom izdanju potrebno je  na naslov­noj strani knjige i na unutrašnjoj navesti_, kojega je  jezika ova gramatika, jer iz prvo­ga izdanja to ne možemo razabrati. Ovaj udžbenik pruža protivnicima jez1c­ne nastave u osnovnim i srednjim školama 63 moćno oružje u borbi protiv jezične nastave ili bolje protiv gramatiziranja. · Mate Hraste DVANAESTI SASTANAK PRAVOPISNE KOMISIJE Prema zaključku jedanaestog zasjedanja Pravopisne komisije u studenom 1.957„ o čemu su naši čitaoci obaviješteni u 2. bro­ju prošlogoclišnj eg J ezilw, pravopisna su pravila u mjesecu travnju 1 .958. razaslana naučnim ustanovama i stručnim društvima na uvid i mišljenje. ·Naučne ustanove i · stručna društva · s p9dručja, na kojem se govori hrvatskim ili srpskim jezikom:� r_az­motrila su pravopisna ·pravila i poslala svoje mišlj enje i prij edlog� Pnwopisnoj komisiji, da -ona još jednom razmotri ona poglavlja, za koja su stigli prijedlozi za bolje rješenje. Dvanaesti sastanak Pravopisne komisije, koji se održao od 15 .  do 22. listopa.da 195.8. u prostorijama Srpske akademije 1la­uka u Beogradu, bio je posvećen upravo tome razmatranju primjeta_l)a i prijedloga naučnih ustanova i stručnih društava. Sa­stanku su prisustvovali svi . članovi Pravo­pisne komisije. U razmatranje su uzeti ne samo prijedlozi naučnih ustanova i stručnih društava, nego i pojedinaca iz svih naših republika, koji su po vlastitoj inicijativi poslali svoje mišljenje o nacrtu pravopi­snih pravila i svoje lične prijedloge za po­jedina rješenja. Osobito iscrpne primjedbe podnijeli su Odjel za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Institut za srpski j ezik .Srpske akademije nauka u Beo­gradu, Hrvatsko filološko društvo u Za­grebu i Zadru, Udruženje za srpskohrvatski jezik u Beogradu, Društvo knj iževnika Hrvatske u Zagrebu, Matica .Srpska u No­vom 'Sadu i Društvo novinara u Zagrebu, a od pojedinaca prof. dr. M; Deanović iz Zagreba i prof. M. Ajanović iz Mostara. S osnovnim na·čelima odštampanih Pravo­pisnih pravila složili su se svi diskutanti, ali su u pojedinostima kadšto predlagali drugačija rješenja i stilizacije, nego što ih je  dala Pravopisna komisija. 

Dr. J.Vuković: Gramatika za VII. razred

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia