Završne odredbe entitetskih zakona o stvarnim pravima pozivaju/nalažu vanknjižnim nositeljima stvarnih prava na nekretninama da u tamo propisanim rokovima upišu svoja prava na nekretninama, te određuju da rokovi za podizanje brisovne tužbe počinju teći tek od stupanja na snagu tih zakona. Ove odredbe moguće je, a usporedno pravno i utemeljeno, tumačiti kao odgodu učinaka pravila o
povjerenju u zemljišne knjige. S druge strane, u entitetima je prije donošenja Zakona o stvarnim pravima, zakonima o zemljišnim knjigama predviđena zaštita stjecanja stvarnih prava na nekretninama temeljem povjerenja u zemljišnu knjigu, a da
istovremeno tim zakonima nije ostavljen prijelazni rok za usuglašavanje zemljišnoknjižnog s izvanknjižnim, stvarnim stanjem prava na nekretninama, u kojem ne bi
vrijedili učinci povjerenja u zemljišne knjige. Otuda se čini proturječnim da načelo
povjerenja u zemljišne knjige djeluje u razdoblju nakon usvajanja Zakona o zemljišnim knjigama a do stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima, a nakon toga da su njegovi učinci suspendirani. Ovaj rad analizira potencijalne prepreke nastupanju učinaka povjerenja u zemljišne knjige u entitetima i Brčko distriktu BiH (kao što je npr. postupak uspostavljanja zemljišne knjige/katastra nekretnina/registra zemljišta), te pokušava dokazati da u BiH, od stupanja na snagu reformiranog zemljišnoknjižnog zakonodavstva, nije (izuzev u RS-u u odnosu na nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju 2010. – 2011.) ni bilo odgođeno djelovanje povjerenja u zemljišne knjige.The final provisions of the entity Laws on Real Rights invite/order non-registered holders of real rights to real estate to register their rights within the deadlines prescribed there, and stipulate that deadlines for filing an action for cancelation begin to run only after the entry into force of these laws. These provisions can, comparatively legally grounded, be interpreted as delaying the effects of the rules on trust in land registers. On the other hand, before the enactment of the Law on Real Rights, the Laws on Land Registers provide for the protection of the acquisition of
real rights on real estate based on trust in the land register, without leaving a transitional deadline for harmonizing the land registry with the unregistered rights on real state, in which period the effects of trust in the land registers would not be valid.
Hence, it seems contradictory that the principle of trust in land registers operates in the period after the adoption of the Land Registry Act and until the entry into force of the Real Rights Act, after which its effects are suspended. This paper analyzes potential obstacles to the effects of trust in land registers in the entities and the Brčko District of BiH (such as the procedure for establishing a land registry /real estate cadaster), and attempts to prove that in BiH, since the entry into force of the reformed land registry legislation, the effects of trust in land registers has not been delayed (except in Republika Srpska in the period 2010-2011, but only regarding real estate in social ownership)
