Površinski aktivne tvari ili tenzidi su tvari koje smanjuju površinsku napetost tekućine. Sastoje se od hidrofilnoga i hidrofobnoga dijela i upravo zbog toga imaju tendenciju skupljanja na granici dviju faza. Velika primjena površinski aktivnih tvari u različitim granama industrije i kućanstvu potaknula je pitanje o utjecaju tenzida na okoliš, ali i na ljudsko zdravlje. Zbog sve veće primjene tenzida raste i njihova potreba za proizvodnjom pa godišnja svjetska proizvodnja tenzida iznosi oko 23 milijuna tona. Prema hidrofilnim skupinama unutar strukture tenzida dijele se na: anionske, kationske, neionske i amfolitske. Iako je danas većina tenzida biorazgradiva i ekološki prihvatljiva važno ih je kvantificirati jer svojim svojstvima lako dospijevaju u okoliš. Njihov najveći problem je toksično djelovanje, akumulacija u mikroorganizmima, biljkama, životinjama, sedimentu i tlu. Muljem i tekućinama dospijevaju u tla, a nepoznatim putem u atmosferu
